Mladenka Šarić

Koronavirus ostatku je svijeta stigao iz Kine i izazvao neviđenu krizu u mnogim područjima – od medicine koja ne pronalazi lijek, zdravstvenog sustava koji može puknuti pod pritiskom do ekonomije koju je zaustavio jedan nepoznati virus. Riječ kriza napisana na kineskom, pak, sastoji od dva ideograma: jedan predstavlja opasnost, a drugi šansu. I da smo u ovom trenutku, recimo, u nekom animiranom filmu mogli bismo zamisliti da nam na vrata stiže poštar i donosi paket iz Kine, na kojemu se nalazi naljepnica na kojoj je nacrtan upravo taj simbol sastavljan od dva znaka – za opasnost i za priliku, koji spojeni u riječ označavaju pojam krize, a u popratnom pismu piše: “Pazite, ono što je u paketu uistinu je opasno i kad izađe van izazvat će veliku krizu, ali to će vam ujedno biti prilika da iskušate sebe, da popravite što ne valja, da se usudite napraviti nešto što zbog raznih razloga, najčešće zbog konformizma, niste napravili…”

ZA DIGITALIZACIJU NE TREBAJU GODINE

Kad ostavimo po strani strah i neizvjesnost, pa pogledamo oko sebe, vidjet ćemo niz stvari koje su se tijekom proteklih nekoliko kratkih tjedana dogodile u inače sporoj i inertnoj Hrvatskoj koje potvrđuju upravo to da je koronakriza prilika da konačno dobijemo državu koja će svojom funkcionalnošću zadovoljiti potrebe svojih građana.

Riječ kriza u kineskom sastoji se od dva znaka – za opasnost i za priliku

Dakle, zemlja u kojoj je najveći zamah u smjeru obrazovanja djece za digitalno doba donijela privatna inicijativa poduzetnika Nenada Bakića i njegove supruge Rujane koji su vlastitim novcem pokrenuli STEM revoluciju u školama (a i šire), preko noći je uvela on-line nastavu. Naravno, puno je u tom sustavu manjkavosti, puno toga treba nadograditi, popraviti, usavršiti… Potpuno su logična i pitanja kvalitete te vrste privremenog obrazovanja, ocjenjivanja, provjere znanja, stabilnosti internetskih veza, opreme koju tko ima kod kuće… Opravdana su i pitanja opterećenosti roditelja preopterećenih mnogim drugim aspektima krize… Sva su pitanja logična i opravdana, ali zamislite da nema ničega, da nema baš nikakvog obrazovanja i da su tjedni za nama, jednako kao i oni pred nama, potrošeni u – ništa. I zamislite da vam je netko prije dva mjeseca rekao da će Hrvatska imati on-line obrazovanje. Smijali biste mu se, zar ne? Pa, ipak, to se dogodilo, od nule u vrlokratkom roku. Uvođenjem on-line obrazovanja, osim toga, pokazalo se da nijedno opravdanje kojim se pokušalo objasniti zašto Hrvatska kaska za svima kad je riječ o digitalizaciji nije utemeljeno. Moglo se i ranije, samo nije bilo volje…

Ova je kriza u Hrvatskoj u mnogočemu dobro iskorištena, ali bit će posebno velik izazov zadržati pozitivne promjene i nakon što koronavirus prestane biti opasnost. Bilo bi strašno da funkcionalnu državu imamo samo kad smo smrtno ugroženi, zar ne!

Dalje, u državi u kojoj je birokracija toliko zakomlicirala sve moguće procedure kako bi opravdala samu sebe, preko noći se sve može rješavati bez fizičkog dolaska u bilo koji ured i dugog čekanja pred nekim vratima iza kojih će vam možda reći da ne možete riješiti još ništa jer vam je potreban još jedan papir, pa ćete se, eto, morati vratiti kad i njega nabavite, a to znači novo čekanje pred nekim drugim vratima i tako odavde do vječnosti… Odjednom je korona sve to ukinula, i čekanje, i papire, i pečate… Procedure su pojednostavljene,  komunikacija s državnim i drugim tijelima obavlja se e-mailom ili pomoću aplikacija… Prihvaćeni su gotovo svi prijedlozi mjera za spas gospodarstva koje su Vladi uputili poduzetnici kroz sve moguće oblike i vrste organizacije i komunikacijskih platformi. Da vam je to netko rekao prije dva mjeseca? Smijali biste mu se, zar ne? Sad se čak pronalazi volja za preispitivanje javnog sektora. Korona je i to promijenila, ali i potvrdila da se sve to moglo i ranije, samo nije bilo volje…

