Mladenka Šarić

Svi koji smo živi, probudili smo se jutros i u nekom trenutku pogledali kroz prozor svoga doma. Netko je vidio sunce, netko sivo nebo. Nekome je vidik ispunilo zelenilo šume, nekome plavetnilo mora, nekome tamna boja aslfalta… Nekome je dlan grijala šalica kave, nekome čaja. Netko je krenuo buditi djecu da dođu na doručak, netko je nazvao vremešne roditelje da im poželi dobar dan… Sve je jutros bilo kao i inače u Hrvatskoj. A to kao i inače znači da je još jednom žrtva zgažena – a ovoga puta riječ je o čak 15 žena! – a nasilnik pošteđen. Još jednom je ženama u Hrvatskoj poslana poruka da im je najbolje držati se svoga kuta, raditi što im se kaže, ne podizati prašinu i šutjeti, ako se već ne mogu maknuti iz situacije koju su prisiljene trpjeti. Još jednom je nasilnicima, posebno onima na poziciji moći, poslana poruka da je sve O.K., da mogu biti mirni, da se nemaju čega bojati, da ova država i postoji zato da bi bila na njihovoj strani, da bi ih razumjela i zaštitila.

PROCEDURALNO SPAŠAVANJE NASILNIKA

Te poruke žrtvama i mučiteljima, toliko uobičajene u Hrvatskoj, otišle su u javnost s viješću da je DORH zbog proceduralnih razloga odbacio kaznenu prijavu protiv Bernarda Jakelića, bivšeg zamjenika glavnog direktora Hrvatske udruge Poslodavaca, kojega je  pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić kazneno prijavila uime 15 zaposlenica HUP-a koje su joj se obratile zbog višegodišnjeg, upornog i konstanstnog spolnog uznemiravanja. Da se na to požalila samo jedna žena bilo bi previše, ali čak 15 žena iz jedne poslovne zajednice, pa zar to može proći bez kazne?! Zar stvarno može proćui bez kazne ako te netko podcjenjuje, vrijeđa, dira, štipka, govori da si kurva kojoj će on pokazati koliko mu je velika batina, kad te čini nesigurnom, poniženom i slabom, kad te s pozicije nadređenog poziva u svoj stan, a ti se pitaš hoće li to ikad proći, hoće li itko reagirati, jer to svi znaju i vide…? E, pa u Hrvatskoj to može proći bez kazne.

Vezane vijesti:

Zbog šutnje o nasilju nad djelatnicama Agencija IMC izašla iz HUP-a

HUP i Davor Majetić mogu zahvaliti koroni što je seksualna afera pala u zaborav

Naime, problematični članak Zakona o kaznenom postupku kaže da je u slučajevima spolnog uznemiravanja, kaznenog djela koje DORH ne goni po službenoj dužnosti, potrebno pokrenuti pistupak najkasnije tri mjeseca od počinjenja djela inače se prijava odbacuje. Dakle, tri mjeseca! Ispada, dakle, da su žrtve, a to su ponižene, izvrijeđane, izmaltretirane žene – zakasnile! Zakasnile su, valjda, u samom startu. Zakasnile su već u onom trenutku kad su dopustile da to maltretiranje traje godinama nadajući se da će proći. Zakasnile su kad su se zavaravale ili tješile lažnom nadom, kao što se nadaju sve žrtve nasilja, da će se nešto dogoditi i nasilnik će se smiriti, odseliti, maknuti, biti razriješen…  Zakasnile su jer su mislile da će netko jači od naslinika reagirati jer toliko ljudi oko njih vidi što se događa… Zakasnile su jer su dopustile da ih sram i strah okuju. I kad su se konačno pokrenule, kad su pobijedile sebe, kad su prevladale sram koji su osjećale i samooptuživanje kojemu su žrtve nasilja sklone, kad su odlučile reći Sad je dosta!, hrvatski zakon kaže – Ne može! Zakasnile ste!

I ovaj slučaj obeshrabrit će i odvratiti žrtve od prijavljivanja nasilja

 

U redu, netko će reći zakon je loš, članak o tromjesečnom roku je očajan, ali to je ipak – zakon. Točno, ali zakon pišu ljudi, a iz pravnih krugova koji se bave kaznenim djelima nasilja nad ženama već dugo traže od Sabora da ga izmijeni, da propiše da se i djela spolnog uznemiravanja procesuraju po službenoj dužnosti i da se nikakav apsurdni rok od tri mjeseca ne može pojaviti kao spasonosni izlaz za nasilnike. Sabor je bio gluh!

