Na kišnom, kao u suzama okupanom, potpuno praznom i sablasnom Trgu sv. Petra papa Franjo molio je za spas svijeta napadnutog smrtonosnim koronavirusom. Čovječanstvo je blagoslovio Urbi et Orbi i udijelio je mu potpuni oprost. Dirljivom službom punom poniznosti Sveti Otac donio je utjehu milijardama ljudi koje su pratile njegovu molitvu i koji se svakog dana pitaju što je to pogodilo ovaj svijet, zbog čega se to događa, u čemu je to čovjek pogriješio…

Neke odgovore na izrečena i neizrečena pitanja koja danas izviru iz ljudskog bića ponudio je iz tišine Trga sv. Petra papa Franjo:

GUSTA JE TAMA ZAGOSPODARILA NAŠIM ŽIVOTIMA

“Već tjednima nam se čini da se spustila večer. Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove. Zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom, pustoši i prazninom koja paralizira sve na svom putu. To se može osjetiti u zraku, to se može osjetiti u gestama, pogledi to govore… Uplašeni smo i izgubljeni.

Nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta…

Poput učenika iz Evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe drugoga. Na toj lađi svi se nalazimo. Poput tih učenika, koji jednoglasno i u tjeskobi kažu: “Ginemo”. Tako smo i mi shvatili da ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno… Oluja u kojoj smo se našli skinula je sve naše maske kojima smo skrivali svoje predrasude, kamuflirali svoj ego, stalno se brinući u svom imidžu i vanjskom dojmu. Ova nam je oluja otkrila još jednom onu blagoslovljenu zajedničku pripadnost, koju  nam nitko ne može oduzet, to je naša pripadnost braći i sestrama.

Oluja razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo one lažne i suvišne sigurnosti kojima smo gradili naše planove, naše projekte, naše navike i prioritete. Pokazuje nam kako smo pustili da se uspava i napustili ono što jača, podupire i daje snagu našemu životu i našoj zajednici. “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Gospodine, tvoja nas Riječ večeras pogađa i odnosi se na sve nas.”

GRABILI SMO NAPRIJED VOĐENI POHLEPOM

U ovom našem svijetu, koji Ti ljubiš više no mi, grabili smo naprijed punom brzinom, osjećajući se snažno i sposobnima za sve. Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu. Sada, dok smo u moru kojim bjesne valovi, zazivamo tebe: „Probudi se Gospodine!“.

Oluja razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo lažne i suvišne sigurnosti kojima smo gradili naše planove, naše projekte, naše navike i prioritete. Pokazuje nam da smo napustili ono što jača, podupire i daje snagu našemu životu…

“Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Gospodine, upućuješ nam poziv, poziv na vjeru koja se ne sastoji toliko u tome da vjerujemo da Ti postojiš, koliko u tome da dođemo k Tebi i uzdamo se u Te. U ovoj korizmi odjekuje tvoj hitni poziv: “Obratite se!”, “Vratite se k meni svim srcem svojim!”

Pozivaš nas da ovo vrijeme kušnje shvatimo kao vrijeme izbora. To nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme da se izabere što je važno, a što prolazno, da se odvoji ono što je potrebno od onoga što nije. Vrijeme je da tijek svojega života ponovno usmjerimo prema Tebi, Gospodine, i prema drugima.

MOLIMO NE OSTAVI NAS SAME U OLUJI

Svakodnevno vidimo ljude koji daruju svoje živote, iako su uplašeni i izloženi. U njima je snaga Duha vidljiva u hrabrom i velikodušnom samoodricanju. Život u Duhu je onaj koji nas može otkupiti, koji može pokazati kako su naši životi isprepleteni. Spas donose ljudi koji su često zaboravljeni, koji nisu na naslovnicama medija, nisu na blještavim modnim pistama ni u najnovijim show emisijama. To su ljudi koji bez ikakve sumnje pišu presudne događaje našega vremena: liječnici, medicinske sestre, zaposlenici u trgovinama, čistačice, njegovatelji, prijevoznici, snage reda i mira, volonteri, svećenici, vjernice i vjernici, i toliko mnogo drugih koji su shvatili da nitko ne postiže spas sam po sebi. Suočeni s toliko patnje,  doživljavamo Isusovu svećeničku molitvu: “Svi budite jedno!”

Koliko ljudi svakodnevno pokazuje strpljenje i donosi nadu, vodeći računa da ne siju paniku već da jačaju ideju zajedničke odgovornosti. Koliko očeva, majki, djedova i učitelja pokazuje našoj djeci malim svakodnevnim gestama kako se suočiti s krizom, kako s njome upravljati prilagođavajući rutine, podižući pogled i potičući molitvu. Mnogi se ovih dana mole, prinose i zagovaraju za dobro svih. Molitva i tiha služba – to je naše pobjedničko oružje”, rekao je između ostalog Papa. Blagoslovivši svijet zamolio je Gospodina da ne ostavi čovjeka na milost i nemilost oluji, već da mu ponovi još jednom: “Ne boj se!”

  • Fotografije Vatikan Media

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here