Dragana Radusinović

Tko je koga, kad i zašto imenovao na privremeni rad za Agrokor pod palicom Ante Ramljaka kost je koju ovih dana glođu svih strana i nema psa koji će je jednostavno oteti drugima i zakopati negdje duboko da je više nitko ne nađe. Tako je utvrđeno da je Ante Ramljak po stupanju na čelo Agrokora, u nedostatku boljega, doslovno pozvao prijatelje u pomoć, da zasuču rukave i potegnu skupa s njim u upravljanju obezglavljenim poduzećem jedno dva tjedna. U ime prijateljstva. Tako u Dalmaciji neki anonimni Ante pozove prijatelje koji su na bolovanju ili nemaju posla da mu “izlivaju beton za teracu” dva tjedna za marendu i čašu biloga, pa zašto ne bi i Ante u slučaju Agrokora isto tako. Marenda i čaša bilog su u ovom slučaju unosno plaćen angažman na gotovo godinu dana.
No, da bi prijatelji izlivali beton za teracu dva tjedna, što bi Porezna uprava sigurno smatrala poklonjenim radom za koji treba platit porez ako bi to netko slučajno prijavio, prvo naš Ante mora imat tu vikendicu kojoj treba teraca.

OTKUDA JE ISPLIVAO ANTE

Slijed odabira partnera i suradnika pomalo se rekonstruira, međutim i daje je pitanju kako je naš anonimni Ante došao do vikendice ili kako je Ante Ramljak stigao na čelo Agrokora. I točno kad se to dogodilo? Travnja 10.-tog, ljeta Gospodnjeg 2017. godine? Imenovao ga je po pravu i pravici Trgovački sud u Zagrebu? Jest. Tako je. Na prijedlog Vlade. Za izvanrednog povjerenika u ime države. Je li mogao biti imenovan netko drugi? Kako je Vlada došla do imena Ante Ramljaka? Netko ga je preporučio? Vlada je po donošenju posebnog zakona za Agrokor provela neku, bilo kakvu vrstu natječaja, angažirali su headhuntere, vrhunski umovi hrvatskog biznisa dobili su priliku reći: “Uzmite mene, ja znam…”, i u brzom krugu predstavljanja nekom kompetentnom tijelu Vlade natjecati se za taj angažman svojim referencama?

Ne. Bilo je to nešto drugačije. “Hrvatskije” se sve to odvilo. Puno prije nego što će posebni zakon uopće stupiti na snagu u informiranim se krugovima počelo šuškati da će Ante Ramljak, čovjek anonimnog imena za većinu puka, zasjesti u Todorićevu fotelju. I onda,  prije samog imenovanja izvanrednog povjerenika priređena je predstava. U medijima se zavrtjelo nekoliko potencijalnih imena, javnost je obaviještena da se vode ozbiljni pregovori u zgradi Vlade o tome tko je najbolji da u ime države spašava Agrokor, te je potom imenovan – Ante Ramljak. Dogodilo se to u potpuno tajnoj operaciji odabira među više –  opravdano je sumnjati da je to bilo za potrebe PR-a – “fejkanih”, odnosno lažnih kandidata.

Puno prije nego što će lex Agrokor uopće stupiti na snagu u informiranim se krugovima počelo šuškati da će Ante Ramljak, čovjek anonimnog imena za većinu puka, zasjesti u Todorićevu fotelju…

I onda je Ante Ramljak uključio vrijedne ruke svojih pomagača. I uhljebio ih. Kad su ga odabrali u Vladi kao čovjeka kojeg će predložiti Trgovačkom sudu vjerojatno ga nisu pitali kako će on sam probaviti cijelu tu operaciju. Nije hobotnica za 200 krakova niti zmaj sa tri glave, ali očito je da mu zamjenik predviđen specijalnim zakonom nije trebao. Ni Andreja Plenkovića, bit će, nije zanimalo kako će taj složeni posao Ante Ramljak izvesti sam. Plenković možda vjeruje da bi mogao voditi Vladu sam bez ministara. Ah, da, takvo nešto je djelomično i kratkoročno i izveo kad je izbacio Mostove ministre i poslužio se državnim tajnicima. I sad bi valjda Ramljaka pitao da ako je on mogao bez par ministara dulje od mjesec dana, kako to ovaj nije mogao bez domaćih savjetnika niti dva tjedna… Zar nije imao neke ljude u tom Agrokoru koji su mogli dva tjedna držati vodu pa da se prijatelje angažira zaista tako da prvi put uđu u Agrokor zajedno sa Alix Partnersom, glavnim savjetnicima, jedinima koji nude pomoć bez vlastitog domaćeg savjetničkog pogona. Svemu je vjerojatno krivo to što Andrej Plenković tada nije imao svojeg specijalnog savjetnika za specijalne efekte. Pa je cijela priča ispala sasvim šuplja.

I što sada? Premijer Andrej Plenković ima etičku dvojbu. Muči se. Muči ga, kako je rekao, “etički aspekt” cijele te priče s Ramljakovim savjetnicima. A sam je odabrao da njegova Vlada Trgovačkom sudu predloži Ramljaka.

