Vesna Špoljar

Nedavno je u Novinarskom domu u povodu obilježavanja 15.-te  godišnjice izlaženja časopisa Poezija predstavljen i novi broj koji sadrži moje fotografije. Veliko mi je to priznanje. Radost događaja uveličale su mnoge moje drage prijateljice, iz mog kružoka Fotografkinje i iz Fotokluba Zagreb. Fotografije je izabrao Ivan Herceg, urednik časopisa. Što da kažem, osim da je bilo posebno lijepo vidjeti svoje fotografije u takvom mediju. Iako je prošlo vremena, za svaku izabranu fotografiju znam gdje je i kada snimljena, što me je vodilo tom motivu i što sam u tome času osjećala. Važno mi je i što su se i neke fotografije koje povezujem sa simbolikom svoga sadašnjeg trenutka našle u tom časopisu.

Isječak s izložbe naslovnica časopisa Poezija

Što meni osobno znači fotografija? Osim što volim taj medij i kroz njega želim izraziti svoje osjećaje i pružiti onome koga zanima odgovore o sebi, fotografija je nešto u čemu sam uspjela, a nije mi, kako se to kaže, bilo uopće suđeno. Nemam nikakve formalne naobrazbe iz toga područja. Po zanimanju sam profesorica engleskog i hrvatskog jezika. Uvijek volim reći kako je u svemu moguće uspjeti. To tvrdim za sebe. Uvijek uspijevam i pobjeđujem. No, za to je potrebna predanost i dosljednost.

Fotografija i moj rad samo su moji, ne može mi ih nitko oduzeti. Iz naših života voljeni ljudi odlaze, svojim odabirom ili prstom sudbine. Volim misliti kako će ljudi koje volim biti ponosni na moj rad i na moje fotografije. Tu prvenstveno mislim na svoju djecu, kćer Tenu i sina Hrvoja. Na osobnoj, pak razini, često mi je fotografija pružila utjehu, pomoć i neku potvrdu o samoj sebi u situacijama u kojima mi je to bilo potrebno. To mi je jedan od dokaza da je uvijek sve moguće, naravno uz ljubav i iskrenost. Iako je moja profesorska karijera u jednoj poznatoj školi za strane jezike protekla u krasnoj atmosferi, uvijek sam željela nešto više, pa tako i sada stalno nešto želim, ne mirujem na tom putu ka sreći i želji za njom.

Na izložbama se stvaraju uspomene

Nisam mogla niti zamisliti da ću se sa prikazom svoga rada naći na takvom portalu inspirativna naziva ONE NASTUPAJU. Prekrasno zvuči da mi, moje prijateljice i ja, negdje nastupamo sa svojim fotografijama. Kako cijenim svaku podršku i pomoć koju mi moje prijateljice uvijek pružaju, našla sam se pred pitanjem kako uzvratiti takvu ljubav i predanost. Nije neobično što mi je na pamet pala ideja organizacije izložbe naših radova, pa je to i učinjeno. Osim toga dogovoreni su i redovni sastanci naše male grupe na kojima uvijek gostuje jedan fotograf koji nam kroz prikaz svoga rada otkriva sebe, svoju poetiku i estetiku.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here