SMRTONOSNI VIRUS KAO SAVEZNIK
HUP i Davor Majetić mogu zahvaliti koroni što je seksualna afera pala u zaborav

Mladenka Šarić

Ispočetka je, naravno, bilo i logično i očekivano to što je zbog koronavirusa život do daljnjega stavljen na čekanje. Prioriteti su se promijenili, pa je, baš kao u vrijeme svakog ratnog stanja, pa tako i ovog uvedenog zbog neprijatelja kojeg ne možemo vidjeti golim okom, ali smo njegove prisutnosti dramatično svjesni, sve osim borbe za zdravlje i život manje važno. No, to što život stoji i čeka trenutak u kojem će se smjeti pokrenuti ne znači da ne trebamo biti svjesni stvari, događaja i pojava kojih bismo itekako bili svjesni da nije korone. I još manje znači da nas to čekanje života tjera na šutnju, da je prešućivanje nešto normalno i prihvatljivo. Upravo zbog toga što ne znamo kad će ova korona-pokora završiti raste naša obveza da spriječimo da ono što bi u tzv. normalnim okolnostima bilo svakodnevno propitivano i analizirano potone u zaborav. Recimo, afera o dugotrajnom i masovnom seksualnom uznemiravanju kojemu su bile izložene zaposlenice Hrvatske udruge poslodavaca.

PILATOVSKO PRANJE RUKU

Kao podsjećanje onima koji su taj slučaj već pohranili u ladicu s etiketom Nije prioritet i dodatkom Zaboraviti recimo da je netom prije zahuktavanja pandemije 15 žena koje tijekom proteklih deset godina rade ili su radile u Ravnateljstvu HUP-a prijavile Bernarda Jakelića, zamjenika ravnatelja HUP-a za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje. Kad su napokon skupile hrabrost da nešto poduzmu za pomoć su najprije zamolile pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić, koja je nakon što je vidjela da HUP ne poduzima očekivane pravne korake, kazneno prijavila Jakelića. HUP se, naime, zadovoljio time što se s Jakelićem sporazumio o otkazu ugovora o radu, on je otišao, a oni su odahnuli držeći da je njihov posao time završen. Zapravo su pilatovski oprali ruke i uskratili potporu, moralnu i stvarnu, svojim kolegicama.

I sad, možda će netko upitati čemu ova tema i ovo podsjećanje kad nas je korona skrenula na neki drugi kolosijek? Pa, ako već moram objašnjavati, između ostalog upravo zbog korone. Ali i zato što mi je baš gadljivo gotovo svakodnevno gledati ravnatelja HUP-a Davora Majetića, nadređenog onome prozvanom zlostavljaču Jakeliću, kako nastupa u medijima. Koronakriza izbacila ga je u orbitu i on, kao da se ništa nije dogodilo, kao da 15 žena u njegovu okruženju nije istraumatizirano nasiljem koje su doživjele, i to, što je posebno degutantno, s pozicije moći, i kao da to nema baš nikakve veze s njim i njegovom odgovornošću, svakodnevno nam tumači što će Vladine mjere značiti poduzetnicima, kakve bi trebale biti, što poduzetnici očekuju i kakve će posljedica pandemija ostaviti na hrvatsko gospodarstvo. Možda se Majetić i pribojavao da će ga novinari pitati i za aferu, ali shvatio je da nema razloga za strah. Korona je sve preuzela. I zauzela sav javni prostor. Apsurdno će zazvučati, ali i njemu i HUP-u upravo je smrtonosni virus postao najveći saveznik.

Gadljivo je svaki dan gledati ravnatelja HUP-a Davora Majetića, nadređenog  zlostavljaču Jakeliću, kako nastupa u medijima. Koronakriza izbacila ga je u orbitu i on, kao da 15 žena u njegovu okruženju nije doživjelo nasilje, tumači što će Vladine mjere značiti poduzetnicima…

