Ljiljana Pranjić

“A sada istucite ovaj jastuk”, rekla mi je moja prva psihoterapeutkinja kod koje sam otišla nakon prvog raka. Ja sam je zbunjeno pogledala i tri puta zatreptala očima. Mogla mi je govoriti i na mongolskom. Jednako mi ne bi bilo jasno. Ja ljutnju nisam znala izraziti. Još gore – ja ljutnju nisam znala ni osjetiti! Negdje jako rano mala je Ljilja  zaključila da okolina ne odobrava ispade ljutnje i bijesa i da lakše dobije ljubav ako je umiljata i mila. Zato sam zarana počela ljutnju gutati i funkcionirala sam u mode-u dobre curice. Par desetljeća nakon toga krivoga zaključka, tijelo mi je počelo vraćati sve neizražene emocije kroz rakove.

Dvadeset godina promatram žene koje boluju od raka dojke. Davno mi je upalo u oči kako su to drage i mile žene. Digla sam obrvu. Kolika je vjerojatnost da su baš sve drage? Po zakonu vjerojatnosti barem trećina bi trebala biti više ili manje kučkasta.

Indirektnu potvrdu svojih opažanja dobila sam u udruzi Svezanju i njihovom Centru za psihološku pomoć. U desetogodišnjoj povijesti udruge niti jedan jedini put nije organizirana radionica Kako svladati podivljali ego?, ali redovita je potreba za radionicama Kako se zauzeti za sebe? Udruga podučava asertivnosti.

A onda, osamnaest godina nakon prve dignute obrve, na jednom stručnom skupu, profesorica psihologije s Filozofskog fakulteta istaknula je: “Nemojmo zaboraviti da je i psihološki profil faktor rizika”. U mojoj glavi zasvirale su fanfare, a mali akademski zbor koji stanuje među mojim moždanim vijugama zapjevao je Handlovu “Haluja”. To je to! Napokon je struka potvrdila moju opservaciju!

Nema smisla sada, iz perspektive svojih pedesetih godina, zamjerati sebi sa četrdeset ili dvadeset godina svoje ponašanje. Ne krivim sebe što sam bijes gutala. Nema smisla sebe okrivljavati, ali sebe preodgojiti i reprogramirati ima!

Kompulzivna i automatska potreba da stavite potrebe drugih bića ispred svojih istovremeno ignorirajući svoje potrebe glavni je faktor rizika za nastanak svih kroničnih bolesti, tvrdi dr. Gabor Maté. Osmrtnice su fascinantne, nastavio je dr. Mate u svome govoru na YouTube, jer ne govore samo o osobama koje su umrle, nego i što mi kao društvo cijenimo na tim ljudima. Paradoksalno, upravo ono što društvo cijeni, njih je otjeralo u raniju smrt. Važno!

FOTO: Ognjen Karabatić

Nema smisla sada, iz perspektive svojih pedesetih godina, zamjerati sebi sa četrdeset ili dvadeset godina svoje ponašanje. Ne krivim sebe što sam bijes gutala. Gutanje ljutnje u nas se ucijepilo vrlo rano, u prvim godinama života, naučila sam to od brojnih autora. Ja nisam ni znala da sam usvojila taj program! Nema smisla sebe okrivljavati, ali sebe preodgojiti i reprogramirati ima!

Stoga mi se pridružite u kultiviranju vaše unutarnje kučke. Nije lako, težak je to i dugotrajan proces, ali nakon godina truda i mukotrpnog kopanja žile u tvrdoj stijeni, ja se nalazim na točci na kojoj joj nazirem lik. Bravo ja! Živjele naše unutarnje kučke – zbog zdravlja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here