Mladenka Šarić

U demokratskoj Hrvatskoj na Međunarodni dan žena previše ljudi  gleda kao na relikt komunističke prošlosti. Ako se tada nešto slavilo, ako je tada vrijedilo, ne može vrijediti i danas, razmišljaju zagovornici novog početka povijesti. Neželjena, potpuno nepotrebna prtljaga, ali, eto, ne možeš ipak taj osmomartovski teret  odbaciti, jer što bi svijet rekao… I tako, pod ideološkom lupom, kombiniranom s marketinškim osmomartovskim kampanjama, koje ženama nude popuste na sve i svašta kako bi na svoj najposebniji dan, kako ga opisaše marketinški kreativci, bile ljepše, mirisnije, mlađe…, nerijetko se izgube bit i simbolika Dana žena, kao dana posvećenog kontinuiranoj borbi žena za pravo da budu istinski ravnopravne i da imaju prilike koje se neće promatrati u svjetlu tzv. slabijeg, pa time i manje sposobnog spola.

CENTRI MOĆI ZNAJU GDJE JE ŽENI MJESTO

Zapravo, i nekadašnja i današnja politička Hrvatska imaju problem s Danom žena. Ili, bolje rečeno, sa ženama. Nijedna politička verzija Hrvatske nije iskreno zainteresirana za potencijal ženskog dijela svoje populacije. Pod pojmom jedne ili druge verzije Hrvatske misli se u prvom redu na muškarce koji kao dominantno zastupljeni u političkim, znanstvenim, gospodarskim i svim drugim centrima moći upravljaju društvenim procesima, a u tome su poslu praćeni ženama koje su se uspjele probiti ili su pripuštene u njihove krugove, pa zbog zahvalnosti poslušnički krotko šute i ne dižu glasa za druge.

Dan žena mnogi u Hrvatskoj doživljavaju kao relikt komunizma. U komunizmu, pak, simbolika Dana žena zamagljivana je Majčinim danom. Obje verzije Hrvatske izbacuju iz fokusa ženska prava i borbu koja nije završena…

Iako, dakle, u današnjoj Hrvatskoj postoji sklonost da se Dan žena doživljava kao ostatak socijalističkog političkog sustava, činjenica je da se Danom žena i tada politički manipuliralo, izbacujući iz prvog plana rasprave o pravima žena i njihovoj (ne)ravnopravnosti, a stavljajući u prvi plan priču o tome da je 8. ožujka nježan i ženstven Majčin dan, kao da žena i ne vrijedi puno ako nije majka. Djevojčice i dječaci u dječjim vrtićima i osnovnim školama oslikavali su uoči Dana žena čestitke namijenjene svojim mamama za Majčin dan, veseleći se unaprijed majčinu osmijehu. Kasnije, u višim razredima, na satu povijesti prošli bi kroz Dan žena brzo, isključivo faktografski, bez ikakvog ulaženja u stvarnu priču o ženama u društvu. Na poslu bi, pak, žene tog dana dobivale čestitke, nerijetko su bili organizirani sindikalni izleti ili druženja. Kod kuće bi muževi bez straha da će ih netko nazvati papučarima tog dana brinuli o djeci, skuhali im ručak, dočekali ženu s buketićem cvijeća…

Dan poslije sve bi se vratilo na staro. Muževi su mogli odahnuti. Žene su preuzele sve što se od njih i očekivalo da preuzmu – posao, kuća, djeca, čišćenje, kuhanje, stari roditelji… I dalje su u pravilu, dakle uz vrlo rijetke iznimke, ostajale izvan onoga što im nije bilo namijenjeno – direktorska mjesta u poduzećima, ravnateljska mjesta u ustanovama svih vrsta i oblika, upravljačka mjesta u zdravstvu, školstvu, znanosti, pravosuđu…

Poražavajući je podatak iz novog istraživanja UN-a koje pokazuje da 90 posto svjetske populacije ima predrasude prema ženama. U tom postotku je ogroman broj žena za koje su muškarci bolji politički lideri i direktori kompanija…

Tako je bilo za Dan žena u socijalizmu. Podsjeća li vas to na nešto? Ah, čini vam se da je puno toga, zapravo, ostalo isto? Pa i ostalo je manje-više isto. Istina, nema više sindikalnih izleta i druženja namijenjenih ženama, a Dan žena oslobođen je Majčina dana, koji je premješten na drugu nedjelju u svibnju, koja se u mnogim zemljama, još od 1865. godine kad ga je potaknula Amerikanka Maria Reeves Jarvis, posvećuje, dakle, majkama i majčinstvu… Danas je, istina, žena na upravljačkim pozicijama više. Više imamo i sjajnih znanstvenica. Imamo žene i u politici, u Saboru, Vladi, na lokalnoj razini. Imamo ih i u Europskom parlamentu, i u Europskoj komisiji. Na čelu jednoga sveučilišta je žena. Više je i poduzetnica. Ima ih više i na vodećim pozicijama u školama, bolničkim odjelima, znanstvenim odsjecima… Žena je na čelu Zagrebačke burze. Žena je i na čelu Hrvatske udruge poslodavaca… Više se govori o pravima žena. Zahvaljujući internetu i društvenim mrežama osvješćivanje je proces koji buja i budi.

