Snježana Mlinarević

Da sam znala što sada znam, drugačije bih postupila kada sam bila suočena sa zlostavljanjem na radnom mjestu. Nisam ga čak ni prepoznala, a kamoli da bih nešto poduzela. Mislila sam samouvjereno kako mi ne može nitko ništa. Osobu koja me je zlostavljala nisam doživljavala kao profesionalno vrijednu poštovanja, pa možda i otuda taj moj lakonski stav – “ma pusti ga!” Tako su otprilike reagirale i moje kolegice, i one koje jesu, kao i one koje nisu bile izložene mobbingu. Na kraju smo izvukle deblji kraj, a taj čovjek koji je utjecao na sudbine mnogih žena i dalje jaše u medijskom prostoru. Doduše, uz podsmijeh kolega i svih koji nešto znaju o novinarstvu.

PSIHOLOŠKI TERORIZAM NA POSLU

I zato sad upozoravam i žene i muškarce, prepoznajte na vrijeme što vam se događa, ne podcjenjujte ponižavanja, vrijeđanja, zlostavljanja, jer na kraju sve ispadne loše po vas. Žene starije od 50 godina dodatno su izložene ageizmu, odnosno dobnoj diskriminaciji i pitanjima, izgovorenima ili ne, kad će napokon otići, jer, eto, njihovo je prošlo. Zapravo, više je to pravilo nego izuzetak. Smjenjuju ih s bolje plaćenih radnih mjesta, smanjuju plaće i čekaju kada će “puknuti” i same otići. Ako ne ide tako, onda se im se udjeljuju otpremnine koje nikako ne mogu nadomjestiti buduće godine bez posla niti popuniti  mizerne prijevremene mirovine.

Zlostavljanje mnogi ne prepoznaju i trpe dok ne “puknu” i sami odu…

Mobbing nije usamljena ili rijetka pojava. Štoviše, postao je moderna epidemija u kojoj iz raznih razloga pojedinci postaju meta nadređenih. Cilj je samo jedan, učiniti sve da se stvori neprijateljska atmosfera za pojedinca, koju on neće moći izdržati na duži rok i otići će sam. Učinci mobbinga na radnome mjestu su razarajući su za onoga na koga se obruši. Mnogi psiholozi koju dugo proučavaju pojavu posljedice mobbinga tvrde da su štete nastale puno prije nego što se prepozna o čemu se radi. Dr. Heinz Leymann, prvi koji je formalno prepoznao ovaj fenomen i nazvao ga psihološkim terorizmom na radnom mjestu, vjeruje da se čak 15 posto svih samoubojstava u Švedskoj, gdje je živio, bilo zbog mobbinga. I to u razvijenoj Švedskoj! Što li je tek s ostalim zemljama znatno niže poslovne kulture i pravila te slabog pravosuđa? Samoubojstva su najteža posljedica, ali ništa manja nisu stanja koja pod velikim stresom vode u alkoholizam, depresiju, bolest i razvode.

Kod nas je mobbing tek u zadnje vrijeme osviješten kao problem. Unatoč nepouzdanom pravosuđu ima dosta pravnih uporišta da siječete u korijenu takve pojave. Odmah! Kada “padne” tužba, stvari će se naglo početi mijenjati. Strah zlostavljača od kazne i ukora pretpostavljenih, a oni reagiraju samo kada “stvar” dođe do suda, je paničan, jer je žrtva uzvratila udarac, a ne zna se do kuda to može ići. Ako ste zakasnili i preživjeli svašta, imate vremena i kasnije za pravne bitke koje vrijede i truda.

