Ankica Mamić

Covid kriza svima nam je nešto potpuno novo i nepoznato. Ova generacija ne pamti ništa slično i zapravo smo svi u području potpunog neznanja. U trenutku krize koju nemamo s čime usporediti, jako je važno imati um otvoren i sagledati problem iz različitih aspekata. To jednako vrijedi i za sve one koji donose neke odluke i za one koji kritiziraju donesene odluke.

Ovaj događaj svima je nepoznanica i razumljivo je kako stručnjaci iz raznih područja zastupaju suprotna ili bitno različita rješenja. U demokratskom društvu politika je ta koja odlučuje koje će stručnjake slušati, pritom ne mislim na vrstu profesije, već koje stavove kojih stručnjaka će prihvaćati.

ISTE STRUKE, OPREČNA MIŠLJENJA

Posljednjih mjeseci, otkad je korona kriza svima nama u fokusu, vidljivo je kako su unutar iste struke mišljenja vrlo često oprečna. Tako primjerice, epidemiolozi jednakih referenci i jednakih kvalifikacija zastupaju suprotna rješenja, mikrobiolozi i drugi znanstvenici redovito se razilaze u mišljenju, a čak i liječnici, koji su na prvoj liniji borbe protiv virusa, ne misle svi jednako i ne slažu se u svemu.

Korona nam je svima neprijatelj, nepoznat i nevidljiv. Baš zato, trebao bi nas potaknuti da vidimo što možemo učiniti zajedno i jedni za druge te da za trajanja ove krize suspendiramo animozitete i stavimo naglasak na ono što nas veže, a ne ono što nas dijeli. Složiti se možemo samo oko toga da ne znamo ništa ili znamo vrlo malo, i to vrijedi za sve.

Ipak, bez obzira u kakvoj se situaciji nalazili i bez obzira koliko ona bila zahtjevna, netko mora donositi odluke jer život ne staje i ne može stati. A tko onda ima legitimitet za donošenje odluka? Pa naravno oni koji su izabrani na demokratskim izborima i koji su dobili povjerenje većine građana. To vrijedi dok god živimo u demokraciji. Odgovornost legitimno izabranih je najveća, jer oni su ti koji odlučuju koja mišljenja kojih stručnjaka će poslušati, čijim će se savjetima voditi i što će poduzimati.

Korona nam je svima neprijatelj. Baš zato, trebao bi nas potaknuti da vidimo što možemo učiniti zajedno i jedni za druge te da za trajanja krize suspendiramo animozitete i stavimo naglasak na ono što nas veže…

U ovakvim vremenima, izazovnim, nepredvidivim, u kojima smo svi nesigurni i tapkamo u mraku ključna je empatija. Ključna je prije svega otvorenost uma upravo zbog toga što smo konstatirali da ne znamo ništa i svatko od nas trebao bi se pokušati barem malo staviti u tuđe cipele. Iako je najveća odgovornost na donositeljima odluka, to ne znači da smo svi mi ostali bez odgovornosti. Ovo je situacija u kojoj trebamo razmisliti, svatko za sebe, što je to što na našoj maloj skali djelovanja možemo učiniti jedni za druge. A prvo što možemo učiniti je pokušati gledati na stvari očima onih drugih.

SVATKO IMA SVOJ DIO ODGOVORNOSTI

Tako bi svi protivnici kolone sjećanja u Vukovaru, oko koje se sada ponovno dijelimo, trebali pokušati vidjeti kako je onima koji su u tragediji Vukovara izgubili svoje najmilije i onima koji još uvijek ne znaju za grobove svojih pokojnih. S druge strane, svi oni koji će se naći toga dana u Vukovaru i hodati u koloni nose svoj dio odgovornosti da taj, svima poseban događaj, ne postane novo žarište, da se pridržavaju epidemioloških mjera i budu odgovorni.

Oni koji misle da je ovo okupljanje nepotrebno, neka se sjete da se često bore protiv nekih drugih zabrana i ograničenja sloboda, jer i ovo je zapravo jedna od ljudskih sloboda.

Jedino što nam preostaje u vremenu ove duboke krize je pokušati razumjeti druge, one koji drugačije misle i učiniti nešto dobro pa makar to malo dobra bilo da se pridržavamo mjera kako bismo zaštitili sebe i druge. Bio nacionalni stožer politički ili ne, bio on naš izbor ili ne.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here