Ljiljana Pranjić

Prijateljica mi je poslala selfie sa svojom preslatkom kćerkicom. Mala ima četiri godine i sama je definicija slatkoće. Pa ipak, kada sam otvorila fotku, uhvatila sam se za glavu. Mala koja ima, ponavljam, četiri godine (brojkom 4) napućila je usnice za fotografiranje….. Možda pretjerujem, ali meni je to sumrak civilizacije. Kako je ta mala preslatka glava već ubrala da žemskice puće usne kada se ispred njih postavi kamera?

S druge strane, ne razumijem ja ni odrasle žene koje za istać ili iz šale slože facu u duckface. Jesam li ja to samo jedna stara baba koju je pregazilo vrijeme?

RETUŠIRANA STVARNOST

Ima jedna žena na fejsu s aspiracijom da osnažuje druge žene, da im piše o prihvaćanju svojih godina i uživanju u najboljim godinama. Hvalevrijedna namjera! Bravo! Ali onda ona svoje produhovljene citate ilustrira kitchy sličicama tipa lijepa žena duge kose koja pada niz gola leđa stoji u polju suncokreta. A ta žena nema više od 17-18 godina…. ???!?? Riječima šalje poruku volite se i budite si lijepe baš takve kakve jeste, prihvatite sve svoje nesavršenosti jer ste divne upravo ovakve, a fotkom to minira….

Taština mi nije strana, ali ne želim se uspoređivati i važno mi je da sa zadovoljna onom koju vidim u ogledalu

Upoznala sam jednom ženu u grupi na fejsu. Duhovita, britka, topla – strašno mi se svidjela. Našla sam se s njom kada je došla u Zagreb. Nisam je prepoznala. Uopće ne nalikuje profilnoj fotografiji…. Profilna retuširana do te mjere da odgovara sličici žene čija raspuštena kosa pada niz gola leđa u polju kukuruza. Pa, pobogu, zašto?

NAMETNUTI IMPULSI

Da se razumijemo, nije ni meni taština strana. I ja ću opaliti 100 selfieja i onda uz mrštenje studiozno odabrati jedan gdje sam si najljepša. Ali moja profilna ipak pokazuje i podočnjake i bore smijalice.

Upoznala sam ženu u grupi na fejsu. Duhovita, britka, topla – strašno mi se svidjela. kad smo se Našle Nisam je prepoznala. na profilnoj fotografiji retuširana je do neprepoznatljivosti….

Neki dan sam se pohvalila da mi je stigla moja omiljena prirodna kozmetika s Pašmana. Moj prvi impuls bio je da napišem da sam lijepa zbog kremica moje Ane i da zbog njih izgledam bolje. Zaustavila sam se. Bolje od koga? S kim bih se ja to trebala uspoređivati? S četrdesetogodišnjakinjama? Nema smisla. S dvadesetogodišnjakinjama sigurno neću. Definitivno neću ni s onom koja stoji raspuštene kose i golim leđima u polju suncokreta. Izgledam li bolje od Slavice, Marice, Jelice i Alice koje su moje vršnjakinje? I da i ne. Ali svejedno.

Neću se ni s kim uspoređivati. Važno je samo da mi se sviđa ona koja me gleda iz ogledala. Zato sam napisala: “Ja izgledam dobro”. Točka. Bez onoga “za svoje godine”. Ne slažem facu u duckface, ne uspoređujem se ni s kim i dobro se osjećam u svojoj koži.

Ja izgledam dobro. Točka.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here