ZA POVREDU DOSTOJANSTVA 25.000 KUNA

Udruga Mobbing do detalja je pojasnila što činiti u slučajevima kada ste izloženi zlostavljanju na radnom mjestu. Prema odredbama Zakona o radu i sudskoj praksi, radnik nad kojim se vrši mobbing ima pravo na naknadu nematerijalne (i materijalne) štete zbog povrede prava dostojanstva. Prema odredbama članka 139. Zakona o radu, potraživanja radnika prema poslodavcu s osnova naknade nematerijalne štete zbog povrede prava dostojanstva zastarijevaju kad protekne pet godina od zadnje radnje mobbinga. Za povredu dostojanstva može biti dosuđena naknada od 25.000 kuna.

No, vas zasigurno zanima što možete napraviti da bi se zaštitili od mobbinga (zlostavljanje, šikaniranje, maltretiranje, ponižavanje, vrijeđanje i sl.). Radnik koji je mobbingiran poslodavcu podnosi pritužbu za zaštitu dostojanstva. Ako poslodavac ništa ne poduzme i radnika ne zaštiti, radnik ima pravo po isteku roka od 15 dana od dana podnošenja pritužbe (neki smatraju po isteku roka od 8 dana) podnijeti tužbu sudu i u tužbi tražiti:

1) Nalaže se poslodavcu da poduzme sve da zaštiti dostojanstvo radnika i da radnika zaštiti od stresnih uvjeta rada, i/ili

2) Nalaže se poslodavcu da radniku naknadi nematerijalnu štetu zbog povrede prava dostojanstva zbog šikaniranja, maltretiranja, ponižavanja, vrijeđanja i zlostavljanja u iznosu od 25.000,00 kuna

Pravni temelj za naprijed navedeno su:
– odredbe članka 7. i 111. Zakona o radu
– odredbe članka 51. Zakona o zaštiti na radu
– odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima.

“U kojem roku radnik može podnijeti tužbu radi zaštite prava dostojanstva? Zakon to ne regulira. No, po logici stvari, tužba se može podnijeti dok god mobbing traje, a po mome mišljenju i tridesetak dana od zadnje radnje mobbinga. Ta bi pitanja trebalo regulirati posebnim pravilnikom o postupku i mjerama zaštite dostojanstva i zaštite od diskriminacije. No, na žalost, samo jedan promil poslodavaca to pitanje regulira posebnim pravilnikom, iako je to zakonska obveza iz članka 26. stavak 1. Zakona o radu. Važna napomena! Ne treba miješati tužbu radi naknade štete zbog povrede prava dostojanstva i rok od pet godina i tužbu radi zabrane daljnjeg povređivanja prava dostojanstva, gdje je rok vrlo kratak”, pojašnjava Ivan Hranj, mag. iur. iz Udruge Mobbing.

Ako vam treba dobro se informirajte i poduzmite sve što treba kontaktirajući među ostalim i Udrugu Mobbing.

4 Komentari

  1. Hvala udruzi Mobbing i posebno gospodinu Ivanu Hranju na svesrdnoj pomoći prilikom podizanja tužbe protiv poslodavca zbog mobbinga. Kako je sve počelo?

