Andrea Štalcar Furač

Serijalom „Hrvatskom na mala vrata“ otvaramo prostor za doživljaj hrvatskih gradova i mjesta uspoređujući njihovu slavnu prošlost sa sudbinom sadašnjosti, istražujući što su bili i gdje su danas, što je ono što imamo, a često ne vidimo. Ne poznajemo dovoljno. Ta „mala vrata“ vode nas kroz prostor i vrijeme, potiču na istraživanje i vrednovanje i daju odgovor na najteže pitanje: Gdje smo u europskom kontekstu i što je naša prednost?
Krećemo iz Karlovca.

ČETIRI RIJEKE – JEDAN GRAD

Karlovac, samo pedesetak kilometara udaljen od Zagreba, a na putu prema moru, grad je koji posjeduje nevjerojatno prirodno bogatstvo četiriju rijeka, prekrasne parkove, prirodnu i kulturnu baštinu, a smještaj mu je najidealniji mogući – srce Hrvatske. Sve to govori da bi s obzirom na potencijale morao biti grad s najvišim standardom života, kako kulture življenja, tako i poduzetničkih iskoraka. Povijest je to u Karlovcu već zabilježila. O turističkim potencijalima da ne govorimo.

Grad u kojem se lijepo živi, jednostavno posluje i lako povezuje s nacionalnim i europskim putevima. Grad u koji se dolazi i vikendom kako bi napunio inspiraciju i tijelo, u kojem očekuješ probranu i smislenu ponudu i koji živi ono što povijesno jest. To su činjenice zbog kojih je grad nastao i razvijao se stoljećima, i nije bilo razloga, čak ni u vremenu ratnih zbivanja, da Karlovac ne zadrži apsolutnu važnost po svim nabrojanim stavkama. No, nije. Ozbiljno kaska u dostizanju onoga što je odavno trebala biti karlovačka sadašnjost.

Karlovac Se nalazi u srcu Hrvatske. s obzirom na potencijale morao bi biti grad s najvišim standardom života, kako kulture življenja, tako i poduzetničkih iskoraka. No, nije tako…

Nekada su u gradu donosili odluke oni ljudi koji su vidjeli svijeta, koji su prikupljali iskustva drugih naroda i kultura i donosili ih u Karlovac kako bi grad napredovao. Rezultat te otvorenosti očitovao se u mnogim činjenicama koje su Karlovcu donijele nevjerojatne prednosti u puno strožim kriterijima od današnjih. U mnogočemu je bio prvi jer su u njemu stolovali i svoj prostor našli ljudi od širine, znanja, otvorenosti i hrabrosti. I sve što je Karlovac danas, u borbi za iskorak, nasljeđe je prošlosti koja se nedovoljno spretno i hrabro „stavlja u pogon“. Sve je tu, kao na dlanu. Doduše oronulo i pogubljeno, uz neke svijetle primjere poput Aquatike (slatkovodni akvarij), Muzeja Domovinskog rata i Starog grada Dubovca, kao i Doma Nikole Tesle u nastajanju koji potvrđuju pravilo da se hrabrost i inovativnost uvijek isplate.

SLAVNO DOBA GRADONAČELNIKA BANJAVČIĆA

I prije no što je sjeo za kormilo Grada, Ivan Banjavčić bio je utjecajan u društvenom i političkom životu. Zalagao se za širenje grada izvan tvrđave, pomagao financiranje gradnje Zorin doma, napredovanje gradske bolnice… Kao saborski zastupnik ishodio je odluku o ujedinjenju Karlovca, Banije i Švarče. Gradonačelnik je postao par mjeseci nakon što je odluka stupila na snagu. Brojnost Karlovčana tada je naglo skočila na 15.000, a spajanje je bio preduvjet za razvijanje karlovačke industrije.

Na svakom koraku čovjeka pozdravlja slavna povijest…

Za njegove vlasti donesen je prvi prostorni plan, građene su škole u prigradskim naseljima, dograđena zgrada magistrata, uređen je Zrinski trg i koransko kupalište, a za njegova mandata država je uredila i moderan željeznički kolodvor u svega dvije godine. Međutim, izgradnja hidroelektrane u Ozlju i uvođenje električne rasvjete u Karlovac je nešto po čemu će ga povijest najviše pamtiti.