OTVORENA VRATA U SIVU ZONU

Iznevjereni premijer? Premijer koji se muči zbog etičkog aspekta. Jadan. Valjda bi nam ga trebalo biti silno žao. Nije znao. Što? Pa da bi Ante Ramljak mogao neetično zaglibiti. Naime, donošenjem specijalnog zakona o Agrokoru pravno su poduzete sve moguće mjere da sve što se u Agrokoru radi bude pravno upitno i nedokučivo, ali ne nužno izrijekom pravno nedopustivo. Na velika su vrata Vlada Andreja Plenkovića i njegova tadašnja saborska većina uveli na scenu «sivu zonu». I pustili u nju Antu Ramljaka. Ni “mama” operacije Martina Dalić nije imala pojma kako će sve to završiti. Nekadašnja predsjednica Uprave Partner banke, koja je svakako na toj poziciji vodila računa koliko plaća svoje pobočnike, nije ni zamisliti mogla da se bavi time tko će raditi za Ramljaka i kako će on kadrovirati te koliko će plaćati.

I sada bi Andrej Plenković trebao donijeti neku odluku. Koju i o čemu? Recimo da predloži Trgovačkom sudu da razriješi Ramljaka. Pa da riskira momentalno dospijeće zadnjeg kredita i Agrokorov stečaj, ako u tom slučaju ne nađe istovremeno novog financijera da isplati kreditore iz roll upa u gotovini. Njima bi to zapravo i najviše odgovaralo. Baš kao što bi svim Ramljakovim savjetnicima vjerojatno najviše odgovaralo da ih sada, nakon što su godinu dana izdašno plaćani, sve lijepo posmjenjuju i otpuste. Time bi ih razriješili odgovornosti za budućnost Agrokora. A Agrokor u tu budućnost kroči s tužbama na repu. Trajat će dugo. Ishod nepoznat. Ali ako se ikako može izbjeći odgovornost bilo bi dobro.
Plenković je dugo šutio. A onda je izgovorio da u cijeloj priči “nema nikakvih pravnih elemenata” i muči ga “etički aspekt”. Lijepo je to tako zaključiti nakon što je pravni sustav doveden u disruptivno stanje specijalnim zakonom. Pravniku Plenkoviću je sve pravno čisto, a premijer Plenković ima etičku dvojbu. Što nam u ovoj priči fali? Paaa, malo morala.

donošenjem lex Agrokora pravno su poduzete sve moguće mjere da sve što se u Agrokoru radi bude pravno upitno i nedokučivo, ali ne nužno pravno nedopustivo. Na velika su vrata Vlada Andreja Plenkovića i tadašnja saborska većina uveli na scenu “sivu zonu”

Najbolja definicija razlikovanja pojmova morala i etike koju sam nedavno čula glasi: “Etika služi muškarcu da nauči iz kojih razloga nije valjano varati svoju ženu, dok moralan muškarac to jednostavno neće činiti”. Andreju Plenkoviću očito treba puno mučenja s etikom jer kad bi odlučivao s pozicije morala, tada bi Ramljak i svi njegovi savjetnici odletjeli prije nego što je Aleksandar Vučić odradio gažu u Zagrebu. Čekaj malo, ali političari su amoralna bića, zar ne? Ona koja moral ne poznaju. Inače ne bi preživjeli ni dana. Još bi se to nekako podnijelo. Nepodnošljivo je što su nemoralni. Ali ih muči etika pa bi im stoga trebalo oprostiti? I što sad, Plenkovića muči etički aspekt danas, a sutra će objasniti da je pravno sve u redu i da je u redu da ostane sve kako jest zato što pravno izgleda u redu?

Onda ćemo nabrajati sve što je u Hrvatskoj pravno u redu, a na svim drugim razinama apsolutno nije u redu i doći do zaključka da pravo i pravica ionako nikad nisu bili povezani te da nije onako kako jest nego je onako kako se dosudi. A sudski će postupci u slučaju Agrokora trajati. Dugo. Nadživjet će mandat, a možda i dva Andreja Plenkovića, predsjednika Vlade koja je za izvanrednog povjerenika izabrala Antu Ramljaka. I on time jest moralna odgovornost Andreja Plenkovića pa makar moral nemao nikakve veze s politikom u očima neukog hrvatskog puka. A etičko mučenje gospodina premijera je njegovo osobno mučenje i bilo bi lijepo od njega da nas s time ne zamara. Jer doista, uopće me nije briga za to što je Andreju Plenkoviću teško. Možda da je rekao da ima moralnu dilemu, možda bih na trenutak stala i pomislila da je vrijedan pažnje, a možda i oprosta za Antu Ramljaka i njegove prijatelje. No, sintagmu je uvijek moguće pripisat – savjetniku za sintagme. Uglavnom, novca je dovoljno među prijateljima i za vikendicu i za izlit terace, ali pitanje kako je Ante Ramljak postao izvanredni povjerenik i je li tada oko njegova imenovanja bilo kakvih etičkih dilema je pitanje direktno za premijera Andreja Plenkovića. Sad kad je pravno sve, jel’te OK.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here