Milena Jukić

Da se ne lažemo, penzići su mi uvijek išli na živce. Pa je tako bilo i dan-dva prije no što sam nedavno preselila u njihov klub. Iz prve u drugu ligu Zapad. A zašto su mi išli na živce? Uvijek su, recimo, u tramvaju. I kad sam išla na posao i kad se s posla vraćala. Kud ih vrag nosi, pomislila bih uvijek, dok bi im prepuštala mjesto. Pa ne idu svi doktoru, valjda? Zašto moraju baš na Dolac kad im je bliži Jarunski plac?

Kako ih tek nisam voljela subotom ujutro kad bi mi u prizemlju Dolca netko od njih prešao preko noge kolicima za kupnju!? Dobro, možda sam i ja u takvima situacijama bila malo kriva zato što sam pokušavala preskakati između usporenog dvoreda na kotačićima. Što je, pak, jednako opasno kao i pretjecanje na autocesti A1 između Kapele i Sv. Roka, al’ ovdje se ipak preživi.

Kako je bilo nekad? Radno…

Friško umirovljena šopingholičarka, kojoj je nevrijeme pokvarilo namjeru pokoravanja Arene – za one koji nisu iz Zagreba, pa ne znaju, Arena je, pogodili ste, shopping centar – zaključuje da je penzija križanac između godišnjeg odmora i nepotrebnosti. I teško prihvaća taj usud. Jer, što će ti nova roba kad ne radiš i nemaš je kome pokazati? Neće je vidjeti redakcijska Anna Wintour, koja sve vidi i ima nepogrešiv smisao za modu.

NIMALO FENSI

Nova penzićka nije ni hrvatska Ikona Stila, koja se subotom posebno sređuje za špicu, ne bi li je ulovili fotoreporteri zaduženi za ulični stajling glumičica, poznatijih po tome nego po ulogama, i nogometaških žena. Iz njezine vrećice viri blitva, riba se ne vidi, al’ miris srdele ipak nije Citizen Queen. Nimalo fensi! Kako je krenulo, neće tako skoro ni na putovanja, idealna za stavljanje modnih kombinacija na Instagram, jer tamo ne nosi blitvu, ni srdele, ni pile s nogicama, ni ramstek… Pa su joj ruke slobodne i može podići čašu i nabosti škampa na vilicu, s Vezuvom u pozadini.

SAMO DA NE PROPADNE SEZONA

K vragu i koronavirus i preventivno mjerenje tjelesne temparature na granicama i aerodromima! Propadne li turistička sezona, što mi je u borbi s kreditima značajan stup na koji se oslanjam, neće mi biti druge nego loviti ribu s mula u Malom mistu. Tamo je uvijek živo, „parati” lupare i skupljati pužiće u plićaku… Riječju, hraniti se zdravo! A imaju njezini i neku okućnicu i vrtle. Nisu baš svi Ivani bez zemlje! Jednog je Ivana početkom prošlog stoljeća u Ameriku otjerala peronospora. Unuka, gore spomenuta friško umirovljena šopingholičarka, rado bi mu vidjela ime u knjizi imigranata na Ellis Islandu, kao i ulice New Yorka na kojima je zaradio kuću pored mora. Koju je kasnije opjevao Arsen, tako si umišlja.

A možda koronavirus nestane brže od peronospore, pa umirovljena šopingholičarka ipak uskoro ugleda Kip slobode? Eh, da, traži i supatnicu za teško breme window shoppinga na Petoj aveniji.

Ipak, jedna od dobrih strana je što se u mirovini nađe više vremena za drage ljude…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here