POVIJEST OD KOJE ZASTAJE DAH

Povijest Karlovca od njegovog rođenja 13. srpnja 1579. godine, a ime je dobio po svom osnivaču nadvojvodi Karlu Habsburškom, bila je burna. Građen je kao idealni renesansni grad u obliku šesterokrake zvijezde, pravi ljepotan. Prvu gradsku upravu Karlovac je dobio 1778. godine, a 1781. godine car Josip II dao mu je Povelju slobodnog kraljevskog grada. Taj slobodni grad prepun prirodnih ljepota, obilja vode i suživota čovjeka i prirode bio je stoljećima glavno sjecište europskih puteva. A kad si na takvom mjestu, kad si srce koje prima i daje, to je ono što treba održati. Karlovac je po mnogočemu u povijesti prednjačio u vremenu i prostoru.

Karlovac je dobio ime po svom osnivaču nadvojvodi Karlu Habsburškom

Karlovac je u prošlosti bio poznat i kao jedan od kulturno najrodoljubivijih gradova u Hrvatskoj, o čemu svjedoče najstarija hrvatska glazbena škola, Prvo hrvatsko pjevačko društvo “Zora”, te jedna od prvih čitaonica na hrvatskom jeziku. Najstarija glazbena škola u Hrvatskoj otvorena je 1804. Glazbena škola – na zahtjev Gradskog magistrata – osnovana je uredbom Kraljevskog namjesničkog vijeća br. 16192 od 10. listopada 1804. godine. Škola je počela raditi 1. prosinca 1804., a prvi učitelj glazbe Franz Zihak bio je ujedno i gradski orguljaš.

Godišnja plaća gradskog glazbenog učitelja prije 200 godina bila je prilično visoka i iznosila je 300 forinti. Za usporedbu gradonačelnik je imao plaću 500 forinti, a klavir se mogao kupiti za 210 forinti.

Karlovac je prvi u Hrvatskoj (1858.) imao pjevačko društvo; Zori u čast sagrađen je 1892. “hram kulture” Zorin dom, danas Gradsko kazalište. Tik do njega je kino Edison, prvo namjensko kino u Hrvatskoj (1920.)

Imao je Karlovac uspone i padove, bolje i lošije dane, no nije zaslužio traženja i spoticanja. Ona će prestati tek kad i sadašnji stanovnici budu svjesni vrijednosti koje grad nosi…

Inicijative za osnivanjem muzeja u Karlovcu javljaju se od kraja 19. stoljeća, no tek 18. prosinca 1904. godine Gradsko zastupstvo iznosi mišljenje o potrebi osnivanja muzeja i osigurava inicijalna sredstva od 500 kruna. Tek 1911. godine osnovan Muzealni odbor sa zadaćom prikupljanja građe. 1953. Muzeju je dodijeljen jedan od najstarijih sačuvanih objekata barokne stambene arhitekture tipa kurije iz prve polovine 17. st. koju je dao izgraditi karlovački general Vuk Krsto Frankopan u Zvijezdi, u kojoj je i danas sjedište Gradskog muzeja Karlovac.

Karlovačka vizura…

Gradski muzej Karlovac se ubrzo i službeno spaja s Galerijom slika grada Karlovca osnovanom 12. srpnja 1945. godine kao prvom galerijskom ustanovom osnovanoj u Hrvatskoj nakon II. svjetskog rata i prvom aktivnom muzejsko-galerijskom institucijom grada Karlovca. Tijekom 18. i 19. stoljeća, ponajviše zahvaljujući procvatu trgovine i lađarstva Kupom, Karlovac je slovio za jedan od najbogatijih i najrazvijenijih hrvatskih gradova. O tome svjedoči i podatak kako su početkom 19. stoljeća upravo Karlovčani plaćali najveći porez od svih hrvatskih gradova. Električnu rasvjetu dobio je 1908. iz vlastite hidroelektrane na Kupi u Ozlju. Po tome je drugi grad u Hrvatskoj. Karlovac je grad u kojemu je Tesla našao svoj put.

Grad posjeduje nevjerojatno prirodno bogatstvo četiriju rijeka…

Povijest grada toliko je bogata postignućima na raznim područjima djelovanja da je nejasno kako je moguće da je grad postao samo šepusavi starac u borbi za vidljivost. Može li se to promijeniti, vratiti energija i originalnost grada? To ovisi isključivo o ljudima. Da se Karlovac vrati doma. Samo o ljudima.

