Mladenka Šarić

Doba korone u Zagrebu pojačano dramatikom snažnog potresa koji je mnogima oduzeo krov nad glavom i dva života uistinu je tmurno. A u tmurnim vremenima ljepota nam je potrebnija nego ikad. Najprije za dušu, a kad nam je ona nahranjena i tijelu je bolje. Ljepotu možemo pronaći svuda, samo ako sebi dopustimo gledati i, dakako, vidjeti. Odnosno ako dopustimo djetetu u nama da se barem ponekad malo poigra. Dženisa Pecotić, ikona hrvatske kostimografije, a to je samo jedno od njezinih lica i njezinih umjetničkih preokupacija, tu usputnu ljepotu pronalazi u jednom oslikanom tanjuru na kojemu crno stablo ogoljelih grana pod njezinim rukama, upravljanim maštom, gotovo svakog dana postaje neka druga slika. Drvo života koje se mijenja baš kao i život sam…

“Bio je taj jedan mali dućan na uglu Petrinjske i Zelenog vala u kojemu su prodavali neke lijepe, male stvari za ukrašavanje interijera, male komade namještaja, ukrasne predmete… I jednom sam, mislim unatrag nekih pet godina, ugledala taj četvrtasti tanjur kojega je dizajnirao njujorški dizajner John Derian. Zapravo bila su dva tanjura, na jednom je bilo crnogorično drvo sa svim svojim iglicama, a na drugom ovo golo, bjelogorično. Budući da nisam mogla kupiti oba, a da mi se ono “igličasto” činilo dovršeno, uzela sam tanjur s ovim ogoljelim stablom i to zato što sam po prirodi – optimist. Znala sam da će njegove gole grane kod mene listati i cvjetati…”, vraća se Đeni, kako je zovu poznati i nepoznati, na početak priče.

Prva tranformacija zbila se prije neke četiri godine i to s ljuskama od jaja…

Taj neveliki tanjur, otprilike 30×20 centimetara, podsjeća je, kaže, na krvotok. Svoj je kutak pronašao u njezinoj kuhinji, gdje i doživljava zanimljive metamorfoze koje vrlo često ovise o tome što njezin suprug donese s tržnice Dolac. Na granama tog stabalca bilo je i i voća i povrća, i suhih latica i svježeg cvijeća, kao i onog izvučenog iz herbarija, i lampica, i tjestenine zamršene baš poput života…

Bilo je to stabalce ukrašeno shitaka gljivama ili tek s jednom malom bubamarom, jer sreća je, smatra Đeni, u malim stvarima… Jednom je na njega stavila latice ocvalih tulipana koje su se prije toga rasule po stolu poput ružičastog snijega. Jednom je gole crne grane doslovno utopila u zrnca nara, koja su je podsjetila, kako je napisala pod fotografijom, na minute, dane, sate, godine…, sve na okupu…

Novi život ocvalih tulipana…

“Kreativnost nam pomaže da preživimo loša vremena. Iako mnogi ljudi ne misle za sebe da su kreativni, nema čovjeka koji u sebi nema tu crtu, koji se ne bi znao poigrati, koji nije nadaren za nešto… Potrebno je pustiti se, istraživati…”, kaže Dženisa Pecotić, koja svoje drvo života, kako sam ga ja bila slobodna nazvati, fotografira i objavljuje na Facebooku unoseći veselje, nježnost i kreativnost u život svih koji ga ugledaju u bilo kojemu obliku koji mu je ona dala…

Donosimo galeriju Đeninih fotografija na kojima glavnu ulogu ima jedno malo, crno, golo i nimalo obično – drvo…

Novi život osušenih ruža..
Radichio Trevisiano, shitake, cvijeće izvučeno iz herbarija…
Marelice, kruške, cvjetovi, tjestenina zamršena kao život…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here