Ankica Mamić

Karte su otvorene. Kandidati za predstojeće predsjedničke izbore, barem onaj vodeći trojac prema anketnim ispitivanjima, i službeno su predstavili ključne točke svog programa. Sažeto, aktualna predsjednica poručila je kako vjeruje u Hrvatsku, jer Hrvatska zna, Zoran Milanović zalaže se za normalnu Hrvatsku, a Miroslav Škoro sanja uspješnu Hrvatsku, jer država koju danas imamo nije ona koju smo sanjali.

Svatko od njih predstavio je svoju listu želja i obećanja, a nakon svega uvijek slijedi isto pitanje, što predsjednik uopće može s obzirom na ustavne ovlasti koje ima. Predsjedničke ovlasti kao temu nametnuo je i kandidat Miroslav Škoro te najavio da će, ako postane predsjednik, inicirati ustavne promjene kojima bi se predsjedniku dale mnogo veće ovlasti nego što ih ima danas. To je izazvalo brojne reakcije i rasprave u javnosti, Građani Hrvatske, velika većina, ne misli da je funkcija predsjednika beznačajna. To potvrđuje i činjenica da je izlaznost birača na izbore u Hrvatskoj uvijek najveća upravo na izborima za predsjednika države

Međutim, moje je mišljenje da bi prava tema kampanje trebala biti što predsjednik može i treba u okviru trenutnih ovlasti koje ima. A može jako puno. Posljednjih dana, otkako se kampanja zahuktala, sve češće možemo čuti i pročitati kako je sve to besmisleno, kako je uloga predsjednika u Hrvatskoj ionako beznačajna, kao i neposredno biranje predsjednika. Nažalost, kandidati često svojim izjavama upravo daju potporu takvim razmišljanjima, jer i sami, zbog potreba kampanje, komunikaciju svedu na razinu trivijalne.

Predsjednik može biti snažan korektiv vlasti, čak i s postojećim ovlastima ako adresira prave teme. može i treba biti glas malog čovjeka, zapostavljenih i obespravljenih skupina društva…

Međutim, banalizirati ulogu predsjednika i svesti je na besmislenu i nepotrebnu, nije dobro za društvo u cjelini. Građani Hrvatske, velika većina, ne misli da je funkcija predsjednika beznačajna. To potvrđuje i činjenica da je izlaznost birača na izbore u Hrvatskoj uvijek najveća upravo na izborima za predsjednika države što je dokaz da im je itekako važno tko ih i kako predstavlja. Prema istraživanju agencije IPSOS iz lipnja ove godine, čak 90 posto ispitanih izjasnilo se da i dalje želi predsjednika birati neposredno na izborima, a njih 64 posto povećalo bi ovlasti predsjednika.

Hrvatska je u skupini većine europskih zemalja koje predsjednika biraju na izborima, i uz Hrvatsku, u tom društvu su i Austrija, Bugarska, Cipar, Češka, Finska, Francuska, Irska, Litva, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Slovenija. Predsjednik je snažna figura, on može djelovati i biti važan politički faktor u društvu, ali i snažan korektiv vlasti, čak i s postojećim ovlastima ako adresira prave teme. Predsjednik može i treba biti glas malog čovjeka, zapostavljenih i obespravljenih skupina društva. U okviru svojih ovlasti može otvarati raspravu o ključnim temama u društvu, inicirati sazivanje tematskih sjednica Vlade kako bi potaknuo rješavanje onih problema koji najviše opterećuju običnog čovjeka. Predsjednik može inicirati i nametati razne teme, poticati javne rasprave te stručnjake iz raznih područja da govore o temama koje zanimaju građane Hrvatske, a koje nikako nisu i ne smiju biti trivijalne. Nadalje, predsjednik je po ovlastima sukreator vanjske politike i u tom dijelu postoji širok spektar tema koje predsjednik može otvoriti.

Kampanja je započela. Odgovornost je na kandidatima da svojim postupcima i porukama ne diskreditiraju važnu ulogu predsjednika u društvu, da se ne natječu u obećanjima koja ne mogu ispuniti te da ne produbljuju podijeljenost društva fokusom na 45.-tu, naše i vaše, crvene i crne.

Predsjednik nije estradna funkcija. To je važna poruka za sve u ovoj kampanji, ne samo kandidate, već i sve one koji imaju bilo kakav javni utjecaj i čije se poruke prenose.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here