Mladenka Šarić

Hrvatska udruga poslodavaca sporazumno je raskinula radni odnos s donedavnim zamjenikom direktora Bernardom Jakelićem, kojeg je 11 zaposlenica prijavilo za seksualno uznemiravanje. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić nakon informacije o sporazumonom raskidu radnog odnosa kao i o izostanku HUP-ove kaznene prijave protiv razotkrivenog zlostavljača sama je Jakelića kazneno prijavila i istaknula da nije ni primjereno ni etički opravdano što je HUP prihvatio sporazumni raskid radnog odnosa umjesto da je Jakeliću dao otkaz jer bi tim činom poslao jasnu društvenu poruku i kaznio zlostavljača. I pravobraniteljica je sasvim u pravu. Poruka društvu je i sporazumni raskid radnog odnosa, ali kakva? Pa takva da to što je Jakelić godinama činio i nije tako strašno i sablažnivo, a kamoli nešto što bi trebalo kazneno goniti. Poruka je to da se štipkanje kolegica, dobacivanje, seksualne aluzije, uvredljivo komentiranje izgleda ili odjeće može tolerirati, jer, Bože moj, nije ih silovao…

TOLERIRANJE ZLOSTAVLJANJA

HUP, kojemu je, k tome, na čelu žena, Gordana Deranja, podbacio je, vidimo, u svim aspektima. Kolegice nitko nije zaštitio od verbalnog i fizičkog nasilja koje je trajalo predugo da se za to ne bi znalo. Zlostavljača Jakelića nitko nije zaustavio. Vjerojatno su ga (ne)izravno, šaleći se s njime po kuloarima, bodrili kao velikog “frajera”… I sad kad su konačno žrtve smogle snage udružiti se i uz potporu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova suprotstaviti se zlostavljaču, na sceni, barem kad je riječ o njihovu poslodavcu, ostaju napuštene i same.

Umjesto da zlostavljaču uruči otkaz i kazneno ga prijavi HUP je prihvatio sporazumni raskid radnog odnosa s Jakelićem. To je etički neprihvatljivo, kaže pravobraniteljica Višnja Ljubičić, koja je podigla kaznenu prijavu..

Iz HUP-a stižu zamuckivanja u obliku sramežljivih, pokajničkim tonom izrečenih umirujućih izjava, o tome kako moraju štititi kolegice u javnosti, kako ne mogu iznositi sve informacije u javnost, kako im je žao što se sve to događalo… Ton kojim to predstavnici HUP-a govore ton je osoba koje znaju da nisu nedužne, koje su morale znati i poduzeti sve što im je u okvirima nadležnosti stajalo na raspolaganju da zaustave neprimjereno ponašanje, ali to nisu učinile. I toga su svjesne. I svjesne su da im, barem kad je riječ o javnosti, prikrivanje i zataškavanje neće biti zaboravljeno i oprošteno. Nakon svega, kad je sramotni slučaj, dakle, izašao u javnost oni se od zlostavljača opraštaju – sporazumno…

Čelnici HUP-a morat će objasniti kako je moguće da Bernard Jakelić toliko dugo neometano napastuje kolegice

A može li biti drugačije? Naravno da može. Pokazala je to jedna mala članica HUP-a, Agencija za komunikaciju IMC, koja je promptno napustila HUP. Vlasnica Agencije IMC Ankica Mamić i direktor Ivica Mamić tim su činom pokazali kako se šalje poruka o tome što je u jednom normalnom društvu prihvatljivo, a što nije. I, naravno, koja to poruka mora biti!

IMC: NUŽNO JE OSUDITI OVAKVE STVARI

“Nije mi jasno zašto se u HUP-u tolike godine šutjelo o spolnom uznemiravanju djelatnica. Vrlo vjerojatno kako bi se umanjila reputacijska šteta, s obzirom da je počinitelj djela na jednoj od rukovodećih funkcija. Kao direktor tvrtke u kojoj su zaposlene isključivo žene izražavam solidarnost s djelatnicama HUP-a koje su bile žrtve spolnog uznemiravanja te sam ujedno donio i odluku o istupanju Agencije IMC iz članstva u HUP-u. Ovim činom želim potaknuti svijest o nužnoj osudi ovakvih djela, kao i pokušaja umanjivanja težine istih”, objasnio je Ivica Mamić čin koji dosad u Hrvatskoj gotovo da i nije viđen u nijednom segmentu profesionalnog udruživanja.

“Kao direktor tvrtke u kojoj rade isključivo žene izražavam solidarnost s djelatnicama HUP-a koje su bile žrtve spolnog uznemiravanja. iMC izlazi iz HUP-a jer želimo potaknuti svijest o nužnoj osudi ovakvih djela, kao i pokušaja umanjivanja težine istih…”, rekao je Ivica Mamić

Članstvo u HUP-u nije zakonom propisano kao što je članstvo u Hrvatskoj gospodarskoj komori, što znači da svaka članica može slobodno izaći kad smatra da su se pojavili razlozi zbog kojih ondje ne želi biti. Potez agencije IMC izuzetno je vrijedan i usmjeravajući, ali je, nažalost, zasad usamljen. Tako očekivano u Hrvatskoj, nažalost! Ni velike kompanije članice HUP-a,  jednako kao ni manja poduzeća nisu poduzeli ništa. Ne oglašavaju se, ne napuštaju HUP, ne objavljuju priopćenja u kojima bi izrazili osudu…

ČLANICE HUP-a UTONULE U ŠUTNJU

Smatraju, valjda, da to zlostavljanje omeđeno zidovima HUP-a s njima nema veze. Oni su “samo” članovi! Jesu, ali nisu oni nikakvi “samo” članovi, nego članovi koji svojom šutnjom u ovom trenutku pokazuju neku vrstu perverzne sućuti s vodećim ljudima HUP-a koji nisu uradili ono što su morali tijekom svih tih godina zlostavljanja žena po HUP-ovim uredima. Svojom šutnjom članice HUP-a šalju poruku žrtvama da je bolje trpjeti, da to što im se dogodilo i nije tako strašno, da postoji nasilje koje se može tolerirati… E, pa ne postoji tako nasilje! Nikakvo se nasilje ne smije tolerirati!

Odluka Agencije IMC o izlasku iz HUP-a u kojemu se nasilje nad ženama prešutno toleriralo godinama upravo zato je još važnija, to je jedini kontrapunkt općoj šutnji u koju je HUP utonuo.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here