Tamara Jurković

Kako u životu postići da nam niti jedna životna situacija ne bude ponor nego samo izazov kojeg valja svladati? Kako u svega jedan radni vijek, kojem se ni približno ne nazire kraj, vješto uklopiti najrazličitije poslove, od konobarenja u srednjoj školi, rada u tekstilnoj tvornici na šivaćem stroju, vođenja vlastitog poduzeća u kojem je radila sve poslove od pravljenja kulira na miješalici do dizajniranja izloga u dućanima tekstila, održavanja i organiziranja raznih modnih revija, studiranja u zrelijim godinama i još puno, puno toga? Odgovore na ova i još mnoga druga pitanja daje nam Dragica Rogić, čuvarica ognjišta i svestrana žena iz doline Gacke, koja u svemu što radi daje maksimum sebe, uči i istražuje.

Voditeljica je udruge koja njeguje tradicijske zanate Gačanka iz Otočca, folklornog društva iz Gospića te sudjeluje u mnogim lokalnim i regionalnim projektima. Kažu neki da je kreativnost jedna od najjačih ljudskih sila koju čovjek teško može zatomiti, a da je tome zaista tako doznajemo u slijedećim recima.

Tko je čuvar vaših tajni i snova?

Imam sreću što sam odrasla pokraj najljepše rijeke Gacke pa sva moja sjećanja iz djetinjstva vežu se upravo za nju. Ona je znala sva moja maštanja, sve moje želje, ona je uvijek moj životni pratitelj. Upoznala sam mnoge prekrasne rijeke ali niti uz jednu se ne osjećam kao uz Gacku. Ona je moja vječna inspiracija.

Od svih aktivnosti kojima se trenutno bavite, koja Vam je uloga najdraža?

Aktivnosti kojima se bavim ispunjavaju me i nadograđuju jedna drugu. Mogu reći da sam svestrana i da i dalje istražujem i otkrivam neke nove skrivene talente. Volim raditi s ljudima, s djecom, raduju me svačiji uspjesi i pozitivni stavovi. Naglasak bih stavila na istraživanje običaja i tradicije jer smatram da cijeli naš kraj ima bogatu i značajnu povijest, a toliko malo znamo o svemu tome.

Žena općenito u životu ima više uloga, od kojih je najvažnija uloga majke. Želimo i da naša djeca žive u zdravom i lijepom okruženju pa nas zato uvjeti i tempo današnjeg života potiču na svestranost i cjeloživotno učenje. Kao dijete, često sam maštala da ću biti učiteljica, pa kad pogledam svoj život i sve aktivnosti kojima se danas bavim, čini mi si da sam u tome na neki način i uspjela.

Što za Vas predstavlja vuna? Kako vidite daljnji razvoj potencijala koji ona krije?

Mogla bih sa sigurnošću reći da je vuna održala Liku od davnina, a da joj mi danas maćehinski
vraćamo tu uslugu. Ta toliko dobra i kvalitetna sirovina danas nam je problem jer ne znamo što s njom niti kako da ju zbrinemo. Postala je višak, čak i teret mnogim uzgajivačima ovaca. A prije samo nekoliko desetljeća naše majke iskorištavale su svaki njezin pramen. Ja je vidim kao potencijal, jer pruža toliko mogućnosti. Mi koji prepoznajemo njezinu vrijednost nastojimo ju što više koristiti i vičemo na sav glas „Vuna nije otpad“. A nadamo se da će nas ipak netko i čuti.

Vuna je održala Liku od davnina, a mi joj maćehinski vraćamo, kaže naša sugovornica

U svojem ste kraju poznati po mnogim uspješnim projektima. S kojim partnerima i u kojim sredinama je najlakše surađivati? S kim najlakše pronalazite zajednički jezik?

Surađivala sam osobno, i sa udrugom Gačanka koju vodim već dugi niz godina, u mnogim županijama, prvenstveno kao voditeljica mnogih radionica na temu tradicijskih zanata i
samozapošljavanja. Ne bih mogla izdvojiti niti jednu sredinu posebno, jer svaki projekt u kojem sam sudjelovala bio je zanimljiv i kvalitetan pa sam svuda bila rado prihvaćena. Radila sam s raznim skupinama, socijalno ugroženima, osobama s posebnim potrebama, zatvorenicima, manjinama, dječjim zadrugama, dugoročno nezaposlenim osobama, strancima. Zato mogu reći da je svaki taj projekt i meni jedna nadogradnja i jedan izazov mene same. Volim surađivati sa osobama koje su kreativne, suvremene, sa kojima mogu izgraditi nešto novo. Surađujem sa puno udruga koje vode snažne i utjecajne žene i sa njima
imam jako lijepa iskustva i rezultate. Mnoge od njih često dolaze u Otočac i budu ugodno
iznenađene našim krajem.

