Tamara Jurković

Danijela Tonković kreativna je Otočanka koja svojim radovima već nekoliko godina oduševljava stanovnike Ličko–senjske županije, ali i šire. Izrađuje nakit, suvenire, ukrasne i dekorativne predmete za dom, oprema mladence za vjenčanja, a najpoznatija je po sad već prilično popularnim The Cokljama – simpatičnim papučama nastalim na tradicijskoj osnovi, ali prilagođenima modernom vremenu u kojem živimo. Redovito izlaže na sajmovima, a od prošle je godine i jedna od organizatorica sajamskih događanja.

Jedna ste od začetnica festivala kreativnosti i baštine ljetos pokrenutog u Otočcu, The Coklje festa? Kako ste došli na tu ideju i otkud naziv The Coklje?
http://thecoklje.com/a/the-coklja/

The coklje su nastale kao iskaz bunta i suprotnost javnom mnijenju u kojemu prevladava teza da se ovdje nema što raditi, da se nema na čemu i da nema tko. Coklje su simbol naše prebogate povijesne baštine koja nam daje odskočnu dasku u budućnost. The Coklje su, možemo reći, prvi skok. Ideja za pokretanjem The Coklje festa sama se nametnula nakon što smo osvijestili veliki potencijal kreativnih i i marljivih ljudi koji su se, valjda zakonom privlačnosti, pojavili u našem okruženju. Cilj Festa bio je osnažiti backstage Gacke doline i dati mu značajnije mjesto na nacionalnoj pozornici, kakvo i zaslužuje te dati vjetar u leđa svim tim kreativcima da se osnaže i stvaraju još više i bolje.

Što su coklje i kako nastaju?

Coklje su tradicijska obuća Like i Gacke, a umijeće izrade coklji proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Izrađuju se od upletenog dijela za unutarnji dio od domaće vune i tkanog sukna za vanjski dio koje se mora stupati da bi dobilo svoju formu i čvrstoću. Coklje se razlikuju prema selu iz kojeg dolaze. Isto kako što svako selo i zaselak u mojem kraju ima svoje narječje i običaje, tako ima i svoje coklje. Razlikujemo, recimo, coklje iz Ličkog Lešća, koje su u pravilu suknene bijele boje s umetnutom šarenom vunom, dok su, primjerice, kuterevske coklje podšivene gumom, a odozgo ih krasi nadšiveno platno u raznim bojama. Coklje su prije bile svakodnevna obuća u našem kućanstvu, a danas su se zadržale kao suvenir i dio narodne nošnje. Ličani i Gačani još uvijek ih rado nose i kao obuću, budući da su izrazito praktične te da su zbog prirodnog materijala, odnosno domaće vune ovce pramenke odličan izolator, po zimi griju, po ljeti hlade.

The coklje FEST PRVI PUT JE ODRŽAN LJETOS, A nastaO JE kao iskaz bunta i suprotnost javnom mnijenju u kojemu prevladava teza da se oVdje nema što raditi, da se nema na čemu i da nema tkO. COKLJE SU NAŠA BAŠTINA, ALI I ODSKOČNA DASKA ZA BUDUĆNOST…

Na sajmu ste imali i kreativni kutak za sve one koji još nisu formalno registrirani, a bave se nekim smislenim radom na nivou hobija. Na taj način svi su dobili priliku da predstave svoj rad. Tko vam je bio najveće otkriće i što vas se posebno dojmilo?

Teško je izdvojiti ikoga, svatko je dao svoj obol nesebično i svi su se predstavili u punom sjaju dajući sve od sebe. Mogli smo zaista uživati u njihovim radovima koji motiviraju svakoga da i sam sebe pokrene u sličnom smjeru. Oduševila nas je, po tko zna koji put, Elizabeta Božičević – Beta, koja je tom prilikom predstavila Coklje na 5.-u, Mateja Posavi, članica Kulturne udruge Baštinica, s mini cokljicama i mini ličkim kapicama, Andreja Radojčić iz Karlovca, vrsna likovna umjetnica koja oslikava sve čega se dotakne, a taj je put predstavila oslikavanje platna u svim varijantama, zatim naša Otočanka Josipa Kostelac Šporčić, čiji heklani nakit s prizvukom tradicije, osvaja na prvu… Teško je izdvojiti nekoga a još teže pobrojati sve izvrsne kreativce koji su uveličali taj događaj, jedino što možemo svima se srdačno zahvaliti i pozvati ih na ovogodišnji The coklja fest koji će se održati 11. srpnja.

Detalj s The coklje festa na kojemu se predstavljaju kreativci iz Gacke doline

Vi ste i poduzetnica, a vaša Poklon galerija Tonković među zaslužnima je za skretanje medijske pozornosti na Gacku dolinu, grad Otočac i cijelu Liku. Kako i kada ste počeli sa radom?

Svoje djelovanje uopće ne bih nazvala radom, već življenjem i ostvarivanjem sebe. Počela sam kad sam se rodila, jedino je razlika između prije i sada u tome što sam u zadnjih osam godina tom radu počela davati neku formu, a svojim djelima okvir, najprije pomalo sramežljivo i samozatajno, samo u užem krugu prijatelja, a onda sve više i prema van. Stjecajem okolnosti sreće našla sam se u poticajnom društvu vas, Tamara i  Manje Kostelac Gomerčić. Vi ste me osnažile i potaknule da 2018. godine registriram kućnu radinost i na taj način sigurnije i lakše nastupam na tržištu, ali i da aktivno djelujem u zajednici.