Gadljivo mi je i to što Majetićevo eksponiranje pokazuje da u HUP-u ne postoji iskrena svijest o bilo kakvoj moralnoj i zapovjednoj odgovornosti, jer nije moguće da se zlostavljanje bilo koje vrste događa deset godina, da mu je izloženo toliko žena, da ga provodi drugi čovjek upravljačke strukture i da prvi čovjek o tome baš ništa ne zna, da nikad nije vidio ili čuo nešto neprihvatljivo, da mi nikad nitko nije ništa niti natuknuo… Jednostavno, to nije moguće. U Ravnateljstvu HUP-a radi tridesetak osoba, od čega je 15 žena potvrdilo seksualno uznemiravanje… Majetiću i HUP-u korona je, zapravo, dobro došla. Ugasila je sva pitanja koje bi se inače postavljala. I to ne samo vodećim ljudima HUP-a nego, recimo, i premijeru Plenkoviću koji bi sigurno “naletio” na nekog novinara koji bi ga pitao je li mu prihvatljivo da i nakon izbijanja afere s Jakelićevim seksualnim uznemiravanjem djelatnica HUP-a, HUP ostane član Gospodarsko-socijalnog vijeća te da mu Majetić stoji uz bok kad daje izjave o nekim gospodarskim mjerama… Kad je riječ o nasilju nad ženama mediji nisu suosjećajni. U pravilu su spremni “rastrgati” zlostavljača. Nemaju milosti. No, korona je i njima skrenula pažnju u drugom smjeru…

Pristojan čovjek, čiji obraz nije debeo kao đon na cipeli, ne bi ni sebe, ni udrugu koju operativno vodi izlagao prozivanju već bi pokazao odgovornost i barem se povukao u sjenu, ako već ne bi podnio ostavku. Pustio bi neku drugu osobu da javno istupa. Znao bi da njegovlik nanosi štetu reputaciji udruge i njezinih članica. No, da je tome tako ni ova afera ne bi dobila dimenzije koje je dobila niti bi njezino izbijanje u javnost bilo popraćeno odlukama koje otvaraju pitanje je li HUP stvarno zainteresiran za njezino raščišćavanje ili samo za pometanje pod tepih. Koronavirus koji razara svijet za HUP je postao spas jer im pomaže da da se dogodi upravo ovo posljednje, pomaže da afera nestane i potone, nadaju se, u vječni zaborav.

MEDIJI MORAJU DRŽATI TENZIJU

Jer, u uobičajenim okolnostima nema šanse da bi HUP i Majetić izbjegli to da ih svakih nekoliko dana ne dočeka neka neugodna novinska naslovnica. U medije bi svakodnevno dospijevali detalji povezani s aferom, pojedinačna svjedočanstva žrtvi, pisalo bi se o njihovim traumama, možda bi to pokrenulo i ohrabrilo i druge žene iz svijeta biznisa da puste u javnost neka svoja traumatična iskustva… Zahvaljujući koronavirusu ništa se od toga ne događa. Nitko se više i ne sjeća nekih tamo 15 žena koje su se usudile prekinuti nasilje… Nema naslovnica. Nema pitanja. Nema intervjua… Nema neugode ni za HUP ni za GSV ni za Vladu… U usporedbi s koronom to se čini kao sitnica. Ali nije sitnica i ne smije biti tako tretirana. Ako već ne postoji spremnost u nijednoj strukturi ovog društva da se u ovakvim aferama stvori svojevrsni “sanitarni kordon” prema osobama koje su svojim nedjelovanjem omogućile da se zlostavljanje nastavlja u nedogled, mediji moraju držati tenziju i postavljati pitanja jednostavno zato da to ne bi nestalo.

Možda će nekome i dalje sve ovo biti nevažno, jer što je malo štipkanja i uvredljivih seksualnih dobacivanja… u usporedbi s koronom zbog koje je cijelom svijetu glava u torbi. To je duboko pogrešan pristup. Upravo zato da korona ne bi prekrila ono što ne smije biti prekriveno. Nasilje kojemu su bile izložene djelatnice HUP-a spada u stvari koje ne smiju biti zaboravljene, jer bi to značilo da je zaboravljeno, zanemareno i dodatno traumatizirano 15 već istraumatiziranih i poniženih žena. Korona ne smije biti opravdanje za tu vrstu zaborava. Niti alibi da se HUP i Davor Majetić poštede neugodnih pitanja… Ni žrtvama nije bilo ugodno, zar ne?