SVIJET U PSIHIČKOJ KRIZI
Neka naše “novo normalno” ne bude samo skup trauma

Dubravka Lisak

Iako ne znamo točno kad, u jednom trenutku u budućnosti svi ćemo prekinuti ovu samoizolaciju i vratiti se našim poslovima, hobijima i uobičajenim aktivnostima. Ali, kako će to izgledati? Jedna stvar je sigurna, nikad se nećemo vratiti u potpunu normalu, krenut ćemo u tzv. novu normalu. I svatko od nas imat će pri tome puno popravaka kad ponovno uđe u svijet koji se sastoji od poslovnih suradnika, prijatelja, susjeda i bližnjih.

I neće u tom svijetu biti prisutna samo briga zbog mogućnosti zaraze virusom. Mnogi od nas suočit će se sa psihološkim traumama izazvanim životom u kroničnoj nesigurnosti, izolaciji, financijskim problemima, gubitkom posla ili za neke, čak i gubitkom bližnjih ili prijatelja. Sve zajedno – to je razlog za ogromnu i globalnu psihičku krizu.

Nakon koronakrize mnogi će se suočiti s jakim psihičkim traumama…

Belgijski psiholog Elke Van Hoof kaže da trauma, baš kao i virus, neće tako brzo nestati. Ostat će u nama treperiti još jako dugo i proganjati nas u noćnim morama. Oko 2,6 milijardi ljudi trenutno je u nekoj vrsti karantene ili izolacije uzrokovane virusom korone. Što možemo očekivati kad se karantena ukine? On kaže da trenutno radimo najveći psihološki eksperiment ikada održan. I mislim da je u pravu. Cijela ova parada oko virusa rezultirat će epidemijom sindroma sagorijevanja i bolesti uzrokovanim stresom, naročito u drugom dijelu godine.

RAST ĆE POSTTRAUMATSKE BOLESTI

Sredinom 90-tih godina prošlog stoljeća Francuzi su se suočili sa strašnim posljedicama terorističkih napada. Bili su prva država u svijetu koja je uvela revolucionarni pristup borbi s posljedicama terorizma ili katastrofa. Uz poljske bolnice i sustav trijaže nakon napada, prvi su uspostavili i sustav psihološke pomoći za svoje građane, Cellule d’Urgence Médico-Psychologique ili skraćeno CUMPS. U tom sekundarnom sustavu, žrtve i svjedoci terorističkih napada dobivali su i psihološku pomoć te su ih testirali na moguće posttraumatske bolesti. Njihov način borbe prepoznala je i danas preporuča čak i Svjetska Zdravstvena organizacija.
Francuska je povela svijet na taj put prije više od 20 godina, i danas se mnoge zemlje povode za time da nakon katastrofe ne pružaju samo medicinsku, nego i psihološku pomoć svojim građanima.

Hrvatska je također svojim građanima stavila na raspolaganje brojeve telefona koje mogu nazvati i centre u koje se mogu javiti. U teoriji, sve to izgleda dobro, ali… Jesu li razmišljali o ljudima koji nemaju Internet, o starijoj populaciji koja nema pristupa informacijama? Čini se kao da smo se bazirali na respiratore i fizičke posljedice, no malo se priča o onima psihološke naravi.

Mnogi će se suočiti sa psihološkim traumama izazvanim životom u kroničnoj nesigurnosti, izolaciji, s financijskim problemima, gubitkom posla, a neki i s  gubitkom bližnjih ili prijatelja…

Podigli smo šatore za prihvat pogođenih virusom, ali još nismo digli šator za one koji će patiti od psihičkih posljedica dosad nezabilježene izolacije, a one će biti velike. Koje su to posljedice karantene o kojima pričaju svjetski psiholozi?

Lancet, jedan je od najstarijih i najpoznatijih općih medicinskih časopisa na svijetu, još je u veljači objavio predviđanja i studije o psihološkim utjecajima karantene. Njihova istraživanja daju malen uvid u to što će se događati s ljudima, i što se upravo kuha u obiteljima u cijelom svijetu. Ukratko, većina ljudi u karanteni razvit će simptome poput stresa i poremećaja u ponašanju, bezvoljnosti, nesanice, anksioznosti, bijesa, iritabilnosti, emocionalne iscrpljenosti, depresije i posttraumatskog sindroma.

BIJEG OD LJUDI ZBOG STRAHA

U Kini, koja polako izlazi iz izolacije, istraživanja potvrđuju ove teze. Većina tamošnjih stanovnika razvila je neke simptome psihičkih bolesti ili poremećaja nakon epidemije. Navodno u obiteljima koje su karantenu provele s djecom, postotak bolesti ide čak i do 28 posto. Korona je na površinu iznijela i neke radne navike ili bolje reći – neradne. U zemljama pogođenim virusom puno je ljudi jednostavno prekinulo radni odnos ili ostalo kod kuće zbog straha. Naročito je to zabilježeno među zanimanjima koja podrazumijevaju stalan i izražen  kontakt s ljudima, primjerice trgovcima ili medicinskim osobljem. Nije to nova stvar, događalo se to i nakon terorističkog napada u SAD-u ili Francuskoj. Jedino, ovaj put to nije mala zajednica ili izoliran grad, danas se radi o gotovo tri milijarde ljudi.

Kad smo iznijeli sve činjenice i prihvatili da će ovaj virus ostaviti velike posljedice po naše psihičko zdravlje, nameće se slijedeće pitanje što sami možemo poduzeti da bi one bile što manje?

Što sami možemo napraviti da smanjimo psihičke posljedice izolacije….

