Govorili su da je luđakinja, muškarača, luda sufražetka… Mnogim pogrdnim nadimcima vrijeđali su onu za koju odavno znamo da je hrvatska kulturna vrijednost i baština, da je dio književnog blaga i da je, možda bi to trebalo staviti na prvo mjesto – bila iznimno hrabra žena koja je prkosila vremenu i običajima, šireći okvire i prelazeći granice svoga doba, pokušavajući slijediti sebe utabala je staze po kojima mi žene današnjeg vremena hodamo bez straha da će se pod nama urušiti. Marija Jurić Zagorka! Rođena je na današnji dan, dakle 2. ožujka 1873. godine u mjestu Negovcu nedaleko Vrbovca.

Bila je prva hrvatska profesionalna novinarka, politička aktivistica i popularna književnica. Za svoj položaj u društvu borila se strastveno. Bila je žena malenoga rasta, a goleme snage i povijesnog značaja. Borila se protiv diskriminacije u društvu, protiv germanizacije i mađarizacije, ustajala je za prava žena. Od jednoga se mađarona, željezničarskog službenika, imala hrabrosti razvesti. NIje se ni udala po svojoj volji. Prisilila ju je majka, a otac se suglasio. Iako su je mnogi odbacili i neskriveno se prema njoj odnosili s prijezirom, imala je iznimnu potporu u iznimnom čovjeku. Josip Juraj Strossmayer podupirao ju je i novinarskom i književnom stvaranju. Upravo on ju je nagovorio da počne pisati romane, prepoznajući u njoj golemi talent. On joj je otvorio i vrata cijenjenog tjednika Obzor,  kojemu je jedno vrijeme bila i urednica. Autor note o Zagorki na Wikipediji napisao je:”Cijeli život Zagorka se žestoko borila da dokaže kako ona jest netko. Izvještavala je o političkim zbivanjima, iz Parlamenta, bila dopisnica iz Budimpešte i Beča. Aktivno je sudjelovala u političkim borbama, bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije.

Cijeli život Zagorka se žestoko borila da dokaže kako ona jest netko. I što god je radila, bila bi dočekana s podsmijehom i prezirom. Život je nije mazio, ali ona ga je živjela hrabro i beskompromisno…

Za vrijeme utamničenja dvojice urednika Obzora 1896. sama je uređivala list pokazavši zadivljujuću energiju i inteligenciju. Potaknula je i uređivala prvi list u Hrvatskoj namijenjen isključivo ženama, i tako nazvan – Ženski list od 1925. do 1938., zatim Hrvaticu. Unatoč tome stalno je bila izložena podsmijehu i poniženju. Neko vrijeme je bila urednica Obzora. Surađivala je i u Vijencu i u sarajevskoj Nadi. Počinje pisati romane koji su predstavljali društveni i nacionalni protest. Prvi roman je Roblje (1899.), koji je zaslugom Strossmayera izlazio u Obzoru.

Pravu čitateljsku afirmaciju stječe ciklusom romana Grička vještica. Kao rezultat autoričina prihvaćanja Strossmayerova prijedloga u razdoblju od 1912.-1953. godine napisala je i objavila dvadesetak romana. Neuklopljiva u književno-stilističku matricu vremena u kojima su se pojavljivala, Zagorkina djela nisu pratile ozbiljne književne kritike. U isto vrijeme čitatelji su s nestrpljenjem očekivali nove nastavke romana koji su izlazili u Malim Novinama, Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskom listu, Hrvatskom dnevniku i Hrvatici. Također na nagovor samog Strossmayera počinje pisati povijesne romane i drame.

Možda je svijest o Zagorkinoj vrijednosti ponajbolje izrazio književnik Pavao Pavličić koji u Pismima slavnim ženama kaže: Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za Vas…“, riječi su kojima završava posveta Zagorki.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here