Sonja Kožul

Pobijedila sam coronu iako se na početku ove pandemije nitko ne bi kladio na mene. Naime, spadam u onu rizičnu skupinu na vrhu piramide pobrojanih kroničnih bolesti, onih srčanih. S tom svojom bolešću uspješno se nosim već godinama pa se mnogi iznenade kad saznaju za moju zdravstvenu situaciju.

I baš zbog toga, ukoliko takvi kao ja imaju nesreću i pokupe virus, statistika je rekla da završavaju s teškom upalom pluća, na respiratoru, a onda… Pa… Vili i Alemka mogli bi sedativnim tonom glasa kojim umiruju ustrašenu javnost, koja bez daha prati njihova svakodnevna javljanja, reći: “Gospođa je bila u svojim pedesetima, ali hej, imala je kroničnu bolest…” (Vi koji to nemate, sigurni ste!).

ZARAZA

Coronom se najprije zarazio moj muž, negdje na poslu. To je bio jedan od onih slučajeva za koje epidemiolozi nikako nisu mogli utvrditi izvor zaraze. Probudio se s temperaturom višom od 38 stupnjeva, glavoboljom, grloboljom i kašljem.

Sonja Kožul i njezin suprug izborili su se s koronom, ali bitke su bile teške…

Nakon što je po obavljenom testiranju pozvan javiti se u karlovačku bolnicu, ja sam ostala sama u stanu, u izolaciji i u užasnom strahu zbog spoznaje da ne mogu izbjeći zarazu od tako bliske osobe, brinući jesam li na vrijeme prestala viđati ostarjele roditelje, osluškujući svaki signal koji mi šalje vlastito tijelo i čekajući neizbježno…

Treći dan probudila sam se i ja s povišenom temperaturom – 37,5. Osim toga osjećala sam samo opći umor i malaksalost, a nakon pozitivnog nalaza testiranja također sam završila u bolnici gdje me dočekao muž, zabrinut kakvim će tijekom bolest napredovati kod mene.

BOLNICA

Jednom kad uđete, nastupa šok. Iza vas se zaključavaju vrata na šifru. Liječnici i sestre cijelo su vrijeme u zaštitnim odijelima s maskama na licu zbog kojih im uopće ne raspoznajete fizionomiju. Kao da sam usred seta nekakvog košmarnog filma znanstvene fantastike.
Duboko suosjećam sa svima njima. Nije to lako i treba vremena dok navuku ta zaštitna odijela na sebe, a još duže dok ih skinu uz sve mjere predostrožnosti kako se i sami ne bi zarazili. Jednom kad su se tako opremili, do kraja svoje smjene nemaju mogućnosti ni vode popiti ili skoknuti u toalet. Timovi se izmjenjuju svakih 14 dana – jedni rade, drugi su u samoizolaciji pa opet ispočetka. Ubitačan ritam i naravno, uvijek bojazan je li se virus ipak nekako provukao i nakačio, usprkos svim mjerama predostrožnosti.

Dnevna rutina sastoji se od mjerenja temperature i saturacije. Ispočetka svakog sata, čak i tijekom noći, prijepodnevna liječnička vizita s pregledom stanja bolesnika. Dostava hrane u kutijama od stiropora s plastičnim priborom, i naravno vanjskim putem preko posebne, samo u tu svrhu postavljene rampe. Kutije s hranom ostavljaju na balkonu koji se proteže cijelom dužinom odjela pa je uglavnom hladna i slabe kvalitete.

LIJEČENJE

Moja početna zbunjenost i preplašenost polako nestaje. Hej! Pa nije tako strašno, ne boli me grlo, ne bole me pluća, ne kašljem, temperatura nikad preko 37,5 stupnjeva. Ponekad je i nema, samo ako će na tome i ostati…

Sljedeći dan uz doručak dobivam i nekakve ogromne kapsule, komada četiri, uz preporuku da ih sve odjednom popijem. Pitam što je to i kako će mi to pomoći. Kažu to je lijek koji se koristi i protiv HIV-a, a prema Smjernicama, trebao bi suzbiti i virus corone. OK. Alisa u zemlji čuda. Popij me pa vidi što će se dogoditi.

svako ustajanje iz kreveta popraćeno je napadajima slabosti. ne mogu više ni  razgovarati telefonom s ljudima koji me zovu. Samo bih ležala i drijemala. sve više slabim, gladna sam, a ne mogu jesti, žedna sam, a ne mogu piti… Shvaćam da se uz hranu i lijekove koje dobivam možda neću oporaviti…

Ni pola sata nakon uzimanja lijeka, nastupa mučnina, pa dijareja. Žalim se, ali sljedeći dan opet dobivam isto. Ponovno se žalim pa mi mijenjaju terapiju. Nove tablete, ovaj put one protiv malarije pojačane azitromicinom, sve prema Smjernicama, a meni sve gore. Svaki put nakon popijenog lijeka zapadam u tešku mučninu, vrtoglavice su takve da se od njih vrti cijela soba, kad izađem iz kreveta posrćem, hvatam se za zidove, jednom padam i u nesvijest i sva se izubijam. Međutim, nitko drugi od pacijenata nema takve simptome pa mi nastavljaju davati istu terapiju.