Elaine Miller-Karas, autorica Building Resilience to Trauma: The Trauma and Community Resiliency Models kaže da sve dok ne dobijemo cjepivo, bit će jako teško vratiti se u normalno stanje stvari, na posao, u zajednicu i prijatelje. Njezina definicija traume je doslovno: Previše ili premalo – predugo.

Pa iako svi kažemo da se s pandemijom nosimo dobro, pod dugotrajnim smo stresom i izolacijom. Prvotan ubrzani rad srca, disanje i umor ubrzo će rezultirati depresijom ili anksioznošću. Druga stvar, čovjek je socijalno biće. Svi imamo potrebu za kontaktom s bližnjima, prijateljima i suradnicima. Sada nam je to naprosto nemoguće. Tzv. novo normalno tako bi se moglo vrlo lako pretvoriti u rastući broj psiholoških poremećaja i bolesti, a sve to uzrokovano strahom, osjećajem tuge i nemoći. Dodajte tome dugotrajnu recesiju i financijsku nestabilnost i sukladno tome gubitak poslova, domova i obitelji, i eto nas u najgorem mogućem scenariju.

NA PRVOJ CRTI OBRANE SMO MI SAMI

Ima li nam spasa?

Kao uvijek, psiholozi imaju odgovore  potkrijepljene istraživanjima koje bi trebalo prihvatiti. Sveučilište Emory iz Georgije, SAD, razvilo je određene intervencije u radu s ponajprije medicinskim osobljem. U svojem trosatnom treningu nazvanom Community Resilience Model (CRM) pokušavaju smanjiti posljedice trauma u radu bolničkih zaposlenika. Zabilježen je pad traumatskih iskustava, odnosno veća izdržljivost u općenitom boljitku (80%), izdržljivost naspram traumatskih iskustava (40%), sekundarna reakcija na stres (63%) i određeni tjelesni simptomi (60%). Ovaj trening je javan i dao je jako dobre rezultate.

Međutim, u borbi s novim normalnim i eventualnim psihičkim posljedicama naša prva linija obrane smo mi sami. Iako nas okolina počesto karakterizira kao sebične ako u mjerama za suzbijanje pandemije altruistično ne sagledavamo veće dobro, vrlo je bitno staviti sebe na prvo mjesto. Ukoliko se zdravo hranite, vježbate i dovoljno odmarate, to će vam dati vrlo dobar start da preživite. Ukoliko se prvo pobrinete za sebe, u konačnici ćete imati više za dati drugima.

Tzv. novo normalno lako se može pretvoriti u rastući broj psiholoških poremećaja i bolesti. Dodajte tome recesiju i financijsku nestabilnost, gubitak poslova, domova i obitelji, i eto nas u najgorem mogućem scenariju…

Zapamtite kraticu G.B.U.U. Kad zabrinutost i stres uzmu zamaha, stanite i zapitajte se jeste li: G-ladni, B-ijesni, U-samljeni ili U-morni. Ovaj alarm će vas dovesti nazad u balans. Ako je samo jedan ili dva simptoma prisutno trenutno u vama, stanite , usporite, i jednostavno se opustite uz nešto što volite. Ako ste gladni, pojedite nešto. Ako ste bijesni, usporite i smirite se. Ako ste usamljeni, obratite se nekome tko će vam pružiti društvo u tom trenutku, pa makar to bio i telefonski razgovor. Ako ste umorni, jednostavno odmorite malo.
Ugodite sami sebi. Naime, kad ste zadnji put imali vremena uroniti u toplu kupku uz čašu vina? Kad ste zadnji put upijali mirise proljeća u laganoj šetnji gradom ili prirodom? Jednostavno napravite raspored da npr. 15 minuta uživate samo u onom što vas veseli, bilo to hobi, šetnja, čitanje ili meditacija.

DRUŠTVENA SMO BIĆA I LJUDI SU NAM NAJBOLJI LIJEK

Smanjite svoje praćenje najnovijih vijesti. Ne morate znati baš svaku novost vezano za korona virus ili najnovija politička događanja. Radije to vrijeme iskoristite da se čujete s prijateljima ili obitelji, i neka vam to bude prioritet.

I zapamtite, čovjek je društveno biće. Ponekad su nam najbolji lijek naši prijatelji, obitelj i djeca. Iako je teško provoditi 24 sata s nekim, sjetite se vremena kad vam je upravo to nedostajalo. Sjetite se kad ste željeli godišnji da malo stanete i odmorite, ali niste ga mogli dobiti. Sjetite se kad niste mogli uživati u šetnjama i godišnja doba su prolazila šutke pokraj vas.

Sjetite se kad niste imali vremena za sebe i ako možete iskoristite usporavanje…

Ova pandemija iz nekih od nas izvući će najgore, posebno u obiteljima koje su disfunkcionalne, nasilne ili naporne. Ali u ostalima, želim da izvuče najbolje od nas, da budemo svjesni da je sasvim normalno imati psihičke posljedice i da se isto događa milijardama ljudi, a ne samo nama. Što prije osvijestimo naše probleme, to je više moguć put ka iscjeljenju. Neka naše novo normalno ne bude samo skup trauma, neka to bude svijest koliko smo zagadili vlastitu planetu i porobili ljude i životinje.

Nadam se da će se sve države povesti putem Francuske i pružiti svojim građanima dugotrajnu i besplatnu psihološku pomoć. Na nama je samo da je prihvatimo. I da spoznamo da u svemu ovome nismo sami. Recesija će proći, virus će proći. Ali mi sami ćemo još dugo morati živjeti s posljedicama, i na nama je da se uhvatimo ukoštac s njima…