Danijelini autorski suveniri i nakit: Lik, Likica i Ogr-Lika, sve s oznakom Lika Quality

Ogr-Lika zgodna je igra riječi u nazivu ogrlice i ostalog nakita za žene koji izrađujete. Koja se priča krije iza toga? I što vam znači oznaka Lika Quality?

Volim svoj kraj i prebogatu povijest na kojoj počiva, velika mi je želja da upravo ta povijest i tradicija budu temelj naše budućnosti. Duboko vjerujem da je to moguće budući da imamo šaroliku, kompleksnu, izvrsnu odskočnu dasku za sve nas koji smo spremni skočiti. Mnoge udruge i folklorna društva rade na očuvanju tradicije izradom tradicijskih predmeta i folklornim djelovanjem. Moj je rad, pak, malo drugačiji. Naslanja na tradiciju, ali na malo moderniji način. Cilj mi je da našu baštinu populariziramo pred širim auditorijem. Tako je nastala i Ogr-Lika, ogrlica moderne žene s prizvukom tradicije. Naime ima privjesak koji neodoljivo podsjeća na ličku kapu, a ujedno je vizualno nenametljiva. Ogr-Lika, zajedno s figuricama – suvenirima Lik i Likica, od 2019. godine nosi oznaku Lika Quality. Označavanje proizvoda tom oznakom izvornosti i kvalitete pridonosi izvrsnom pozicioniranju na tržištu, daje višu razinu prezentacije i puno bolju prodaju.

Nisam nikad razmišljala o odlasku IZ LIKE. svako mjesto na ovom planetu ima svoje mane i prednosti. Ako vjeruješ u sebe i zasučeš rukave možeš pretvoriti mane u prednosti. moja je misao vodilja – ako mračiš, mračno je, ako sjajiš, sjajno je…

Tko su Vaši kupci? Od kuda najčešće dolaze i gdje ih pronalazite? Koje materijale koristite?

Koristim blagodati interneta i društvenih mreža na kojima se aktivno oglašavam preko svojeg profila i stranica koje uređujem, tako da svijet smatram svojim tržištem. Kako moja ponuda obuhvaća izradu unikatnih, personaliziranih poklon predmeta, suvenira, dodataka za vjenčanja, krstitke i ostale svečanosti, tako je i krug mojih kupaca dosta širok te posla ne nedostaje. Također, dodatni je benefit što u svom radu koristim razne tehnike i materijale. S posebnim zadovoljstvom izrađujem predmete od recikliranih materijala kao što su nakit od novinskog papira, svijećnjaci od korištenih staklenki, ukrašavam limenke, a torbe i pregače šivam od recikliranog tekstila.

Coklje su tradicionalna obuća, danas suvenir i dio narodne nošnje, izrađene od domaće vune ovce pramenke

Gdje nalazite inspiraciju za svoj rad? Od kuda crpite ideje?

Nisam nikad razmišljala o tome što me inspirira, već jednostavno zavirim u sebe i uzmem što mi treba s fokusom na potrebe vremena u kojem se nalazim.

Došli ste na jednu zanimljivu ideju kako bi suveniri i kreativna ponuda doline Gacke bili dostupni turistima 24 sata. O čemu se radi?

Budući da grad Otočac nema suvenirnicu, a svoj prosperitet gradi na turističkoj ponudi, a budući je iznajmljivača sve više, pa samim time i turista, došla sam na ideju da se u gradu na nekim turističkim lokalitetima postave suveniromati (automati za suvenire) koji bi ujedno mogli pružati i neke druge turističke informacije. Na taj način dobili bismo adekvatno mjesto za prodaju suvenira i obogatili turističku ponudu. Za sad još nismo našli sredstva za realizaciju ideje, no intenzivno radimo na tome.

Kako opisujete život u ruralnom dijelu Lijepe naše? Jeste li ikada razmišljali o odlasku?

Nisam nikad razmišljala o odlasku. Smatram da svako mjesto na ovom planetu ima svoje mane i prednosti. Ako vjeruješ u sebe i zasučeš rukave možeš na bilo kojem mjestu pretvoriti mane u prednosti, ali i obratno, ako si sam po sebi obratan. Misao vodilja zadnje vrijeme mi je – ako mračiš, mračno je, ako sjajiš, sjajno je… I nije do drugih, do tebe je!
Ruralnost nije sama po sebi mana, to je po mnogo čemu prednost. I to takva prednost koju treba znati iskoristiti i uživati u njoj. Pogotovo kad u današnje vrijeme mnogi traže bijeg iz uzavrele stresne urbanosti, na nama je samo da im postavimo putokaze koji vode u našu oazu mira. Osobno, imam ovdje sve što mi treba, posla preko glave, kulturna događanja i pozitivno okruženje. Da se razumijemo, to nije sve Bogom dano. Ono što nije, mi smo, uz Božju pomoć, doradili i sebi stvorili.

* Fotografije: Milan Krznarić i likaclub.eu

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here