    Zlostavljanje na poslu trpim od vremena Jugoslavije. O tome sam napisala knjigu pod nazivom “Ja, kao direktor …, Ni roman ni romanca”. Kako su se mijenjali direktori i ravnatelji, teror je postajao sve gori. U početku sam mislila da sam nešto propustila, da sam ja nešto kriva, pa sam se ubila radeći kako bih ispravila “vlastite greške”. Radila sam u Gimnaziji Sisak, kao profesorica flozofije i sociologije, s time da sam predavala preko 40 različitih programa vezanih uz te predmete. Radila sam danonoćno na vlastitom znanju, studirala jezike, diplomirala novinarstvo, prevodila, završila postdiplomski, pisala, čitala, prevodila, svirala. Sva nova znanja proslijedila bih svojim đacima. Nikad ni jedan moj bivši đak nije pao na maturi, a tko god je htio mogao se bez problema upisati na bilo koju grupu vezanu uz moje predmete.
    Što sam više radila, pritisak na mene u školi je rastao. Šikaniranje od strane ravnatelja postalo je nepodnošljivo. Na meni su se iskalili svi ravnatelji osim prvog u slobodnoj Hrvatskoj. Dobivala sam opomene pred otkaz temeljem izmišljotina, koje su potekle od pedagoginje i ravnatelja i malog broja đaka koji su pristali na prljavštine koje su od njih očekivali. Napokon sam podnijela tužbu. Prvostupanjski sud sudio je u korist zlostavljača, premda je provedeno psihijatrijsko vještačenje na psihijatriji u Popovači, gdje mi je tim jakih stručnjaka dijagnosticirao PTSP, kronično visok tlak, anksioznost i depresiju, te odredio dugotrajno liječenje. Posljedice trpim i sada kad sam u mirovini. Ni prvostupanjski sud u Sisku, ni drugostupanjski u Osijeku nije uzeo u obzir moje zauvijek narušeno zdravlje, premda je sudska vještakinja kao svjedokinja na sudu ispričala kako je zlostavljač koji je zlostavljao mene, zlostavljao i nju, sudsku vještakinju, prijetio joj i tražio da povuče nalaze. Prijetio je i ravnateljici bolnice i čitavom liječničkom timu. Sudovi su se posve oglušili na te činjenice. Županijski sud u Osijeku presudio je da ja, Vesna Šipuš moram platiti sudske troškove, te dao za pravo zlostavljaču. Ipak, sud ide dalje, pa i nova knjiga. Idemo do Strassburga. Vidjet ćemo ima li igdje pravde. Ovo pišem da bih potakla ljude da se ne daju zlostavljati nekažnjeno. Ma koliko imali moćne pomagače u sudnicama, treba ih raskrinkati, zauvijek osramotiti zbog njihove neosjetljivosti prema žrtvi. Ne dajte se ljudi! Moj zlostavljač umro je od teške bolesti, jer se nije liječio dok je jurio za mnom kako bi mi uništio život. Ostavio je iza sebe dostojnog nasljednika, jednakog po zloći, koji se zavjetovao svom prethodniku i njegovoj supruzi da će mi nastaviti zagorčavati život i u mirovini. Eto!

    Od sebe nikad ne smijemo odustati.

  2. oštovani,
    Obraćam vam se kako biste mi dali savjet kako postupiti, točnije kakva je procedura u Hrvatskoj prilikom tužbe za mobbing na radnome mjestu.
    Dugo vremena pratim forume na tu temu i primjećujem da je u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje teško dokazati takvu vrstu zlostavljanja na poslu.

