Željka Barbarić

Imati galeriju u centru Rijeke, na našemu Korzu, u neka druga vremena bilo bi sjajno. Imati galeriju ili bilo kakav poslovni prostor (osim ugostitelja) u centru grada, a ne u velikoj zgradi shopping centra, u vrijeme trenutačnih protupandemijskih mjera izuzetno je teško i tužno. Zatvaranje ugostiteljskih objekata opustjelo je centar našeg grada, nema šetača i terase su prazne. Pustim li sad po strani to što se svi mi koji smo ostali otvoreni moramo boriti za goli opstanak, posebno boli komocija i nemar dobrog dijela naših sugrađana. Dakle, otkako su zatvoreni kafići, svaki radni dan, moj jednako kao i svih ostalih koji rade u poslovnim prostorima na riječkoj žili kucavici, počinje navlačenjem jednokratnih rukavica, uzimanjem velike vrećice za otpad i skupljanjem TUĐEG smeća.

Iako su, dakle, ugostitelji morali zatvoriti lokale, namještaj na njihovim terasama i dalje je na svom mjestu i dostupan, dakako, svima koji požele popiti kavu koju su sami donijeli u centru grada. Riječani koriste te privremeno napuštene terase kafića i restorana da se sjednu, opuste se, druže s prijateljima, ispijaju te svoje kave kupljene po raznoraznim McDonald’sima i sličnim mjestima gdje prodaju coffee to go. I u redu, tako je kako je, nemam ništa protiv toga da te mrtve terase ipak žive. Super je popiti kavu na zraku, na našem, riječkom suncu i buri… Ionako smatram da je idiotarija što su terase kafića i restorana zatvorene, a shopping centri otvoreni, no to je, pak, druga tema i neću sad o njoj… Vraćam se smeću!

Sramotno ponašanje ljudi koji nakon uživanja u kavi smeće ostave iza sebe

Dakle, na moju veliku žalost i neizmjerno razočaranje, većini građana koji zasjednu na neku od tih terasa da popiju kavu nije niti u peti misao da svoje smeće pokupe i odnesu do obližnjeg kontejnera ili da ga ponesu sa sobom u ured ili kući i bace u vlastitu kantu. Ostavljaju iza sebe kartonske šalice, škartoce, prolivenu kavu, prazne kutije od keksa, kutije od cigareta, razne folije i ne mogu ni nabrojati to sve… Ukratko, iza njih ostaje ruglo.

Zaboravljaju ili glume da ne znaju da ugostitelji ne rade i da nema tko očistiti stolove na kojima su ostavili prljave tragove svog opuštanja uz kavu. Netko će sad možd reći – Pa, što onda?! E, pa evo odgovora – s obzirom na koičinu smeća koje ostavljaju iza sebe ti ispijači kava za ponijeti u centru grada, ONDA svi mi koji radimo u centru s prvim vjetrom svo njihovo smeće sa stolova dobijemo ispred vrata svojih lokala. Sjajno, zar ne!?

IAKO NEKI OPTUŽUJU MLADE DA NE ZNAJU POKUPITI IZA SEBE, ISTINA JE DRUGAČIJA. ČINE TO ODRASLE “KOBILE” I “KONJI”, ISPRIČAVAM SE PLEMENITIM ŽIVOTINJAMA… naime, upravo takve gledam i svaki radni dan počinjem tako da čistim iza njih…

Jedno jutro, dok sam fotografirala stanje smeća u susjednim ugostiteljskim objektima, gospođa koja je ispijala svoju kavu (i pokupila za sobom) rekla mi je da je to bunt protiv mjera. Kakav vražji bunt? Ostavljaju li ti ljudi i doma u ime bunta smeće po stolovima, bacaju ga na pod ili kroz prozor na ulicu???!!

Druga kad me vidjela da skupljam smeće suosjećajno mi je predložila:”Trebali ste te mlade koji su to pustili natjerati da pokupe?” Mlade?! Nisu to uopće mladi. Nekolicina djece iz obližnje srednje škole koja nešto i popije dođe do mojih vrata i pita mogu li negdje baciti smeće! Nisu to djeca, to su srednjovječne kobile i konji (isprike divnim životinjama)! Nemarni i sebični, vjerojatno žestoki Facebook borci puni kritike na čistoću grada, što je koji put opravdano, ali ne i u ovom slučaju, puni sjajnih ideja i savjeta kako bi grad mogao bolje.

Osim što ostavljaju smeće iza sebe, “pristojni” sugrađani skloni su i krađi cvijeća ispred lokala

Jedna od njih je, eto, jutros shvatila da može i ukrasti cvijet iz vaze jer te „unikatne“ biljke, te „endemske“ vrste koju sam ja kupila na riječkoj tržnici i posadila valjda nema nigdje za kupiti. A i skup je bio – cijelih 10kn?! To zasigurno nije učinilo mlado biće, jer im se u tim godinama fućka što raste u maminoj vazi na balkonu. I ne, nije to prvi puta ni kod nas i niti u susjednim lokalima da prolaznici – ne mladi!- kradu nešto za što nikad nitko normalan ne bi pomislio da može biti ukradeno. Ostali smo, tako, i bez cijele vaze, a ne samo cvijeta. Lopovska bagra! I sad samo neka netko kaže: “Pa što s živciraš, to je SAMO cvijet?!” Živciram se jer ispada da smo mi koji se trudimo da nam okruženje bude zeleno i da srce našeg grada bolje izgleda – OBIČNE BUDALE.

P.S. Možda će i za krađu i za ovo smeće koje ostavljaju iza sebe bit krivi gradonačelnik i komunalac, odnosno čistači koji prema zakonu nemaju obvezu čistiti terase ugostiteljskih objekata. Ma, m’rš!

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here