Mladenka Šarić

Svijet kakav smo poznavali odjednom je nestao i jedino što u ovim danima svi želimo je da se vrati. Povratak okvira u kojemu smo živjeli dok se k nama nije doselila korona značio bi da je nestao strah od bolesti, smrti i egzistencijalnog ponora. Značio bi da se vratio osjećaj nesputane slobode da izađemo iz kuće kad god želimo i krenemo u kojem god smjeru želimo. Značio bi da se vratila vjera da je pred nama šarena budućnost puna prilika, a ne sivilo i usamljenost izolacije.

Povratak svijeta na koji smo navikli značio bi da dodirujemo druge ljude, da se rukujemo kad se upoznajemo, da se poljubimo s osobom koja nam je draga, da se prošetamo isprepletenih prstiju ili rukom zavučenom pod ruku, da se na radnom mjestu šalimo s kolegama, da pjevamo zajedno, plešemo, trčimo, kuhamo, idemo u kazalište, na koncerte… Značilo bi da je tjeskobu zamijenila nada, da je zabrinutost koja nam je zamrznula lica pobijedio smiješak… O čemu ljudi razmišljaju ovih dana zavučeni u svoja četiri zida i čemu se vesele da će biti prvo što će napraviti kad svi zajedno budemo oslobođeni terora nevidljivog neprijatelja znanog po imenu COVID-19?

Josipa Maslać Petričević, vlasnica poduzeća Naftalina, s kćerkom Mateom

“Korona mi je osvijetlila koliko smo mali i kako u trenu sve oko nas može nestati. Kad sve ovo ostane iza nas uživat ću u životu i voljeti ga više nego dosad. Ne želim propustiti nijedan osmijeh mojih unučica koje trenutno ne viđam… Grlit ću ih, ljubiti, razmaziti i potpuno promijeniti prioritete u životu. Iz ove apokalipse nitko neće izaći isti. Ja sigurno neću…”, kaže Josipa Maslać Petričević, vlasnica poduzeća Naftalina, koja se grčevito bori da sačuva radna mjesta za svojih 70 radnika. Bori se, kaže, sa strahom i neizvjesnošću, kako za svoju obitelj, tako i za opstanak svog posla. “No, drži me optimizam da sve mora proći. Pokušavam živjeti za danas i dati najbolje od sebe. Jedino to možemo”, kaže Josipa.

Modna dizajnerica Great Gudelj s Terezom Kesovijom

Poznata modna dizajnerica Greta Gudelj kaže: “Kad nam bude dopušteno da se grlimo, grlit ću ljude kao što nikad nisam. Grlit ću moje šnajderice, moje prodavačice, moje klijentice koje su postale i moje prijateljice… Svi su oni moja obitelj, a ja u svojoj 67. godini ne želim stvarati novu obitelj…”

Imala je sreću, kaže, da u zagrebačkom potresu nije pretpjela štetu i čim bude moguće počet će raditi. “Dotad svi ostajemo zajedno, s minimalcima, nikome nisam dala otkaz i neću… Prebrodit ćemo ovo i ponovno se dignuti. Vjerujem u Boga i nemam straha…”, kaže Greta. Kad se jednom život normalizira, kaže, nikad više neće dopustiti sebi da zaboravi lice prodavačice u dućanu ili čistača koji čisti njezinu ulicu jer ljudi se, smatra, moraju suprotstaviti svojoj sebičnosti i površnosti, a to će biti njezin način da krene od sebe.

Miroslava Rožanković sa suprugom Željkom i kćerkom Hanom

Miroslava Rožanković, predsjednica Humanitarne organizacije Zajednica Susret i suvlasnica PR agencije MiSi komunikacije, teško se opušta. Strah joj je u ovim danima, kako zbog koronavirusa, tako i zbog potresa koji je pogodio Zagreb, toliki da ne zna što bi je razveselilo osim da sve to jednostavno – prođe.

“Voljela bih prošetati gradoma i uvjeriti se da nije toliko ranjen kako mi se čini. Voljela bih osjetiti ritam našeg grada, ritam naših ulica, žamor i pozitivnu energiju koji ih ispunjavaju”, kaže Miroslava.

