Tatjana Jakovljević, coach

Bit ću sretna kad…

* završi ova kriza
* dobijem ovaj posao
* samo kupim stan
* on završi fakultet
* kupim auto
* odem na godišnji
* samo kad opet sve bude u redu….

Rečenica je poznata. Lista neiscrpna. Slobodno ju završite. Stavite na papir. Pa ju pogledajte.
Koliko smo nesretni? I što od toga ovisi isključivo o nama?
Sabotira li nas naš vlastiti mozak? Umom nam svakodnevno upravljaju stres, ljutnja, krivnja, strah, ogorčenje, nemoć. Negativne emocije.

Umom nam vrlo često upravljaju stres, ljutnja, krivnja, gorčina…

Stalno sudimo o sebi i drugima. I o situacijama i događajima. Čak i prije nego što se dogode.

Ambiciozno se želimo dokazati. Tek tada mislimo da smo vrijedni. Samoprihvaćanje stalno ovisi o sljedećem uspjehu.

Vjerujemo u racionalno razmišljanje. Jer to je po nama jedina garancija uspjeha. Inzistiramo na isključivo racionalnom procesuiranju svega, uključujući i odnose.

Stalno brinemo o tome što će se dogoditi. Jer vjerujemo da se time možemo pripremiti ili čak izbjeći neugodno. Često mislimo na ono što se sve loše može dogoditi i poći po zlu.

Udovoljavamo drugima. Time zaslužujemo ljubav i poštovanje. Motivacija nam je svidjeti se drugima, zaraditi njihovu naklonost i ljubav.

Nemirni smo, nestrpljivi i stalno nam je potrebna neka nova akcija. Da ne bi ostali sami sa sobom i svojim emocijama. Ispod površine krije se nervoza, strah i bijeg od sadašnjosti. Onaj tko je nemiran ne može uživati u sadašnjem trenutku jer se teško nosi s neugodom.

Ljuti smo i ogorčeni, negativni i nesretni jer smo žrtva drugih ljudi i okolnosti. Pretplaćeni na nevolje prepuštamo se negativnim mislima.

Moramo stalno kontrolirati situaciju. I druge. To nam daje moć. Služimo se tehnikama zastrašivanja kada nas drugi ne slušaju. Nestrpljivi smo s rješenjima i emocijama drugih.

Izbjegavamo konflikte. Kažemo „da“ i kada to ne mislimo. Stavljamo probleme pod tepih i mislimo da će samo tako nestati. Izbjegavamo neugodno, volimo svoju udobnost i rutinu, no, ostajemo nezadovoljni i ogorčeni.

Perfekcionisti smo, jake samokontrole, napeti i čvrstih uvjerenja. Nikad nam ništa nije dovoljno dobro. Točni smo i metodični. Kritični prema sebi i drugima.

SABOTERI VLADAJU NAŠIM MISLIMA

Ove negativne misli naši su Saboteri. Oni počinju vladati našim mislima i motiviraju nas na djelovanje. Naš mozak čini sve kako bismo preživjeli. Razvijamo razmišljanja, i ponašanja i navike koja služe ostvarivanju naših ciljeva.

Ali, koliko nam za postizanje ciljeva pomažu perfekcionizam, ambiciozna potreba za dokazivanjem i napretkom, racionalno razmišljanje, stalna zabrinutost o tome što će se dogoditi, ili pak stalno udovoljavanje drugima, nemir, nestrpljivost i stalna potreba za novom akcijom, ljutnja ili osjećaj žrtve?

Mozak se poput mošića može vježbati

Prepoznati vlastite Sabotere i svjesno ih oslabiti prvi je korak prema uspjehu. Drugi je doći do točke gdje će nam umom, umjesto negativnih emocija upravljati pozitivni mozak: suosjećanje, empatija, opraštanje, radoznalost, divljenje, čuđenje, veselje, kreativnost.
Dobra je vijest da se pozitivni mozak vježba poput mišića tijela.
U cilju kontrole vlastitoga uma kako bi nam bolje služio, a manje nas sabotirao. Jer promjene u mozgu dovode do promjene u ponašanju. Tako se stvaraju nove navike mozga.
I sreća.

  • Tatjana Jakovljević, prof., certificirani je coach (HUC, EMCC), komunikatorica i edukatorica. Vjeruje u neuroznanost, interdisciplinarni pristup i transformaciju.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here