Nakon par dana svako ustajanje iz kreveta popraćeno je napadajima slabosti, ne mogu više ni razgovarati telefonom s ljudima koji me zovu i pitaju kako sam. Samo bih ležala i drijemala.

Uslijed svega, sve više slabim, gladna sam, a ne mogu jesti, žedna sam, a ne mogu piti i polako mi sviće da se ja uz takav režim bolničke hrane koju dobivam i lijekova ne mogu oporaviti. Kažu mi, ako se ne slažem s liječenjem, mogu otići!

Sin liječnik s kojim sam se u međuvremenu čula, preklinje me, ostani još barem nekoliko dana. Kaže mi, ljudi se u početku osjećaju dobro, a onda, između osmog i desetog dana od izbijanja bolesti, nastupa naglo pogoršanje i završavaju na respiratoru.

Ipak, sedmog dana po dolasku u bolnicu doktori mi kažu kako je kod mene nastupilo poboljšanje pa će i mene i muža otpustiti na kućno liječenje i u samoizolaciju. Istina, temperatura mi se nije povisila već više dana, količina kisika u krvi je OK, a iste one lijekove koje mi stalno daju pa su mi ih ostavili i zadnji, osmi dan da ih popijem, demonstrativno sam bacila u smeće. Fight or flight? Bez obzira na sve, ja sam fajterica! I tako, tresem se od slabosti, ali spremna sam za povratak kući.

Virus ne bira. Možete biti zdravi, snažni i ne baš stari, pa se ipak naći u borbi s koronom za svoj život…, kaže Sonja

Ono što sam tek u otpusnom pismu pročitala jest da sam otprilike treći dan po dolasku u bolnicu imala i upalu pluća u nastanku, koja se ipak povukla te se zaključuje kako je kod mene nastupilo poboljšanje. Zbog terapije ili terapiji usprkos, ne znam. Sigurno sam imala i puno sreće što je bolest kod mene bila u većoj mjeri bez tipičnih simptoma, a jesu li moje probleme izazvale nuspojave na lijek ili virus ostavljam znanstvenicima da utvrde, jednom kad podvuku crtu. Najgore je to što se o svemu još uvijek malo znade pa se i Smjernice mijenjaju u hodu. Ono što je danas preporuka već sutra se ne preporuča.

OPET KOD KUĆE

Slaba sam i treba mi muževa pomoć i pri najjednostavnijim aktivnostima, ali svakog dana polako vraćam snagu i osjećam se sve bolje – bez ikakvih antivirusnih lijekova, samo uz hranu koju nam sama pripremam.

Kako ne smijemo van, uskaču prijatelji i susjedi koji nam naručene namirnice ostavljaju pred vratima. Nekoliko puta obilazi nas i policija. Ipak sve nas takve, kužne, drže potencijalnim bioteroristima ukoliko prekršimo samoizolaciju. Međutim, od nas nema straha, javnost je sigurna. Mi nikuda ne mrdamo osim kad nas zovu u bolnicu na ponovljena testiranja.
Svaki ponovljeni test koji je pozitivan djeluje na živce. U međuvremenu saznajemo da su neki ljudi pozitivni i nakon 40, pa i 50 dana!

Želim poručiti svim teoretičarima zavjere da je virus stvaran i da ga ne žele pokupiti jer nitko unaprijed ne može reći kako će nečije tijelo reagirati na njega. To što ste inače zdravi i u dobroj formi, a niste ni stari, ne znači da vas bolest ne može slomiti…

Nekim ljudima koje poznajemo jedan test je negativan pa onaj drugi, ponovljeni, opet pozitivan. Pitam se ima li tome kraja. Što ne valja? Test ili procedura ili taj virus ostaje stalno u organizmu poput nekih drugih virusa?

Kao i uvijek, čekalo se službeno mišljenje koje će potvrditi da ipak, nakon 28 dana virus i dalje može biti prisutan, ali je neaktivan pa ne možete zaraziti druge osobe, a testovi su takvi, osjetljivi i na mrtve stanice. Naši su testovi pokazali da smo izliječeni te da smo razvili antitijela tek nakon 35 dana u mojem slučaju, odnosno 38 dana što se tiče mog muža.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Želim poručiti svim teoretičarima zavjere da je virus stvaran i da ga ne žele pokupiti jer nitko unaprijed ne može reći kako će nečije tijelo reagirati na njega. To što ste inače zdravi i u dobroj formi ne znači da vas bolest ne može slomiti, bez obzira na godine starosti. Zato, bolje je izbjeći jer i slabi simptomi mogu izazvati svakojake probleme, a put do cjepiva ili lijeka još je dug.

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here