Mladenka Šarić

“On je ljubav mog života i sve sam mu oprostila…” “Hipersenzibilan je i ponekad ne može podnijeti to što doživljava od drugih ljudi, pa se to odrazi na naš odnos i brak… Pije jer je nesiguran, a onda se dogodi da me udari… No, to je učinio u stanju u kojem nije znao što radi…” “Kad si ljut i ogorčen dugogodišnjim omalovažavanjem koje doživljavaš od drugih, napadneš onu osobu koja ti je najbliža jer znaš da će ti oprostiti…” “Unatoč svemu, on mene voli, ponekad mi kupi cvijet, špangicu, napravi mi nescafe iako ga on ne pije, ponekad iznese smeće, isprazni pepeljaru…” “On je ljubav mog života i sve sam mu oprostila…” To su samo neke rečenice nasumično iščupane iz intervjua koji je najtiražniji ženski časopis Gloria objavio sa Snježanom Dujmić, suprugom poznatog glazbenika Rajka, koji je zbog obiteljskog nasilja  proveo dva i pol mjeseca u istražnom zatvoru. Prijavila ga je supruga, dakle ista žena koja ga u ovom medijskom istupu opravdava, poručujući da on nije nasilnik, ona nije žrtva i oni se – vole.

Časopis za žene koji ne razumije da ovakivm sadržajem podupire nasilje nad ženama i obeshrabruje žrtve…

Tuga i jad! Ali, ne samo zbog toga što je jedna zlostavljana žena odlučila javno izgovoriti sve to što je izgovorila, premda je i to, naravno, tuga i jad. No, još gore od te, na četiri stranice rasprostrte intimne ispovijedi žrtve, koja ne vidi (ili ne želi vidjeti, priznati, prihvatiti…) da je žrtva, potpuni je izostanak svijesti tog tiražnog “ženskog” medija o snazi, utjecaju i zlom karakteru poruke koju širi ovim ekskluzivnim uratkom. Izostanak svijesti o karakteru poruke praćen je, logično, i izostankom svijesti o vlastitoj odgovornosti. Jer, poruka o fatalnoj, životnoj ljubavi koja može opravdati čak i nasilje razarajuća je, monstruozna, devastirajuća za sve žene žrtve nasilja koje se bore da pronađu izlaz iz nasilničkog odnosa koji ih ubija, figurativno, a neke i doslovno. Poruka intervjua koji nosi naslovnicu Glorie vrlo je jednostavna i glasi: Nasilje nije u redu, ali je prihvatljivo ako postoji ljubav! Sigurno vam je teško, ali ako ima ljubavi sve se može podnijeti…

Netko će se možda upitati čemu problematiziranje jedne obične naslovnice. Danas jedna, sutra druga… Prekosutra se nijedne nećemo sjećati. E, pa evo zašto! Zato, recimo, što ta skandalozna poruka o ljubavi koja opravdava nasilje može poslužiti kao potvrda da su u pravu svim onim mladim, jako mladim hrvatskim djevojkama i mladićima, srednjoškolcima, koji su prije dvije godine sudjelovali u istraživanju o nasilju koje je pokazalo da više od 15 posto srednjoškolaca u dobi od 14 do 18 godina šamar ne smatra nasiljem! Istraživanje je pokazalo i da nitko od onih koji u šamaru ne vide problem ne bi ni prijavio nasilje u vezi te da svi takvoga stava smatraju da je provokativno odjevena žena kriva za silovanje. To upozoravajuće istraživanje utvrdilo je i da svaki deseti hrvatski tinejdžer/tinejdžerica smatra da je nasilje privatna stvar partnera, a svaki treći da žrtva ponekad traži nasilje, odnosno da je sama kriva za  nasilje koje je doživjela.

Takvim mladim, još neformiranim ljudima naslovnica tiražnog časopisa za žene poručuje da je nasilje prihvatljivo, da žrtva može sve oprostiti zlostavljaču i da je u redu da mu oprosti ako je on ljubav njezina života. Monstruozno i perfidno! Uredništvo časopisa očito ne zna da se djeca i mladi ljudi ne obrazuju i ne odgajaju samo u obitelji i u školi, već uče iz okoline u kojoj se kreću. Dio te okoline je i ta skandalozna naslovnica… Za beskarakternost i nezrelost društva u kojemu živimo najlakše je prozvati političare. I da, oni jesu krivi, ali jednako tako kriva je i zaslijepljenost ljudi u medijima koji u utrci za projiciranim tržišnim rezultatima izgube iz vida vlastitu odgovornost za izgradnju društva.

JEDNO JE istraživanjE o nasilju  pokazalo da više od 15 posto srednjoškolaca šamar ne smatra nasiljem, NE BI PRIJAVILI NASILJE u vezi te smatraju da je provokativno odjevena žena kriva za silovanje… zBOG TIH MLADIH TREBA PROBLEMATIZIRATI OVAKVE MEDIJSKE GLUPOSTI…

Žrtva, u ovom slučaju supruga poznatog glazbenika, ima pravo ispričati svoju priču. Kako god je ona vidi. Može stvari sagledavati upravo ovako kako ih je Dujmićeva supruga sagledala. Odrasla je, sama procjenuuje i odlučuje, pronalazi svoje razloge, možda ima potrebu objasniti da nije glupa zato što ostaje s njim, da on nije tako loš, jer ako je on loš, onda ni ona ne valja… Duboki su i slojeviti razlozi zbog kojih žena pristane dati ovakav intervju.

No, razlog zbog kojeg jedan medij odluči to objaviti i staviti na naslovnicu nije ni dubok ni slojevit, a svakako nije promišljen s pozicije društvenog utjecaja. Razlog je, dakle, vrlo prizeman – prodaja i novac. To je jedini razlog. Nije to suosjećanje prema žrtvi, nije to potreba da se žrtvi da prilika, nije to ni potreba publike da dobije baš taj sadržaj… To je jednostavna, niska i sramotna procjena da će se ta naslovnica dobro prodati. To je početak i kraj. Ulaziti u analizu kvalitete sadržaja i poruke, razmišljati o tome da takva naslovnica možda pridonosi amnestiranju nasilja i nasilnika, da će možda obeshrabriti neku ženu koja želi izaći iz spirale nasilja, da će poduprijeti sve one koji misle da je žena sama kriva… – tko bi u toj suludoj utrci za prodajnim rezultatima za to imao vremena i volje?!

razlog zbog kojeg jedan medij odluči objaviti intervju kojim se amnestira nasilje nije ni dubok ni slojevit. vrlo je prizeman – prodaja i novac…

Žalosno je da ovakav materijal objavljuje časopis namijenjen ženama, koji u velikoj mjeri uređuju žene. Žalosno je da snagu svog medija ne koriste za osnaživanje žena zarobljenih u nasilničkim odnosima. Žalosno je da ne vide svoju odgovornost za educiranje društva. Promjena jednog društva može početi odozgo, ako je država snažna i zrela, ako su političari odgovorni pa stvore uvjete u kojima će se zakoni stvarno provoditi. Ali, ako nije tako, promjena može početi i odozdo, od svakog pojedinca, od svakog medija, od svake knjige koje se nalazi u školskoj literaturi, od svake objave na društvenim mrežama… Nije li žalosno da medij koji sebe opisuje kao najtiražniji hrvatski časopis za žene uopće ne razumije temu nasilja nad ženama?

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here