Mladenka Šarić

„Da mi je netko lani rekao kako će se danas živjeti nikad mu ne bih povjerovala“, puno je puta proteklih tjedana ta misao prošla kroz moju, a vjerujem i kroz vaše glave. Jer, tko bi mogao zamisliti da će se u tako malom komadiću vremena stisnuti toliko neizvjesnosti i strahova, osjećaja bespomoćnosti, ljutnje, da će se pojaviti toliko pitanja, a tako malo odgovora. Život koji nam je režirao koronavirus presedan je u svijetu. Zagreb je, k tome, pogodio i potres koji je tisuće ljudi istjerao iz njihovih domova. Mi u Hrvatskoj imamo iskustvo rata koje je i danas živo, ali čak se ni tada nije toliko govorilo o mentalnom zdravlju ljudi kao što se govori ovih dana kad je iza nas duga izolacija, zaustavljanje uobičajenog života i nesigurna budućnost. Mnogi se pitaju hoćemo li nakon svega što smo proživjeli proteklih tjedana obilježenih izolacijom i gubitkom uobičajenog života postati bolji ljudi sposobni i spremni graditi bolja društva.

U MJESEC ILI DVA NEĆEMO POSTATI DRUGAČIJI

“Voljela bih reći da hoćemo i bila bih sretna kad bi to bilo tako. No, iluzorno je očekivati da će se svijet oko nas tako snažno promijeniti, odnosno da ćemo nakon mjesec ili dva mi postati drugačiji ljudi. Valja, dakle, biti realan i razumjeti da bi tako velika promjena bila golemi pothvat, pa je zato pametno biti zadovoljan i malim pomacima”, kazala je ravnateljica zagrebačke Klinike za psihijatriju, psihijatrica doc. dr. Petrana Brečić, gostujući u emisiji One nastupaju, koju Udruga “Žene 50+” radi u suradnji s Mrežom TV.

No, da se ne bi dogodilo da optimisti izgube nadu, dr. Brečić ističe da je sigurna kako će iskustvo koje nam je došlo s pandemijom koronavirusa, a u Zagrebu i s potresom biti prilika da zavirimo u sebe i preispitamo svoj život i vrijednosti. I bitno je, kaže, da shvatimo kako svaka promjena kreće od nas samih. Ne možemo očekivati da će se svijet, društvo, okruženje promijeniti ako mi sami nismo spremni mijenjati sebe.

“U ljudskoj je prirodi, međutim, da čovjek više gleda oko sebe nego u sebe. Tako mnogi među nama kad govore da bismo trebali zbog ovog iskustva postati bolji misle na druge ljude, a ne na sebe. Misle da drugi ljudi trebaju biti bolji, ali ne smatraju da se i oni trebaju mijenjati. No, bitno je da svatko krene od sebe, samo se tako mogu dogoditi promjene. I jedino što svatko od nas sigurno može promijeniti smo mi sami. Ove nevolje, korona i potres, prilika su za to da svatko pogleda u sebe, razmotri svoj život i vidi što bi u njemu bilo dobro resetirati. I ja vjerujem da veliki broj ljudi upravo to i čini, i to ne radi drugih, nego radi sebe… Klica promjena je u svakome od nas”, kazala je dr. Brečić.

U prirodi JE ČOvjeka da više gleda oko sebe nego u sebe. Tako mnogi među nama kad govore da bismo trebali zbog ovog iskustva postati bolji misle na druge ljude, ali ne i na sebe…

Pandemija nam je oduzela mnoštvo malih stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo. Do daljnjega se pri upoznavanju nećemo rukovati, nećemo se grliti i ljubiti s nekim tko nam je drag i s kim se dugo nismo vidjeli, opasnim su događanjima postale i svadbe i sprovodi… Hoćemo li kad jednom sve prođe znati više cijeniti te male stvari koje su nam privremeno uskraćene, hoće li nas više veseliti, jedno je od pitanja koja su se mnogima nametnula sama po sebi.

NAUČILI SMO DA SE NIŠTA NE PODRAZUMIJEVA

Ne treba sumnjati da ćemo svi mi ući u neku rutinu, jer rutina nam čini život lakšim, osjećamo se sigurnije, ona nam pomaže da imamo kontrolu ili barem da mislimo da je imamo, čini nam se da u njoj nema previše nepoznanica, ona nas spašava od kaosa neizvjesne budućnosti, kaže dr. Brečić. No, lekcija koju smo sigurno svi naučili, smatra ona, jest da se ništa ne podrazumijeva.

“Dobro bi bilo to imati na umu i kad jednom uđemo svatko u svoju rutinu. U sve odnose koje imamo moramo ulagati cijeli život, jer ništa se ne podrazumijeva. Bilo bi pogrešno opustiti se i misliti da nam je sve zajamčeno i sigurno, kad smo se sad, u sudaru s nepoznatnim virusom i u Zagrebu s potresom, uvjerili da nije. Važno je i da ojačamo kao bića emocija, da ih osvijestimo i iz njih crpimo snagu. Danas nas nitko ne uči važnosti emocija. Od najmanjih nogu sve se podređuje nezdravoj kompetitivnosti. Emocije se preskaču i zaobilaze kao manje vrijedna životna prtljaga. Kriza u kojoj smo se našli upravo je emocije izvukla u prvi plan i sve s čime se suočavamo snažno će utjecati na psihološko stanje svakoga čovjeka. Možda to još ne osjećamo tako snažno, ali bojim se vremena koje dolazi i u kojemu ćemo u mirnijoj situaciji početi prekopavati po svemu što smo proživjeli…”, kaže dr. Brečić.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here