Što za Vas znači ime Vesne Parun?

Ona je ostavila trag u mom odrastanju i prepoznala u meni snagu izražavanja i razumijevanja poezije. Potakla me da svoja maštanja stavim na papir i naučila da svaki napisani tekst sadrži mnogo poruka, samo ga treba znati čitati. Kao djevojčica od samo osam godina, čitala sam njenu pjesmu kada nas je posjetila u mojoj školi. Koliko sam ja bila ponosna što mogu pročitati njezine stihove, jer jedva da sam naučila slova, toliko je ona bila oduševljena emocijama s kojima sam ih pročitala. Ta knjižica koju mi je tada poklonila uvijek me podsjeća na značaj zapisane riječi. Često sam u situaciji kada moram svoje misli staviti na papir pa iako nisu poezija, prožete su emocijama. Sada imam osjećaj kao da mi je ta književnica tada kao djetetu dala zadatak i nadahnula me na stvaranje.

 

Dragica Rogić i suradnice pokazuju ljepotu i podatnost vune

Tradicijski zanati uvijek su u fokusu Vaših interesa. Koje su to vještine koje nailaze na najbolji odaziv polaznika Vaših radionica, što ljude najviše uspije zainteresirati?

Tradicijski zanati pratili su me od djetinjstva, moja mama je puno tkala i vezla, jedan djed bio
je vrsni stolar, a drugi kovač, pa sam uvijek bila u doticaju sa starim zanatima. U svom odrastanju nisam im davala previše važnosti, nekako su mi se podrazumijevali, a više me zanimala književnost i čitanje. Oduvijek sam bila nemirnog duha i vrlo znatiželjna, a voljela sam i sama nešto stvarati. Naučila sam šivati i plesti prilično rano i s ponosom nosila vlastite kreacije već a 15 godina. Danas sam sretna što sam odrasla upravo u takvoj sredini jer svi ti zanati danas su mi bliski i s lakoćom ih mogu predstaviti na radionicama. Paralelno sam istraživala i zapisivala običaje koje sam ugradila i scenski postavila sa folklornim društvom Otočac i izvodila širom Lijepe naše.

Veliki potencijal je u ljudima i oni su najveći pokretač napretka. Kad bismo svi shvatili koliko bogatstvo leži oko nas, kad bismo stavili na stranu privatne odnose, zavist i jal, a udružili snage i iskustva, tek onda bi potencijali ove prekrasne doline gacke obogatili živote svima nama…

Danas mi je najdraže predstaviti zanate vezane za vunu jer ona je toliko podatna i pruža
različite mogućnosti korištenja, od češljanja, predenja, tkanja, pletenja i filcanja. Najčešće su
radionice filcanja jer ih mogu prilagoditi svim uzrastima. Te su radionice jako kreativne i jednostavne, a potrebne su samo ruke i mašta.

Jesu li torbe i kape najveće tradicijsko blago koje baštini Gacka i Lika? Koji je Vama dio narodne nošnje osobito drag?

Naša tradicija općenito je veliko blago koje imamo, naši običaji koje njeguju folklorna društva
iziskuju puno truda i ljubavi. Kape i torbe su samo detalj nošnje i veoma su važni jer je u njih utkano puno životnih priča. Meni su osobito drage torbe, imam ih nekoliko u svojoj zbirci i rado ih izlažem jer u svakoj od njih vidim ženu koja ju s velikom ljubavi tka i ukrašava.

Torba je često statusni simbol djevojke i njezina pratiteljica kroz cijeli život. Kapa je postala brend Like i prepoznata je u cijelom svijetu. Njezin se izgled doduše promijenio od najstarijih primjeraka pa do danas. Mi u udruzi najčešće radimo uzorak koji se nosio poslije Prvog svjetskog rata. Dio svog istraživanja posvetila sam upravo kapi, njenom izgledu i promjenama kroz prošlost te važnosti u životu svakog muškarca. Svoja istraživanja i način izrade zapisala sam u knjizi koju je izdalo Pučko učilište dr. Ante Starčević iz Gospića. U otočkoj udruzi Gačanka na tradicijski način izrađujemo coklje, čarape, torbe, nakurnjake, a
posebno smo prepoznati po izradi ličkih kapa na koje možemo izvesti i osobne želje.  Inovativnost u stvaranju modernih nosivih proizvoda sa oznakom tradicije također je u
ponudi proizvoda.

Život nas uči promjenama i stavlja pred različita iskušenja, a naš zadatak je da ga maksimalno iskoristimo i ostavimo pozitivan trag iza sebe…

Kako radim u Pučkom učilištu dr. A. Starčević Gospić i tamo održavam već godinama radionice tradicijskih zanata, voditeljica sam folklornog ansambla Dr. A. Starčević, Gospić i mažoretkinja grada Gospića. Kroz sve ove aktivnosti vješto ispreplićem tradiciju i narodne
običaje sa modernim vremenom u kojem živim i stvaram.

