dr. sc. Marina Pavković

Prije nekoliko dana na Trgu Stjepana Radića u Zagrebu otkriven je Spomenik domovini. U svečanoj maniri prigodno je tituliran kao „velebni spomenik hrvatskog identiteta, koji će služiti kao mjesto odavanja počasti hrvatskoj domovini“. U jezičnu vratolomiju sintagme „hrvatska domovina“ nema smisla ulaziti, ostavljamo je jezičarima. Ali, ima smisla prisjetiti se da kilometar zračne linije dalje, na povijesnom Medvedgradu, čami – jedan drugi „spomenik hrvatskog identiteta“, koji je također trebao „služiti za odavanje počasti domovini“ – sada već zaboravljeni i zapostavljeni Oltar domovine. Nestao je iz političkog vidokruga nekako istovremeno kad i njegov idejni tvorac predsjednik Tuđman.

U ZAGREBU RAZNE SENZACIJE

No, vratimo se današnjem slavljeniku – Spomeniku domovini – čije autorstvo potpisuje eminentni arhitekt Nenad Fabijanić. Spomenik se, riječima autora, „sastoji od dva objekta: Zida boli, te Oltara-menze i Portala-paviljona, koji zajedno čine mjesto oficijelnog, protokolom reguliranog ceremonijala odavanja počasti. No, osim te namjene može se zamisliti kao prostor kraćeg ili dužeg boravka ili zadržavanja koji pruža i druge senzacije“.

Ovdje je zanimljivo spomenuti da je N. Fabijanić predmnijevajući tada, 2016. godine, realizaciju projekta naveo da „bude li spomenik realiziran, morat će izazvati transformaciju parkirališta u profani, društveni prostor i činiti s njim veliki jedinstveni trg, za koji predlaže ime: TRG REPUBLIKE. No, dnevna ga je politika pretekla i jednom drugom trgu koji se do tada zvao Trg maršala Tita – a prije toga Kazališni trg, Sveučilišni trg, Sajmišni trg i tako dalje – dodijelila baš to ime.

Detalj Spomenika domovini u Zagrebu… (Foto: Marina Pavković)

A da ova kratka višedimenzionalna analiza ne bi ostala na teoretskoj razini usporedit ću Spomenik domovini s jednim drugim, tematski sličnim uratkom – Spomenikom Domovinskom ratu Oluja ’95. u Kninu.

U KNINU SLAVOLUK POZIVA NA DRUŽENJE

Za razliku od Zagreba – koji već ima spomenik memorijalnog karaktera (Oltar domovine na Medvedgradu) – Knin ga nije imao. A zaslužio ga je kao rijetko koji grad u Hrvatskoj, uz, naravno, Vukovar. Oslobađanje Knina 1995. godine, nakon petogodišnje okupacije tijekom Domovinskog rata, otvorilo je prostor za uređenje glavnog gradskog trga – Trga dr. Ante Starčevića.

kninski slavoluk Oluji ’95., uključujući uređenje trga od 3.000 m2, stajao je 7,5 milijuna kuna. Gotovo PET PUTA MANJE od zagrebačkog slavoluka Domovini koji stoji 34,7 milijuna kuna…

Dotadašnja ploha glavnog trga u Kninu, koju je desetljećima primarno obilježavala zgrada kolodvora, nastankom Spomenika pobjedi u Domovinskom ratu Oluja ’95, te uređenjem okruženja, dobiva prepoznatljivi identitet. Postaje mjesto dnevnog i prigodnog okupljanja, mjesto događanja, memorije i osjećaja zajedništva. Autori, arhitekt Tonko Zaninović i kipar Petar Dolić uspjeli su monumentalnost zadržati na razini koja poziva na dolazak i zadržavanje, a ne odbija „nedodirljivošću“.

Ekonomski gledano, jer ipak se radi o javnom novcu, kninski slavoluk Domovinskom ratu i Oluji ’95. uključujući uređenje plohe trga velikog 3.000 m2, koštao je 7,5 milijuna kuna. Gotovo PET PUTA MANJE od zagrebačkog slavoluka Domovini koji košta 34,7 milijuna kuna. Svjedočimo, dakle, obijesno skupom rasipanju zagrebačkog javnog novca u usporedbi s kninskim spomenikom čija svrha i funkcija, unatoč manje uloženom novcu, ni u kom slučaju nisu u pitanju. Štoviše.

Autori spomenika u Kninu arhitekt Tonko Zaninović i kipar Petar Dolić stvorili su mjesto koje ne odbija „nedodirljivošćuu
Uređenjem i Spomenikom Oluja ’95, Trg dr. Ante Starčevića u Kninu dobiva prepoznatljiv identitet i svrhu

 

Društveno gledano, kninski Spomenik Domovinskom ratu Oluja ’95 je istinski željen spomenik. Nastao je na čistoj emociji i zahvalnosti osloboditeljima Knina i sreći uslijed povratka hrvatskog kraljevskog grada pod skute domovine. Konsensualna podrška koja ga je iznijela omogućila je njegovim autorima da Kninu ostave trajan pečat spomeničke svrhovitosti i smislenosti.

u kNINU JE SPOMENIK BIO DRUŠTVENO ŽELJEN. u zAGREBU SE, PAK, Nameće dojam da se po NJEMU spomenici siju logikom da „ćaća gleda svoje djelo, a djelo gleda ćaću“, u maniri „stavimo ih skupa, skupa su jači“…

Zagrebačka priča ima sasma drugačiju konotaciju. Jer, premda Zagreb već ima spomenik Domovini, isforsiran je još jedan između dva arhitektonska velikana: Gradske vijećnice Kazimira Ostrogovića i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog autora Marijana Haberlea.

Nameće se dojam da se po Zagrebu spomenici siju logikom da „ćaća gleda svoje djelo, a djelo gleda ćaću“, u maniri „stavimo ih skupa, skupa su jači“. Nastavimo li tako Zagreb bi mogao postati spomenički tematski park i, doduše, elegantnija verzija inflacije spomeničke plastike po Skopju. Pa ćemo umjesto makedonskog kralja Aleksandra Velikog i cara Samuila, u popriličnom broju verzija, kod nas gledati različite emanacije domovini i ostale tematski uvezane spomenike namijenjene prvenstveno političkoj samopromociji. Ali, još nije kasno za „napredovanje“ i u tom smislu.

  • dr. sc. Marina Pavković je inicijatorica pokreta Obnovimo Zagreb, u kojemu su se okupili brojni stručnjaci za prostor, povijest, urbanistički razvoj…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here