SPREMNOST NA PREUZIMANJE RIZIKA

Dalje, Vlada i Nacionalni krizni stožer pokazali su kako to izgleda kad se problemi rješavaju promptno, kad postoji volja za donošenje odluka, spremnost za preuzimanje rizika i otvorenost prema stručnim ljudima. Bez toga nema funkcionalne i uspješne države. Jednostavno nema! Bez toga imamo ono što smo gledali dok korona nije stvorila takav pritisak da su sve brane morale popustiti. Nije bilo vremena za provjeru je li ovaj/ova ili onaj/ona politički potpuno naš ili baš i nije… Korona je uskratila vrijeme za politička manevriranja, a Andrej Plenković odjednom u očima dijela javnosti nije više samo briselski maneken koji će otperjati čim mu se ukaže prilika nego je postao premijer koji ulijeva povjerenje pokazujući da drži konce krize u rukama, da je spreman slušati savjete i donositi odluke.

Apsurdno je, reći će netko, spojiti pojam smrtonosnog virusa s pojmom zahvale, ali zahvaljujući koroni, odnosno izvanrednim uvjetima koje nam je nametnuo virus, politika je pokazala spremnost na prolagođavanje, promjenu i brza rješenja. Jer, ne treba se zavaravati, ništa od pozitivnih primjera koje smo vidjeli, pa ni paketa mjera za spas gospodarstva, ne bi bilo moguće da politika nije bila spremna na promjene. Jest da je na tu spremnost utjecala kriza izazvana koronavirusom, pa se s pravom može postaviti pitanje hoće li s virusom i nestati, ali kako billo, trenutačno imamo i u Zagrebu krizu izazvanu potresom, pa vidimo kako se zagrebačka politika predvođena Milanom Bandićem s njome nosi. Nikako.

Dalje, kriza je izbacila ljude iz zone komfora i prisilila ih da se pokrenu. Preko noći su prostor preplavili webinari, web konferencije, edukacije i predavanja, opegeovci su organizirali virtualne tržnice, dostavne službe rade punom parom… Moždane vijuge su se pokrenule. Neprestano se razmišlja kako se može poslovati, kako se prilagoditi, i tko god može, pronalazi novi prostor, nudi nove usluge… Jedan frizerski salon u Zagrebu ponudio je uslugu on-line savjeta za njegu i bojenje kose te dostavu paketa s bojom i pratećom opremom potrebnom za bojenje kose kod kuće. Jedan centar za vježbanje ponudio je on-line tjelovježbu uz vodstvo njihovih trenera i sami su se začudili koliko je ljudi spremno platilo tu uslugu… Probudila se svijest o domaćoj proizvodnji i o tome da je možemo održati samo ako ćemo kupovati lokalno… Korona je srušila u nama i oko nas mnoge barijere i stereotipe. Natjerala nas je da razmišljamo izvan okvira. Virus je pokrenuo u čovjeku nagon za samoodržanjem, i to je možda najveći dobitak koji će čovječanstvo ponijeti sa sobom kad jednom sve prođe…

SVE JE U NAŠIM RUKAMA

Machiavelli je davno rekao: “Nemojte propustiti priliku koju vam ponudi jedna dobra kriza!” Kasnije je tu misao objeručke prihvatio i sir Winston Churchill, šireći dalje njezinu poruku: “Nemojte dopustiti da kriza nestane, a da je niste iskoristili”. Ova je kriza u Hrvatskoj u mnogočemu dobro iskorištena, ali bit će posebno velik izazov zadržati pozitivne promjene i nakon što koronavirus prestane biti opasnost. I nastaviti u smjeru transformacije države u brz, jednostavan, pristupačan i efikasan servis. Bilo bi strašno da funkcionalnu državu imamo samo kad smo smrtno ugroženi, zar ne!

Svi moramo biti svjesni da moramo i sami paziti da u vremenu poslije korone politika ne ubaci u rikverc kako bi vratila stare obrasce funkcioniranja. Ako smo zbog korone shvatili da rasplet ove krize uvelike ovisi o odgovornosti svakog od nas, pa smo ostali doma čuvajući tako i sebe i druge, trebamo shvatiti i da smo jednako tako odgovorni za to kakvu ćemo državu imati kad opasnosti od korone ne bude. Političari donose odluke, ali građani imaju instrumente pritiska. Sve je u našim rukama, samo moramo biti spremni tako se i ponašati…

1 komentar

  1. Bravo Mladenka Šarić! Razumljivo svima, koncizno i s naglaskom na najvažnije točke! Tako se piše! Svaka čast!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here