Ankica Mamić, vlasnica Agencije IMC za odnose s javnošću, koja u svijetu komunikacija posluje više od četvrt stoljeća, usredotočena je na poslovno preživljavanje i čuvanje radnih mjesta. Koronavirus udarila je na svijet s raznih strana, a ekonomija i poduzetništvo jedna su od najranjivijih točaka.

Ankica Mamić sa svojim timom iz IMC-a – danas ovakvo druženje nije moguće

“No, kad jednom sve prođe okupit ću sve moje drage prijateljice kako bismo virtualna druženja zamijenili druženjem uživo, kako bismo se zagrlile i čašom vina kucnule se i nazdravile životu…”, kaže Ankica.

Poznata hrvatska keramičarka, slikarica i kiparica Ljerka Njerš kaže: “Kad sve prođe, kad ostavimio iza sebe ove strahote, i ako budem zdrava, izaći ću iz ovog prisilnog zatočeništva i prošetati nekoliko krugova oko Zrinjevca. Nakon toga otići u u srce mog grada, na Jelačićplac i gledati ljude, uživat u pogledu na njih i naš grad, uživati u blizini drugih…”

Ne tako davno Ljerka Njerš postavljala je izložbu

Ona je, otkriva nam Ljerka, čak i u izolaciji bila sretna jer je radila ono što voli, a onda je došao potres nakon kojeg je danima čistila kuću i punila kutije svojom polomljenom keramikom i staklom. Skupljala je krhotine svoje umjetnosti drhteći od straha da se to zastrašujuće iskustvo ne ponovi. Nakon svega, izlazak na Zrinjevac bez straha od zaraze virusom bit će joj, kaže, kao novo rođenje.

Poznata novinarka Karmela Vukov Colić još prije nekoliko tjedana zabavljala je publiku koja je punila kazališne dvorane kako bi pogledala mjuzikl Menopauza u kojemu nastupa. Do daljnjega to je na čekanju.

Karmela Vukov Colić: Kad sve prođe družit ćemo se i smijati

“Kad se jednog dana vratimo normalnom životu organizirat ću veliko druženje i okupiti sve drage ljude. Roštiljat ćemo, razgovrati do mile volje, stiskati se jedni uz druge da stanemo u fotografiju, igrati blesave igre, smijati se… A ulaznica za druženje bit će – zagrljaj, možda i dva…”, kaže Karmela.

Riječka poduzetnica Željka Barbarić, vlasnica brenda Why knot decor? i suvlasnica prodajne galerije Poneštrica, također čeka da se steknu uvjeti kako bi se život pokrenuo s točke na kojoj je zaustavljen. I njoj je, kao i svima, kaže, korona osvijetlila mnogo toga. “Mamu i tatu sam za vrijeme korone spremila na Krk, zaključili smo da su tamo sigurniji. Kad sve prođe najprije ću ići na Krk i čvrsto ih zagrliti…”, kaže Željka. S prijateljicom Marinom Biti je, veli, baš ovih dana kad se konstrukcija života na kakav smo naučeni zaljuljala razgovarala o tome kako često u životu uopće nemamo osjećaj za stvarnu vrijednost tzv. malih stvari i doživljaja.

Maštovita Željka Barbarić vodila je mnoge kreativne radionice… Zasad ništa od toga…

“Koliko je puta svaka od nas pomislila kako bi bilo super da popijemo kavu ili prošetamo se po Opatiji, koja je samo15 minuta vožnje udaljena od Rijeke. I onda bi uvijek prevladalo ono tipično “jooo, ne da mi se sad odijevati…”, “joooj, budemo drugi put…”, “joooj, tko će sad voziti do Opatije…” I, naravno, ostaneš doma i bez veze se prebacuješ s fotelje na trosjed i obratno, Onda te korona zatvori u kuću i odmah shvatiš koliko he dragocjena bila ona kava na koju nisi otišla jer ti se nije dalo…”, veli Željka.