    U mome slučaju, konkretno, riječ je o vrlo uglednoj firmi koja djeluje u Hrvatskoj u području trgovine dugi niz godina, a porijeklom je iz Austrije.
    Radi se o voditeljici poslovnice koja čitav niz godina provodi mobbing nad svojim djelatnicama, i to na vrlo perfidne načine. Prvi slučaj mobbinga desio se prije nekih 8 godina, možda i više u poslovnici u Šibeniku, i umjesto otkaza dobila je premještaj u Rijeku gdje je preuzela mjesto voditeljica koja je doblia otkaz jer nas je potkradala. Isprva smo bili oduševljeni promjenom, i smatrali smo da je pravo osvježenje i da je jednostavno “čvrsta ruka” koja upravlja nama, djelatnicama. No uskoro su počeli pravi problemi. Radno vrijeme dućana bilo je, i još uvijek je, do 21 sat, ali mi smo često ostajale puno duže iza svoje smjene, kako bismo ostavili što uredniji dućan, no ona je uvijek umanjivala naš trud, znala je vikati, citiram: “Šta je ovo! Zašto se ostajale! Dućan je kao da us ga slagali pijani majmuni!”. Kad nas je primala u smjenu znala je reći, ponovno citiram: “Gonjajte na dućan”, bilo je tu puno puta izjava i kako nas mrzi i tako.
    Pisala nam je opomene, gdje je puno puta preuveličavala istinu, a mi smo ih od straha za radno mjesto potpisivali.
    Primjerice dala je opomenu curi koja je sa svojih 45 kila odbila istovarati robu s kamiona i razbijati paletu jer fizički to nije moguće odradit, što je ona i znala ali ju je na taj način pokušala slomit, što je i uspjela jer je cura nedugo nakon toga sama otvorila bolovanje i dala otkaz. Toj istoj curi je odbila dati slobodan dan za pregled kod liječnika iako je najavila pregled mjesec dana unaprijed pod izlikom da je raspored za taj mjesec gotov. Curi koja je išla na svadbu nije htjela dati slobodan dan, a pri svemu tome zaposlila je prijateljicu za koju je znala da je alkoholičarka i ima psihičkih problema u dućan i pisala joj je slobodne dane kad bi pijana došla na posao. Samim time ugrozila je samu djelatnost jer je ta djelatnica došla pijana i otišla kući u vrijeme naše najveće akcije i mi smo morali nadoknađivati njen izostanak, a ona je za njega primila punu plaću.
    Navest ću također, da je voditeljica i sama sklona opijanju i dolaženju na posao u takvom stanju, i to ne bi bilo bitno u ovom slučaju da to nije radila usred smjene sa svojom bivšom šeficom dana, pila pivu u kafiću dok smo mi slagale dućan po crti. Maltretirala je cure da dućan mora biti popeglan, a ona je u jutranjoj smjeni ostavljala grozan dućan. I za takve stvari je dijelila opomene, jer navodno nismo izvršile zadatak koji je bio zadan. Cura koja joj se došla požaliti da se ne stigne složiti jer ona u jutarnjoj smjeni ne radi svoj posao je potjerana iz ureda na dućan. Nakon nekog vremena ja i još nekoliko djelatnica, ostavit ću zasad anonimno odlučile smo snimati njene izljeve bijesa i nakon nekoliko godina imamo zbilja puuuno materijala gdje se vrlo dobro čuju uvrede i razna izderavanja koja smo trpili. Htjeli smo se obratiti nadležnima u firmi, ali je voditeljica toliki manipulator i lažljivac da je toliko izmanipulirala istinu da nam valjda nitko ne bi povjerovao. Desetak cura koje su bile vrlo zadovoljne svojim radnim mjestom dale su otkaz isključivo radi mobbinga, gdje je ona sa zadovoljstvom rješavala curu po curu. Sve su one kvalitetan radni kadar, i sve su one otvarale prvo bolovanja zbog maltretiranja pa tražile novi posao.
    Smatra li se mobbingom da cura koja se vrati s bolovanja nakon autoimune bolesti , na prepolovljenju satnicu, dobiva zadatke kao što su razvlačenje robe s kabina i zaprimanje kamiona, pored svih poslova koji su jednostavniji, i sve to pod izliko da je to naređenje direktora koji smatra da svatko bez obzira na liječničku dokumentaciju mora raditi sve ili će dobiti otkaz. (To naravno isti direktor nije nikad potvrdio ali postoji snimka na kojoj ona takvo što izjavljuje.)

    Postoji još bezbroj primjera ali da ne duljim, zanima me s obzirom da imam sve uvrede i maltretiranja snimljena, neke bivše djelatnice su spremne dati iskaz( nove se boje što će im se dogoditi ako progovore), posjedujem i medicinsku dokumentaciju na kojoj je kod nekoliko cura potvrđeno da su bile na bolovanju zbog stresa na poslu i elemenata mobbinga, od kojih su neke razvile duboke strahove, mogu li dići tužbu na osnovu takvih dokaza i hoće li se isti na sudu uvažiti s obzirom da voditeljica nije znala da ju se snima? Ukoliko to neće biti uzeto u obzir kao dokaz hoće li se bar saslušati na sudu pa da direktori kojima ona maže oči kako je divna na svoje uši čuju što radi?

    Molim za odgovor i veliko hvala

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here