Mladenka Šarić

Vrijeme Korizme tek što je počelo, a objave o tome čega će se tko u sljedećih 40  pokorničkih dana do Uskrsa odreći već su počeli preplavljivati javni prostor. Mediji, društvene mreže, svi mogući komunikacijski kanali, sljedećih će dana brujati o velikim odricateljskim namjerama poznatih i nepoznatih koji imaju strastvenu potrebu podijeliti to urbi et orbi sa svekolikim pučanstvom. Odreći će se, najavljuju, čokolade, grickalica, kave, cigareta, kolača, slanih jela, alkohola, crvenog mesa ili mesa općenito, gaziranih pića, pohoda na hladnjak usred noći… Iako je Korizma vrijeme namijenjeno kršćanskim vjernicima koji se u tih 40 dana pripremaju za blagdan Uskrsa kroz snažnije približavanje Božjoj riječi, molitvu, post i opraštanje, ti su tjedni odavno dobili i svoj svjetovni štih, postavši tek dijelom godine koji ima neko zgodno pomodarstvo u koje se i oni mogu uključiti, a iskazano je riječju – odricanje. O tome se može ćaskati uz kavu, mogu se objavljivati statusi na društvenim mrežama, mogu se objavljivati fotografije vage koja pokazuje pad kilograma, kao i fotografije kutije cigareta s brojem dana odricanja koji su preostali do dana – novog početka ili povratka staroj nikotinskoj ljubavi…

Odricanje od alkohola, cigareta i nezdrave hrane nije loše jer koristi zdravlju. No, kakve to veze ima s Korizmom? Tih se slabosti svatko može odreći svaki dan, ne čekajući neko posebno razdoblje u godini koje nameće odricanje kao nekakav imperativ. Kakve veze sve to ima s idejom da se kroz odricanje postane bolji čovjek? Naravno nikakve! Hoće li onaj tko prestane pušiti, piti ili jesti čokoladu odjednom postati bolji čovjek tih 40 dana, osoba koja će imati strpljenja i razumijevanja, i kakav će onda biti kad onog 41. dana zapali tu uskraćenu, a žuđenu cigaretu ili što je već žrtvovano na oltaru odricanja? Te površne priče o korizmenom odricanju postaju mi iz godine u godinu sve antipatičnije. Isprazno laprdanje dokonih mozgova.

Karnevalsko paljenje gay para i spisateljice pokazuje da se treba odreći mržnje. Odricanje od grikalica ne pomaže…

A kako bi moglo biti kad bi se stvarno mislilo ozbiljno i iskreno? Zamislite da netko kaže da će se u Korizmi odreći zloće, da neće pisati uvredljive komentare na društvenim mrežama i omalovažavati ljude, da neće ogovarati, podmetati, varati, da neće sijati oko sebe mržnju i histeriju, da će se truditi postati tolerantna osoba, da neće prezirati one koji razmišljaju drugačije, ni napadati one koji jesu drugačiji, da neće više pomisliti kako je karnevalsko paljenje lutaka koje simboliziraju istospolni par s djetetom prihvatljiva satira, niti će pomisliti, a kamoli izgovoriti da je fantastičan karnevalski finale paljenje lutke koja predstavlja spisateljicu koju ne podnose… To bi bila odricanja koja bi vrijedilo pozdraviti. Ali, takvih, naravno, nema. Lakše se odreći čokolade nego uskogrudnosti. Lakše se odreći alkohola nego uskratiti sebi sladostrašće pravedničkog osuđivanja onih koji ne žive po uvriježenim pravilima i usude se to činiti i o tome govoriti javno. Lakše se odreći grickalica nego grickanja tuđih života…

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here