TV producentica Nada Zmijanac: Dragocjena sloboda kretanja

Televizijska producentica Nada Zmijanac veseli se trenutku kad će moći zagrliti ljude. “Grlit ću ih jače nego ikad. A ono drugo kako bude… Mislim da smo sad shvatili koliko je dragocjena sloboda kretanja, kad ne razmišljaš hoće li ti biti loše zato što si susreo nekoga na ulici i zastao s njim popričati… Uzimali smo sve zdravo za gotovo, kao da sve zaslužujemo, kao da nam sve pripada, da na sve imamo pravo, a onda smo sve to cijedili do zadnje kapi… Nadam se da će se to promijeniti i da će se smanjiti sebučnost i bahatost kod ljudi”, veli Nada.

Diana Glavina (prva s desna) s prijateljicama Mladenkom, Snježanom i Zdenkom – korona ukrala gušte

Novinarka Diana Glavina zaljubljenica je u fizičku aktivnost i nema dana u tjednu da ne vježba, u zatvorenom ili na otvorenom. Do daljnjega su tenisice okačene o klin i čekaju zeleno svjetno na korona-semaforu. No, od svega najteže podnosi strah i zato će kaže, kad sve prođe, izaći iz kuće u duboko udahnuti osjećaj slobode.

“Izaći ću u šetnju, sjest ću u kafić popiti kavu, ići ću gdje god mi padne na pamet bez straha i paranoje od drugih ljudi. Ne želim zaobilaziti ljude u velikom luku, što sada činim u onim rijetkim trenucima kada uopće izađem iz stana”, kaže Diana.

Višnja Nesek Adam (u sredini) na Sv. Duhu – smijehom protiv  korone

Anesteziologinja Višnja Nesek Adam, šefica Kriznog stožera u zagrebačkom KB Sveti Duh, jedna je od brojnih zdravstvenih djelatnika u Hrvatskoj koji su na prvoj liniji obrane od koronavirusa. Od početka rata protiv nevidljivog neprijatelja njezin radni dan je beskrajan, baš kao u onom filmu istoga naslova. Da bi preživjeli stres kojemu su izloženi humorom se bore da sačuvaju svoj zdrav duh. Šale se na svoj račun, na račun sustava i lista čekanja, pa se, tako, smiju kako će jednom kad korona ostane iza nas biti teže dobiti termin kod frizera nego termin za magnetnu rezonancu. “Budući da ja nakon svega želim najprije otići frizeru, onome tko mi sredi termin u salonu ja ću srediti magnetnu rezonancu”, veli uz smijeh Višnja.

Sanja Matovina Lulić: Najprije ću zagrliti mog dragog oca

Odvjetnica Sanja Matovina Lulić iznimno je aktivna i angažirana. Kreativka je pa stalno izrađuje neke umjetničke predmete i savladava nove vještine, a angažirana je kao humanitarka u Lions klubu Zrinjevac, gdje puno svoje energije ulaže u brojne akcije za pomoć ljudima u potrebi. No, sad, zatvorena u četiri zida, dok kao i ostatak svijeta čeka neke povoljnije vijesti, točno zna što će prvo učiniti kad se riješimo zla koje nam je donijela korona. “Najprije ću otići u dom za starije i čvrsto zagrliti moga dragog oca. Sve drugo može čekati…”, rekla nam je Sanja.

Lara i Lidija Orešković trebale su se preseliti u Trst, a onda je stigla korona

Slikarica i grafička dizajnerica Lara Orešković i njezina majka Lidija Orešković planirale su preseljenje, prodale stan u Zagrebu, kupile drugi u Trstu i onda je došla korona. Sve je stalo. Planovi su im naprasno prekinuti, a strah se uvukao posebno u Laru koja sa zebnjom sluša vijesti o velikoj ugroženosti starijih ljudi i gleda svoju majku koja ima 78 godina, vitalna je, aktivna, uređuje i redigira razne publikacije i stručne časopise… Pomisao da bi je virus mogao zaustaviti Laru je naveo da Lidiju izolira prije nego što nam je Krizni stožer rekao da se svi moramo zatvoriti u kuće.

“Bitno je da preživimo, a onda ćemo izgraditi sve ispočetka. Ljudi su se kroz povijest puno puta dizali i nosila ih je golema energije. Vjerujem da će tako biti i sada. Kad dobijemo znak da je slobodno i da opasnosti više nema, najprije ću dobro istrčati moju mladu dobermanku Yaru koja jedva podnosi ovu neaktivnost, a onda ćemo se spremniti i otići u naš tršćanski dom”, kaže Lara.

 

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here