NE MOŽE BITI DOVOLJNO…

No, to što je nečega više daleko je od toga da bude dovoljno. Ne može nikako biti dovoljno, naprimjer, to da u Saboru koji predstavlja društvo u kojemu ima 51,7 posto žena zastupnica bude samo 15 posto. Ne može biti dovoljno ni ako je za jednak rad žena u Hrvatskoj plaćena gotovo 13 posto manje od muškog kolege, zbog čega će u konačnici imati i manju mirovinu. Ne može biti dovoljno ako žena teško dobiva ugovor o radu na neodređeno vrijeme zato što će jednom biti majka. Ne može se reći da je dovoljno učinjeno ako mladu ženu kad dođe na razgovor za posao pitaju za njezine materinske planove i na temelju toga odlučuju hoće li je zaposliti, pa vrlo često odluče da neće. Ne može biti dovoljno ni ako žena ispada iz igre zbog roditeljskog dopusta, ako joj se zbog toga onemogući napredovanje u struci i karijeri… Ne može biti dovoljno ako ne postoji logistika koja omogućuje ženi da ostvari svoje profesionalne ambicije ne odričući se pri tom majčinstva. Neće biti dovoljno dok ijedna žena bude prisiljena birati jedno ili drugo. Ne može biti dovoljno dok postoje stakleni stropovi koji mnogima ženama onemogućavaju hijerarhijsko napredovanje. Ne može biti dovoljno ni ako su na čelu najvažnijih medijskih kuća, naprimjer, u pravilu muškarci. Jednako kao što su i na pozicijama predsjednika sudova, kliničkih bolničkih centara…

ISKUSTVO I EKSPERIMENTI

Još je puno posla ostalo ako vodeće političke stranke i danas teško puštaju žene u upravljački vrh. Ili, ako šef socijaldemokratske stranke kaže da u izborne procese ne može uključiti žene jer je to posao u kojemu se traži iskustvo na terenu, a ne eksperimentiranje. Ili, ako se šefovi stranaka ženama služe kao smokvinim lišćem koje treba prikriti diskriminaciju… Puno je posla ostalo da bi se društvo strukturno, iznutra reformiralo toliko da se o tim stvarima ne bi imalo što govoriti jer takvi problemi ne postoje…

Poražavajuće je da su velikom broju žena na svijetu prihvatljive predrasude o ženama (FOTO: Europski parlament)

Nekoga će to možda utješiti, jer će mu biti argument da nije Hrvatska loša, ali zapravo je poražavajuće da 90 posto svjetskog stanovništva ima predrasude prema ženama, kao što je utvrđeno istraživanjem koje je uoči Dana žena objavio Program UN-a za razvoj (UNDP). U tom golemom postotku nalaze se, naravno, i žene, a predrasude koje su im prihvatljive svode se na to da su muškarci bolji politički lideri i direktori poduzeća od žena, da je studiranje važnije za muškarce nego za žene, da muškarci trebaju imati prednost pri zapošljavanju ako je ponuda radnih mesta oskudna… UN apelira na države da novim političkim pristupom nastoje stati na kraj predrasudama, stereotipnim idejama i diskriminatorskim praksama.

Teško je u ovom trenutku u Hrvatskoj zamisliti političku snagu koja bi to bila voljna i u stanju izvesti. Živjeti sa stereotipima ipak je lakše… I zbog toga nam je potreban Dan žena sa svojim punim smislom, a ne buketom cvijeća i ručkom koji će zamagliti bitno. Zato nam je potreban feminizam u koji će se uključiti i muškarci, jer samo zajedno možemo izgraditi društvo i civilizaciju ravnopravnih. Zato žene ne smiju odustati. Moraju koristiti svoju pamet, mobilizacijsku snage i sve platforme koje im stoje na raspolaganju da se približe tom idealu…

Hrabro, glavu gore, i naprijed…

  • Naslovna fotografija fAKTIV

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here