Otočac i Gospić, dva su grada koja su obilježila Vaš životni put. U jednom ste rođeni, u drugom radite. Kako biste nekom strancu ukratko opisali te dvije sredine?

Mogu reći da imam sreće što sam živeći i radeći u dva grada mogla dobro upoznati kulturnu
baštinu i njezine različitosti oba. Ljepota jedne i druge sredine je toliko posebna i očaravajuća. Svakom preporučam da posjete jedan i drugi grad i obiđu i Gacku i Liku. U Gackoj moraju doživjeti mirnoću i ljepotu rijeke Gacke, opustiti se uz njezin žubor i boje, osjetiti duh Frankopana kad prošetaju alejom kestenova u gradu i obavezno popiju kavu kako bi čuli taj mekani čakavski izričaj. Onda otići u Gospić, doživjeti adrenalin uz kanjon rijeke Like, posjetiti Smiljan i čuti glas velikog čovjeka Tesle. Opustiti se na prekrasnom trgu osluškujući tvrdi lički govor. Srdačnost i ljubaznost ljudi u jednom i drugom gradu za svakog gosta je neizostavna a upravo je to, što uz sve ljepote koje pružaju ovi krajevi, posebno.

Ovoga ljeta Otočac je dobitnik jednog vrijednog priznanja na području turizma. Kako je do toga došlo te što mislite o turističkoj ponudi i potencijalima doline Gacke?

Puno surađujem s medijima pa sam tako bila pozvana od novinarke Večernjeg lista da predstavim udrugu koju vodim. Međutim, prilikom njihova posjeta tražili su da im predložim što vidjeti i gdje kušati nešto dobro u gradu. Složila sam im ponudu, ispričala što znam, malo smo se podružili u neformalnom razgovoru uz čašicu rakije. Tek kasnije sam doznala o čemu je zapravo bila riječ i bilo mi je drago što sam svojim skromnim znanjem doprinijela tako lijepom priznanju. Kada volite svoj grad, onda to radite iskreno i iz duše i to se prepozna. Potencijali Gacke doline su veliki i djelomično iskorišteni. Veliki potencijal je u ljudima i oni su najveći pokretač napretka. Kad bismo svi shvatili koliko bogatstvo leži oko nas, kad bismo stavili na stranu privatne odnose, zavist i jal i udružili snage i iskustva, tek onda bi potencijali ove prekrasne doline obogatili živote svima nama.

Kreativna i neumorna Dragica Rogić radi i s mažoretkinjama

Čime se trenutno bavite, što sljedeće pripremate?

Manifestacija „Jesen u Lici“, koja se održava već puna dva desetljeća, izložba je tradicijskih i
poljoprivrednih proizvoda na kojoj sudjelujem od samog početka. Još dok nisam pokrenula udrugu Gačanka, zajedno s dvije kolegice, sada članice udruge, odlazila sam na tu manifestaciju, koja je tada bila u početnim vodama, nas je sudjelovalo svega dvadesetak izlagača. Tada smo održavale i radionice izrade coklji i prele vunu. Smatram da smo bile veliki poticaj mnogim današnjim obrtima koji se bave izradom domaćih rukotvorinama. Podigle smo vrijednost i značaj tradicijskim proizvodima. Uvijek rado sudjelujem na ovoj izložbi, postali smo prepoznatljivi mnogim posjetiteljima i rado ih vidim svake godine kada dođu. Uvijek se potrudimo izložiti i neki naš novi proizvod, čuti komentare, vidjeti što drugi rade a najviše me raduje što svaki put vidim nekog novog domaćeg proizvođača što je najbolji dokaz da naša misija i zalaganje oko očuvanja tradicijskih zanata ima budućnost. Sudjelujemo i u kulturnom programu manifestacije, a godinama smo izlagali rezultate naših proizvoda sa radionica na kojima sam zajedno s polaznicama educirala posjetitelje o njihovoj vrijednosti i značenju. Sviđa mi se što u kulturnom programu sudjeluju mnoga folklorna društva koja tu širinu izbora i ponudu nadopunjuju izvornim programima Lijepe naše.

Što biste poručili našim čitateljima; kako u životu postići da križevi koji su nam dani
nemaju isuviše težak teret?

Treba pozitivno razmišljati bez obzira koliko težak križ nosimo. Svatko od nas ima svoju
životnu priču i njemu je njegova najteža, ali ju nosi i bori se. Težina tog križa bit će puno
lakša ukoliko svoje misli usmjerimo pozitivno. Život nas uči promjenama i stavlja u različita iskušenja, a naš zadatak je da ga maksimalno iskoristimo i ostavimo pozitivan trag iza sebe.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here