Andrea Štalcar Furač

Od Banovine preko Karlovca, do Zagreba. Sudbina je ista. Iz dana u dan slušamo vijesti iz Banovine, previranja oko moći i novca, usred općeg potopa ljudskih sudbina. Zagreb, pak,  doživljava vlastito preispitivanje i pokušava zadržati opstojnost. Nagriženi starac jedva se odupire uperenim očnjacima. A lokalni izbori su pred vratima. Dok nismo ni trepnuli, već smo uvučeni u tu igru velikih brojeva u kojoj čovjek postaje igračka, a život sjena. Do neke sljedeće katastrofe kroz koju je priroda odlučila reći DOSTA. Pa je grad samljela u prah da bi ga netko zapazio. Vrijeme je da se okrenemo oko sebe i pogledamo svoje gradove.

Tragovi prošlosti se brišu, (ne)odlukama politički podobnih ljudi, a s njima nestaju i životne priče. Neka nova povijest i novi ljudi zapisali su svoje kriterije, politika ih ozakonila, domaći ljudi šutke prepustili. Sram živi u svim porama grada, spotičući se o svaki komad asfalta koji bi eventualno mogao kriknuti upomoć, šapnuti da je nekada ovdje živio grad! Grad kojem je kontinuitet odredio sudbinu, a onda odjednom odrezao kaznu, danas je, kad grane drveća nepreglednih parkova ostaju gole – ruševina.

KARLOVAC – OGLEDNI PRIMJER PROPADANJA

Karlovac je kažu, ogledni primjer stanja mnogih hrvatskih gradova. Karlovac je grad koji bi, uz pametno upravljanje usmjereno prema interesima grada i ljudi, mogao biti jedan od najprosperitetnijih manjih gradova ovog dijela Europe. No, nije.

Iza priča o razvoju pomoću EU fondova skriva se zaboravljena baština (Snimio: Ladislav Furač)

Povijest Karlovca, od njegovog rođenja 13. srpnja 1579. godine, a ime je dobio po svom osnivaču nadvojvodi Karlu Habsburškom, bila je burna. Građen je kao idealni renesansni grad u obliku šesterokrake zvijezde. Pravi ljepotan. Prvu gradsku upravu Karlovac je dobio 1778. godine, a 1781. godine car Josip II dao mu je Povelju slobodnog kraljevskog grada. Taj slobodni grad prepun prirodnih ljepota, obilja vode i suživota čovjeka i prirode bio je stoljećima glavno sjecište europskih puteva. A kad si na takvom mjestu, kad si srce koje prima i daje, to je ono što treba održati. Karlovac je po mnogočemu u povijesti prednjačio u vremenu i prostoru.

Politike svih razina susrele su vlastitu nesposobnost i nespremnost instaliranih kadrova bez znanja i taj začarani krug pojeo je grad. Raj za konzultante i šarlatane na dah. To ždere naše gradove. Pretvara ih u sjene…

Karlovac je u prošlosti bio poznat i kao jedan od kulturno najrodoljubivijih gradova u Hrvatskoj, o čemu svjedoče najstarija hrvatska glazbena škola, Prvo hrvatsko pjevačko društvo “Zora”, te jedna od prvih čitaonica na hrvatskom jeziku. Najstarija glazbena škola u Hrvatskoj otvorena je 1804. godine.

Gradovi su postali taoci borbe za moć sudionika u hranidbenim lancima… (Snimio: Ladislav Furač)

Karlovac je prvi u Hrvatskoj (1858.) imao pjevačko društvo; Zori u čast sagrađen je 1892. godine “hram kulture” Zorin dom, danas Gradsko kazalište. Tik do njega je kino Edison, prvo namjensko kino u Hrvatskoj (1920.) Inicijative za osnivanjem muzeja u Karlovcu javljaju se od kraja 19. stoljeća, no tek 18. prosinca 1904. godine Gradsko zastupstvo iznosi mišljenje o potrebi osnivanja muzeja i osigurava inicijalna sredstva od 500 kruna. Tek 1911. godine osnovan Muzealni odbor sa zadaćom prikupljanja građe. Godine 1953. Muzeju je dodijeljen jedan od najstarijih sačuvanih objekata barokne stambene arhitekture tipa kurije iz prve polovine 17. stoljeća, koju je dao izgraditi karlovački general Vuk Krsto Frankopan u Zvijezdi, u kojoj je i danas sjedište Gradskog muzeja Karlovac.

Karlovac je u 18. i 19. stoljeću bio jedan od najbogatijih hrvatskih gradova (Snimio: Ladislav Furač)

Gradski muzej Karlovac ubrzo se i službeno spaja s Galerijom slika grada Karlovca osnovanom 12. srpnja 1945. godine, kao prvom galerijskom ustanovom osnovanom u Hrvatskoj nakon II. svjetskog rata i prvom aktivnom muzejsko-galerijskom institucijom grada Karlovca.

Tijekom 18. i 19. stoljeća, ponajviše zahvaljujući procvatu trgovine i lađarstva Kupom, Karlovac je slovio za jedan od najbogatijih i najrazvijenijih hrvatskih gradova. O tome svjedoči i podatak kako su početkom 19. stoljeća upravo Karlovčani plaćali najveći porez od svih hrvatskih gradova. Električnu rasvjetu dobio je 1908. godine iz vlastite hidroelektrane na Kupi u Ozlju. Po tome je drugi grad u Hrvatskoj. Karlovac je grad u kojemu je Tesla našao svoj put.

ŠEPAVI STARAC U BORBI ZA VIDLJIVOST

Povijest grada toliko je bogata postignućima na raznim područjima djelovanja da je nejasno kako je moguće da je grad postao samo šepusavi starac u borbi za vidljivost. Može li se to promijeniti, vratiti energija i originalnost grada? To ovisi isključivo o ljudima. Ovisi o tome da se Karlovac vrati kući. Gledati daleko i disati duboko san je naših gradova. Kad se to dogodi Karlovac će se vratiti kući – Karlovcu. Zagreb će zaliječiti ranjenu dušu.

povijest je gradovima podarila prosperitet, ali su im sumnjiva politička vodstva od kraja Domovinskog rata nadalje uskratila kisik. Naši gradovi žive na dah, a to nije život…

Politike svih razina susrele su vlastitu nesposobnost i nespremnost instaliranih kadrova bez znanja i taj začarani krug pojeo je grad. Raj za konzultante i šarlatane na dah. To ždere naše gradove. Pretvara ih u sjene. Iako Karlovac opisuju kao grad izuzetne perspektive, stvarnost je sasvim drugačija. Politička propaganda o projektima ostvarenim europskim novcem, pa između dvije ruševine niče velebni centar, zvuči primamljivo, no Karlovac je, kao i mnogi drugi gradovi, istinska zona sumraka. Poligon iluzije.

Šakom u oko… (Snimio: Ladislav Furač)

Što je stanje lošije ili stagnira, to je za mnoge u hranidbenom lancu kruha više, i naravno dugoročnije. Svi oni koji su na razne načine učinili naše gradove taocima vlastite moći i egzistencije, ne dajući im da prodišu, kako bi oni sami mogli opstati na razini koju mogu držati pod kontrolom, direktni su krivci za ovakvu sudbinu gradova. Onih gradova kojima je povijest već podarila prosperitet, pa su im sumnjiva politička vodstva od kraja Domovinskog rata nadalje uskratila kisik. Naši gradovi žive na dah, a to nije život.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here