VELIKI IZAZOV ZA SVAKU LOKALNU VLAST

Grad koji je Hrvatskoj i svijetu podario zavidan broj ljudi koji su ostavili trag, bilo da su u Karlovcu rođeni i proveli djetinjstvo i mladost, bilo da su se školovali pa svoje najvažnije godine formirali upravo u ovome gradu, ima svoje najveće bogatstvo- ljude. Misao – I u malim sredinama rađaju se i rastu veliki ljudi – potvrđuje da je upravo Karlovac takav primjer grada sjajne prošlosti.

Karlovac je smješten u srcu Hrvatske, lako se povezuje s nacionalnim i europskim putevima…

Zato je za napredak svakoga grada najvažnije naglašavati ljude koji su živjeli ono što su zastupali i radili. Djela su rezultat ljudi, kao što su i gradovi onakvi kakvima ih ljudi stvaraju. Imao je Karlovac uspone i padove, bolje i lošije dane, no nije zaslužio traženja i spoticanja. Ona će prestati tek kad i sadašnji stanovnici, pa i širi kontekst javnosti, budu svjesni vrijednosti koje svaki grad nosi da bismo danas, u europskom kontekstu, imali poziciju koju zaslužujemo. Veliki je to izazov za svaku vlast.

A tko su Karlovčani i oni koji su u Karlovcu našli svoj životni „okidač“, uvjerite se sami:

Fran Krsto Frankopan (1643. – 1671.), hrvatski plemić, političar i pisac
Maksimilijan Vrhovac (1752. – 1827.), zagrebački biskup
Lukijan Mušicki (Temerin, 1777. – 1837.), episkop gornjokarlovački; umro u Karlovcu
Dragojla Jarnević (1812. – 1874.), hrvatska književnica i pjesnikinja
Vjekoslav Karas (1821. – 1858.), hrvatski slikar
Radoslav Lopašić (1835. – 1893.), hrvatski povjesničar
Milan Lenuzzi (1849. – 1924.), najznačajniji zagrebački urbanist kraja 19. i početka 20. stoljeća, autor tzv. Lenuzzijeve potkove
braća Seljan, Mirko (1871. – 1913.) i Stjepan (1875.–1936.), istraživači Afrike i Južne Amerike
Oto Šolc (1913.–1994.), književnik, tajnik Drame HNK, glavni urednik nakladne kuće “Mladost”
Većeslav Holjevac (1917. – 1970.), najpoznatiji zagrebački gradonačelnik
Sergije Forenbacher (1921. – 2010.), veterinar i akademik; rođen u Karlovcu
Josip Vaništa (1924.), slikar, grafičar, pisac, sveučilišni profesor, akademik
Stanko Lasić (1927.), književni teoretičar, pisac i povjesničar
Gajo Petrović (1927. – 1993.), filozof
Slavko Mihalić (1928. – 2007.), pjesnik i akademik
Slavko Goldstein (Sarajevo, 1928.), pisac i publicist, suosnivač i prvi predsjednik HSLS-a; djetinjstvo proveo u Karlovcu
Đorđe Petrović (Moravice, 1933.), akademski slikar
Boris Mutić (1939. – 2009.), sportski novinar i televizijski komentator
Slavko Cvitković (1950.), sportski novinar i televizijski komentator
Jelica Pavličić-Štefančić (Slunj, 1954.), atletičarka, višestruka prvakinja Jugoslavije na 100m, 200m i 400m; svjetska rekorderka na 400 m (50.98, 1974.)
Ivanka Boljkovac (1955.), operna pjevačica, nacionalna prvakinja Opere HNK
Antun Kraljević (1958. – 2001.), pijanist
Željko Mavretić, (1961.), književnik
Zrinka Cvitešić (1979.), kazališna, filmska i televizijska glumica
Ana Vidović (1980.), Silvije Vidović i Viktor Vidović (1973.), akademski glazbenici
Goran Jurić (1983.), operni pjevač, član Bavarske državne opere (njem. Bayerische Staatsoper)

Valja napomenuti i da je tadašnju Veliku realku od 1870. do 1874. godine pohađao i slavni izumitelj Nikola Tesla, te u Karlovcu maturirao i definirao svoj životi naum.Također, tri je razreda ondašnje Realke u Karlovcu završio i hrvatski književnik i prevoditelj Ivan Goran Kovačić.
( korišteni razni izvori)

  • FOTOGRAFIJE: Ladislav Furač 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here