Jeste li svjesni snage koju imaju starije žene? Upravo to pitanje postavila je Anne-Marie Slaughter, predsjednica New America think-tanka i pomoćna urednica Financial Timesa u kolumni objavljenoj prije nekoliko dana. Tri američke žene u dobi od 55 do 70 godina vodeće su predsjedničke kandidatkinje. Christine Lagarde (63 godine), predsjednica je Europske središnje banke, nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ima 61 godinu, dok Nancy Pelosi, američka predsjednica Zastupničkog doma SAD-a, ima 79 godina, primjeri su kojima autorica ilustrira temu.

Američka organizacija Emily’s List, koja podržava demokratske kandidatkinje, izvijestila je da ih je, uoči kongresnih izbora 2018. godine, više od 8.000 žena starijih od 45 godina kontaktiralo i izrazilo želju da se kandidiraju. Broj starijih žena u radnoj snazi u SAD-u u stalnom je porastu. Ekonomisti s Harvarda Claudia Goldin i Lawrence Katz objavili su istraživanje 2017. godine koje je pokazalo da je 28 posto žena u dobi od 65 do 69 godina još uvijek zaposleno, jednako kao i 16 posto žena u dobi od 70 do 74 godine. U oba slučaja postotak je otprilike dvostruko veći od postotaka iz 1980-ih.

U PREDNOSTI 20 GODINA

A zašto i ne bi bio? Naime, kolumnistica New York Timesa Gail Collins upravo je objavila novu knjigu pod nazivom “No Stopping Us Now” koja prikazuje kroniku “avantura starijih žena u američkoj povijesti”. U knjizi citira 40-godišnju Elizabeth Cady Stanton, utemeljiteljicu američkog pokreta za ženska prava iz 19. stoljeća, koja je u to vrijeme dobila šesto dijete, koja je napisala svojoj kolegici aktivistici Susan B. Anthony: “Vi i ja ćemo imati mogućnost dugog života. Nećemo biti u prednosti prije 50. godine, ali nakon toga bit ćemo u prednosti barem 20 godina”. Upravo se tom stavu – nećemo biti u prednosti prije 50. godine života – suprotstavlja moderna pretpostavka sukladno kojoj menopauza označava “promjenu života” koje se treba bojati, njom upravljati i liječiti je.

Povjesničarka prof. Susan Mattern osporava ovo gledište, tvrdeći da je cijeli pojam menopauze, kao medicinskog pitanja zapravo konstruirani moderni fenomen. Njena knjiga “The Slow Moon Climbs: The Science, History and Meaning of Menopause” zasigurno nije mogla biti objavljena prije 50, pa čak ni prije 20 godina. Mattern istražuje dugogodišnju evolucijsku slagalicu: muškarci se mogu reproducirati u mnogo starijoj dobi nego žene, ali žene dulje žive. Stoga starije žene u postreprodukciji moraju poslužiti nekim korisnim funkcijama za opstanak vrste. Tradicionalni odgovor na ovo pitanje je da, iako starije žene ne mogu više rađati djecu, mogu svojoj djeci pomoći u odgoju. Majke s bakama na slici imale su evolucijsku prednost u hranjenju i prikupljanju svih elemenata potrebnih za prehranu obitelji. Prof. Mattern ide korak dalje i kaže da je prelazak u životnu fazu „visoke produktivnosti i nulte reproduktivnosti“ za polovinu stanovništva dobra stvar u kontekstu gospodarstva i društva, a poslovni svijet bi mogao dobro iskoristiti taj prijedlog.

U “trećoj fazi” života žene su spremne na rizik

Prisutnost i moć starijih žena nije samo posljedica njihove obnovljene postreproduktivne energije. Jedno od glavnih zadovoljstava starenja je sve manja i manja briga o onome što drugi misle, a činjenica da više ne moraju ovisiti o muškarcima za potvrđivanje privlačnosti, kompetencija i mišljenja za žene predstavlja svojevrsno oslobađanje.

Što smo stariji, to smo više spremni riskirati. Ista tendencija može se dogoditi i muškarcima, ali riskiranje kod muškaraca povijesno je bilo povezano s dramatičnim osobnim promjenama u kasnijem životu: kupnjom crvenog kabrioleta, trofejnom suprugom, odlukom da bicikliraju, jedre ili planinare po svijetu. Za žene koje su napustile karijeru, igrajući po muškim pravilima, veća je vjerojatnost da će to riskiranje usredotočiti na preokretanje postojećeg poretka. Da je tome tako svjedoči i novi memoar „Becoming a Dangerous Woman” medijske izvršne direktorice Pat Mitchell, koja navodi: „U ovom trenutku svog života, u kojem ću navršiti sedamdeset i pet godina, nemam više što izgubiti“.

ŽENSKI IZAZOV

“Mi, jer ubrajam se u red starijih žena, možemo početi jednostavnim izgovaranjem onoga što mislimo, a ne onoga što mislimo da je sigurno reći u svijetu koji, još uvijek, vode muškarci. Zašto ne bismo mobilizirale kandidatkinje oko platforme za preusmjeravanje dijelova državnih obrambenih proračuna za borbu protiv klimatskih promjena koje su egzistencijalna prijetnja čovječanstvu i planetu? Kad smo kod toga, zašto ne uložiti više novca u rano obrazovanje i obiteljsku ekonomsku sigurnost nego u oružane sustave?
Naravno, neke se žene ne bi složile s ovim prijedlozima, dok bi se mnogi muškarci mogli složiti, ali ortodoksnost koja prevladava u pitanjima, a koja se kreću od nacionalne sigurnosti do regulacije tržišta, falsificirani su od strane muškaraca. Žene, a posebno starije žene, sve manje i manje gube izazivajući ih”, piše kolumnistica.

Mnoge starije žene ne razmišljaju o kasnijem životu kao umirovljenju, a pogotovo ne gledaju na njega kao na fazu postmenopauzalnog interludija, već o njemu razmišljaju kao o „trećoj fazi“, odnosno fazi nakon odgajanja djece. „Treća faza“ života također može biti i oslobađajuća faza, vrijeme za preuzimanje rizika i stanovitih promjena.

Svijet možda nikada neće više biti isti.

 

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here