Ljubica Uvodić Vranić

Dragi svi,

izolacija u stanovima preporučena je svima. To je obiteljima prilika za kvalitetno zajedničko vrijeme, međusobni respekt i ljubav. Kao što su u ratu ljudi dijelili jednu jabuku, solidarnost u teškim uvjetima poraste, empatija se poveća, pa ljudi od zla naprave dobro! U ovoj situaciji SVI smo pozvani da damo svoj doprinos. Pogledajmo što mi možemo napraviti, kako možemo olakšati sebi i drugima vrijeme u kojemu smo prisiljeni promijeniti svoju uobičajenu svakodnevicu…

TRI PREPORUKE

Da liječnici čine čuda vidimo svaki dan. Psiholozi su se organizirali i nude pomoć. Na Facebooku se nude besplatne instrukcije iz matematike. Možete nazvati poseban broj 113, na kojemu ćete dobiti korisne informacije. Možete podržati mlađe u praćenju online školskog programa… Štoviše, možete i sami pokušati i ponoviti gradivo koje ste nekad učili…

Učite, slušajte glazbu, čitajte…

Ja sam jutros uz pomoć televizije vježbala istezanje mišića. A spremam se ponoviti na brzinu stvari koje sam učila u školi, a sad ih mogu zgodno ponoviti i radi malih sivih stanica i radi pozitivnog primjera drugima. Kad se osoba visokoškolske naobrazbe može uz pomoć televizijske nastave vratiti u srednju školu, mogu to učiniti i oni sa srednjom ili osnovnom školom… Uglavnom, preporučujem svima da  ostanu doma koliko god mogu i da za to vrijeme naprave mnoge stvari za koje nisu imali vremena.

Posebno preporučujem ove tri stvari: 

1. Nazovite ljude koji su vam dragi, a koje duuugo niste čuli
2. Družite se s ukućanima
3. Učite, slušajte glazbu, vježbajte

SNAGA JE U RIJEČIMA

Veoma je važno aktivirati psihičke procese i staviti u fokus aktivnosti koje su ili odvojene od emocija ili stvaraju pozitivne emocije. Umjesto jaukanja i žaljenja izraženog uzvicima Ajme, ajmeNe znam što bi rekla.. Jao, jao…. treba izgovarati rečenice koje opisuju naše stanje, namjere, želje… Čak i kad govorimo o emocijama lakše je kad ih izražavamo i opisujemo složenim rečenicama, a ne samo uzvicima. Uzvici dakle nisu nisu najbolji načini izražavanja? Njih treba zamijeniti rečenicama koje opisuju situaciju. Izgovorenim. I još bolje, napisanim.

Svi mi koji se bavimo biblioterapijom znamo kolike riječi, naše ili tuđe, napisane ili pročitane, izgovorene glasno tiho ili tek prošaptane, mogu biti blagotvorne. Zašto? Zato jer nam pomažu da se prebacimo u racionalni dio naših procesa. A racionalnim putem se lakše nositi s emocijama. Osim izražavanja i opisivanja svojeg stanja dragocjeno je i učiti. Učite jezike. Čitajte. Pišite, pričajte… Koristite verbalni način izražavanja. Ako imate smisla za glazbu, pjevajte, svirajte ili barem slušajte glazbu. Pratite svoje emocije uzdasima. Činite to i kad ne osjećate ništa posebno. Time ćete osigurati  više kisika malim sivim stanicama, a sebi poslati poruku: “Duboko dišem, baš kao kad spavam, mirno i duboko…”

Vježbanje je dobar način za odvraćanje turobnih misli

Time sebi dajete do znanja da je sve u redu, smirujete se jer mozak šalje poruke da je sve OK. Kako znamo da je sve OK? Tako što dišemo kao da smo mirni. Tako postajemo mirni. Na prirodan način. Nema koristi od savjeta – budi miran – treba disati kao da smo mirni i postat ćemo mirniji. O tome sam pisala u svojoj knjizi DEVET VJEŽBI OPUŠTANJA NA KAUČU.

I na kraju, želim podsjetiti na neke situacije o kojima smo slušali ili sami u njima sudjelovali:

1. Kad je prisutna stvarna opasnost, mnogi se ljudi resetiraju, tj. odvoje bitno od nebitnog i koncentriraju se na spašavanje žive glave. Ljudi koji su zdravstveno osjetljiviji (da ne upotrijebim riječ hipohondri koja ima negativnu konotaciju) na udaru stvarne opasnosti prestanu se za svoje više-manje pretjerane simptome… Čak i depresivne osobe, suočene sa stvarnim opasnostima počinju se spontano brinuti o sebi i životu.

2. Ljudi skloni anksioznosti, koji se brinu o stvarima kojima nije poznat pravi uzrok, suočeni s sa stvarnom opasnošću, postaju koncentrirani na to i njihova se fulidna zabrinutost preusmjeri na nešto stvarno i konkretno. Konačno znaju zbog čega se treba brinuti!

3. U dramatičnim okolnostima poput, primjerice, ratnih, većina ljudi postaje empatična. Budi se humanost i ljudi su spremni među sobom podijeliti jedinu jabuku koju imaju. Ukratko, ljudi u nevolji postaju više ljudi i tako prežive nevolju.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here