Dubravka Lisak

Prošlog je tjedna bio pun Internet nesretne vjeroučiteljice koja je djeci jednog osmog razreda dala zadatak da izaberu s kim bi sjedili u vlaku. Pa se tako svekoliko hrvatsko pučanstvo dalo u kritike i osude, jer, naravno, nevino pučanstvo ne pati od nikakvih predrasuda. Razapeli su vjeroučiteljicu da širi mržnju i sve je, kao i obično, završilo u bespućima internetske agresije.
Uzalud se ona branila da je sve to – upravo suprotno, da je toodr vježba protiv predrasuda. Ministarstvo obrazovanja očitovat će se o svemu i provesti istragu.

Već viđeno. Hrvatsko internetsko pučanstvo dalo je svoj sud i otišlo dalje. Prema njima: Crkva širi predrasude kroz vjeronauk, kojem, dakako, nije mjesto u školama itd. Ne ulazeći u problematiku usvajanja građanskog odgoja u školama i mjestu održavanja vjeronauka,  odlučila sam malo potanje istražiti što je to prozvana vjeroučiteljica skrivila.

vJEŽBA ZBOG KOJE JE VJEROUČITELJICA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA I PORTALIMA OPTUŽENA ZA ŠIRENJE PREDRASUDA DIO JE PROGRAMA EUROPSKE KAMPANJE “SVI RAZLIČITI – SVI JEDNAKI” ZA POUČAVANJE DJECE DA PREPOZNAJU PREDRASUDE…

I gle čuda, naišla sam na istu radionicu koju je objavila Europska komisija za mlade. Točnije, radi se o radionici „Svi različiti – svi jednaki“, koju je kreirala Europska kampanja mladih protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije! To je dio cjelovitog obrazovnog paketa u kojem se nalaze ideje, izvori, metode i aktivnosti za neformalno međukulturalno obrazovanje mladih ljudi i odraslih. Izdavač za Hrvatsku je Europski klub Slavonski Brod, siječanj 2000.

VJEŽBA ZA BiH ILUSTRIRA SUVIŠNOST PROZIVKE

Nadalje, istražujući sve navedeno, čak i u BIH postoji udruga koja je u suradnji s gore navedenim osmislila radionicu Europska željeznica, identičnu onoj koju je provela vjeroučiteljica.

O čemu se potanko radi u toj radionici? Sudionici zamisle da se ukrcavaju u ekspresni vlak “Dolina jelena” koji sedam dana putuje od Lisabona do Moskve. Dobiju popis sa 17 potencijalnih suputnika. Moraju sjediti s još troje ljudi u kupeu. Svako dijete bira troje ljudi s kojima bi najradije putovao i troje s kojima ne bi putovao. Primjer popisa putnika za radionicu i BiH je:

1. Srpski vojnik iz Bosne
2. Debeli agent iz Švicarske
3. DJ iz Italije koji izgleda kao da ima dosta novca
4. Afrikanka koja prodaje kožnu galanteriju
5. Mladi umjetnik, HIV pozitivan
6. Rom, upravo pušten iz zatvora
7. Reper iz Njemačke s vrlo alternativnim stilom života
8. Slijepi harmonikaš iz Slovenije
9. Student iz Sarajeva koji ne želi ići kući
10. Moldavka srednjih godina koja nema vizu i drži u rukama jednogodišnje dijete
11. Agresivna i tvrdokorna feministkinja iz Nizozemske
12. Skinhead iz Švedske pod utjecajem alkohola
13. Boksač iz Tuzle, vatreni nogometni navijač
14. Prostitutka iz Poljske, koja trenutno živi u Berlinu
15. Albanac koji govori samo albanski i ima košaru punu sira jakog mirisa
17. Izbjeglica s Kosova koji živi u Mostaru i vraća se iz Afganistan

U okviru manjih grupa, sudionici međusobno izražavaju svoje izbore i razloge za njih. Na
zajedničkoj listi trebaju napisati najčešće pozitivne i negativne izbore, to jest, razloge za njih.

Učiteljica počinje raspravu na temelju sljedećih pitanja:
– Što je utjecalo na vaš izbor suputnika?
– Jesu li na vaš izbor utjecale predrasude i stereotipi?
– Što od onoga što ste naveli predstavlja opis ponašanja (činjenice), a šta vaše tumačenje tog ponašanja (uvjerenje)?
– O čemu sve imamo predrasude?
– Kako predrasude i stereotipi utječu na naše ponašanje?
– Jesu li predrasude i stereotipi jedan od mogućih uzroka diskriminacije, to jest, uskraćivanja istih prava drugima?
– Je li moguće suzbijati predrasude i stereotipe?
– Kakvu ulogu ima obrazovanje u tome?

Eto, to je doslovno primjer te vježbe.

NESVJESNO USVAJANJE STAVOVA O DRUGIMA

Stavove prema drugim ljudima često usvajamo nesvjesno. Na njih od najmlađeg uzrasta utječu stavovi najbližih članova obitelji, a kasnije i vršnjaci. Mišljenje o drugim ljudima formira se i pod utjecajem poruka koje šalju mediji. Djeca rano mogu početi odbacivati i omalovažavati osobe koje se od njih razlikuju po spolu, sposobnostima, običajima, kulturi i rasi. I odrasli i djeca često donose zaključke o drugim osobama i grupama ljudi ne poznajući ih stvarno, već na osnovu nepotpunih i možda netočnih podataka.

Borba protiv predrasuda podrazumijeva prihvaćanje različitosti u bilo kojem obliku…

Dakle, što god je prozvana učiteljica pokušavala naučiti djecu, čini se da je motiv ipak bio dobar i pozitivan. Mene osobno smeta što ljudi donose zaključke bez da provjere o čemu se zaista radi i zašto je netko nešto učinio.

Tako da je njezina vježba ustvari dobila svoju svrhu upravo na vlastitom primjeru. Bilo bi dobro da ne širimo predrasude na temelju onoga što ne poznajemo, već da se potrudimo doznati nešto više o onome što komentiramo i osuđujemo.

Kakve će konzekvence, ni kriva ni dužna, ona sama snositi, ostavljam dijelu hrvatske javnosti koji ju je napao na dušu. Ja sam ipak uvjerena da su njezine namjere bile naučiti djecu da žive bez predrasuda, a ne suprotno.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here