Još jednom je ženama u Hrvatskoj poslana poruka da im je najbolje šutjeti ako se već ne mogu maknuti iz situacije koju su prisiljene trpjeti. Još jednom je nasilnicima, posebno onima na poziciji moći, poslana poruka da je sve O.K., da ova država i postoji zato da bi bila na njihovoj strani…

Osim toga, u slučaju spašavanja beskrupuloznog moćnika Jakelića vidi se kako državne strukture postoje da bi bile saveznici takvim likovima. Dakle, najprije je slučaj kaznene prijave završio pred Tužiteljstvom u Osijeku, gdje je Jakelić imao prijavljeno prebivalište. Upozorenje Višnje Ljubičić prilikom predaje kaznene prijave DORH-u da je Jakelić bio zaposlenik tog Tužiteljstva zbog čega se teško može očekivati njihova objektivnost, nije uzeto u obzir. Prijava je nekoliko mjeseci ostala u Osijeku, a nakon toga su je vratili u Zagreb proglasivši se nenadležnima. Usput su, dakle, ukrali Jakelićevim žrtvama ionako ograničeno vrijeme. S predumišljajem? Pa, naravno, nisu glupi da ne znaju koji će biti učinak njihova otezanja. Savezništvo s nasilnikom vidi se i u detalju da je osječko Tužiteljstvo zatražilo da policija ispita osobe koje prijavljuju zlostavljanje, ali nije isto to zatražilo i za svoga bivšeg kolegu Jakelića! Pa da, što bi on odgovarao na pitanja policije kad ga ionako prijavljuju nesposobne, osvetoljubive i agresivne kurve?!

GNJUSNO PONAŠANJE SE ISPLATI

I na koncu, imamo to što imamo. Prijava je odbačena, premda se u obrazoloženju konstatira da postoje elementi kaznenog djela. Jakelić je slobodan od progona, osim ako neka od žrtava ne nastavi dalje s privatnom tužbom, koja mora biti pokrenuta u roku od osam dana. Zbog reputacijske šete HUP je razriješio Jakelića vrlo brzo nakon što je afera postala javna, ali ga je ispratila s otpremninom od 900.000 kuna. Za očekivati je da će mu se gnjusno ponašanje i dodatno isplatiti jer je protiv HUP-a podignuo tužbu za naknadu štete znog ranijeg raskida ugovora, a kako je, evo, prijava protiv njega odbačena za očekivati je da će dobiti još love…

Ovo je i velika sramota žena koje šutnjom i oportunizmom, čuvajući neku svoju poziciju, omogućavaju da razni oblici nasilja nad ženama postanu redovno stanje u Hrvatskoj.

I sad, po tko zna koji put, postavlja se pitanje zbog čega hrvatska država nije sposobna zauzeti pravu stranu. Zbog čega Sabor usvaja zakone koji postaju podloga za javno gaženje i ismijavanje žrtava, u pravilu žena? Zbog čega su tamo neki momci ostavili kosti u rovovima boreći se za hrvatsku državu da bi je danas tamo neki momci u skupim odijelima uništavali i rastakali na svim razinama?

Neslavni završetak slučaja Jakelić samo je još jedna potvrda uvjerenja da je Hrvatska raj i utočište za nasilnike, zlostavljače, muljatore i probisvijete svih vrsta. Ovo što se dogodilo nije samo sramota muškaraca koji su na raznim razinama sudjelovali uovoj priči, bilo da su pisali prijedlog zakona, raspravljali o njemu i digli ruku u Saboru za njega, bilo da su u hodnicima HUP-a okretali glavu praveći se da vide Jakelićevo iživljavanje, bilo da su u pravosudnom dijelu priče učinili išta što je išlo na ruku nasilniku… Ovo je i velika sramota žena koje šutnjom i oportunizmom, čuvajući neku svoju poziciju, omogućavaju da razni oblici nasilja nad ženama postanu redovno stanje u Hrvatskoj.

  • Naslovna fotografija: Tportal

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here