Martina Prenkaj

Korona nam je promijenila živote i nikome ništa više nije isto. Preko noći smo bili prisiljeni napustiti svoje dnevne navike i rutine i prilagoditi se potpuno novom načinu života, u kojem nam je ograničeno kretanje, poslovne aktivnosti, učenje i razonoda. Neizvjesnost, nesigurnost i bojazan što će biti, najteži je uteg ove epidemije. Svakome od nas na prvom je mjestu vlastita egzistencija i oči su nam uprte u donositelje odluka i mjera za spas gospodarstva. Ima li nade i šanse da uspijemo prebroditi i ovu, najtežu krizu u povijesti? Nitko ne može procijeniti koliko će sve ovo trajati, koliko će se odraziti na naše gospodarstvo. Hoćemo li i kako izdržati bez prihoda od turizma na koje smo se tako snažno oslanjali, a sada će u velikoj mjeri izostati? Hoće li naš državni proračun izdržati teret 60 milijardi kuna vrijednog paketa mjera za pomoć gospodarstvu? Puno je pitanja na koja je teško odgovoriti.

Ima li u ovome što nas je sada zadesilo išta dobroga? Mora biti. Svako zlo za neko dobro, kaže stara izreka. A to dobro zasigurno je donošenje odluka što je oduvijek naša najveća boljka pa se o svemu raspravljalo mjesecima, udaralo s lijeve na desnu stranu i obrnuto, i od svega na kraju bilo bi veliko ništa. Sada se žurno usvajaju paketi gospodarskih mjera, korigiraju uvažavajući i slušajući glas poduzetnika. Sluša se struka, sluša se one koji poznaju stvarne izazove realnog sektora i što je najvažnije komunicira se. Sa svim dionicima, sa svima nama. Upravo stoga, podrška građana Vladinim mjerama i općenito vođenju zemlje u krizi je velika.

U svemu ovome, mi mali i nesigurni Hrvati, pokazali smo sami sebi i da možemo puno više nego smo mislili da možemo…

Ako je ikada bilo nedoumica o važnosti planirane i upravljane komunikacije, o tome čemu služe odnosi s javnostima ili što je krizno komuniciranje, nakon ove krize više ih zasigurno neće biti. Najbolji je primjer onaj Nacionalnog kriznog stožera koji jednako dobro upravlja krizom u zdravstvenom i komunikacijskom smislu. Imati jasan cilj, znati kome se obraćamo i adekvatno oblikovati poruku prilagođenu ciljnim javnostima, suština je komunikacijskog procesa. I kada to primjenjujemo, željeni rezultat neće izostati.

Online škola samo je jedna od pozitivnih promjena uvedenih preko noći

Ova kriza velika je prilika. Ona će neminovno potaknuti procese u državi na koje toliko dugo čekamo i ohrabruju izjave ministra financija Marića o ubrzanom razvoju gospodarstva nakon krize, uz nužnu promjenu njegove strukture, okretanje prema izvozu, jačanje industrija koje su sada potvrdile svoju stratešku važnost kao što su naša prehrambena industrija i farmaceutika. I najvažnije, kada se govori o učinkovitosti, kriza će konačno omogućiti ovoj vladi da povuče potez koji se nijedna do sada, pa tako ni ona, nije usudila povući – presjeći teške lance javnog sektora koji nas sputavaju i ne daju da prodišemo. Netko će se, htjeli ne htjeli, sada morati uhvatiti u koštac sa stotinama besmislenih državnih zavoda, državnih agencija, kao i s besmislenim ustrojem s ukupno 555 jedinica lokalne samouprave (428 općina i 127 gradova) te 20 županija.

U svemu ovome, mi mali i nesigurni Hrvati, pokazali smo sami sebi i da možemo puno više nego smo mislili da možemo. ‘Ko bi rek’o čuda da se dese…. Ali dešavaju se. U Hrvatskoj je tako u samo nekoliko dana zaživjela online nastava. Uz sve poteškoće i nedaće koje su zbog toga zadesile učitelje, učenike i roditelje, ipak je zaživjela. U samo nekoliko dana zaživio je e-sustav za predaju zahtjeva za mjere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Fina građanima sada nudi cijelu paletu usluga za korištenje na daljinu i dostavu razne dokumentacije elektroničkom poštom, a Zagrebački holding širi broj usluga u sustavu e-građani. Informatizacija državne i javne uprave na djelu i to preko noći. Zamislite koliko bi ta preobrazba trajala u nekim drugim, mirnijim vremenima?

I naposljetku, ova kriza donijela je dobra i za svakoga od nas pojedinačno. Dobili smo vrijeme da mislimo, da preispitujemo sami sebe i sve što nas okružuje. Da, uz ormare, preslagujemo i prioritete i vrijednosti. Da pročitamo i poslušamo što do sada nismo stigli, da dostupnu tehnologiju, osim za rad, učenje i opuštanje, iskoristimo i kako bi se češće čuli i vidjeli s onima koji su nam u životu važni, da jedni druge češće upitamo „kako si“. I to je već dovoljno. Postali smo kreativniji i duhovitiji. Nikada prije nismo imali priliku toliko se smijati, kao sada kada razmjenjujemo viceve i fore na račun korone. „Sve je dobro dok razgovaramo s namještajem, ali problem je ako namještaj počne razgovarati s nama“, samo je jedna od duhovitih dosjetki u kontekstu izolacije. Nije zabranjeno šaliti se, zar ne? Dapače, dobro je za naše mentalno zdravlje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here