Dragana Radusinović, novinarka koja razumije ekonomiju

“Lice s tjeralice” nasmiješilo se, dan nakon privremenog oslobađanja u Londonu, sa svake naslovnice. “Ćao, ljudi”, rekao je Ivica Todorić s lakoćom bezbrižnog čiče u glasu, nakon što je iz statusa “bjegunca” proglašen poluslobodnim građaninom Londona. Zvučao je bezbrižnije nego onda kad je u Moskvi izgovarao “Spasiba” za 600 milijuna eura od Sberbanke. A kako i ne bi, kad je tada preuzimao dug, a danas je privremeno slobodan od svih dugova i igra ulogu žrtve političkog progona u omanjoj polubalkanskoj državi, u kojoj je donedavno bio najveći kapitalist. Djeca su mu istovremeno, na slobodi.

RASPADA SE PRIČA O SPAŠAVANJU

U međuvremenu, u Hrvatskoj i ostalim zemljama regije, zahvaljujući donošenju posebnog zakona o polunacionalizaciji Todorićeva Agrokora, na licu njegova izvanrednog upravitelja Ante Ramljaka nema osmijeha, a ni pretjeranog razloga za taj osmijeh. Korak po korak raspada se priča o spašavanju Agrokora. Pojednostavnimo li poslovnu priču najvećeg hrvatskog privatnog trgovačko prehrambenog koncerna, njegova se vrijednost sažima u vertikalnu integraciju i regionalnu poziciju. Još jednostavnije, Agrokor koji preko svojeg Belja sije pšenicu, a preko svojeg Konzuma prodaje kruh i u spoju s Mercatorom to čini na prostoru od 20-ak milijuna ljudi, od proljeća do jeseni rastače se i kroči prema nepredvidljivoj budućnosti. Ogolimo li u potpunosti kostur činjenica i očistimo li ga od folklorne pompe, što političkih govora, što manipulacije snažnim riječima, velika akcija spašavanja Agrokora našla se pred zidom odluka sudova izvan Hrvatske.

Sve što je Agrokor stekao u regiji, zadužujući se više od onoga što može vratiti, danas je imovina koju može izgubiti. što zbog spora vjerovnika u vezi naplate duga, što zbog namjere Slovenije i Srbije da nakon polunacionalizacije Agrokorove imovine u Hrvatskoj odgovore istom mjerom…

Iako se za to još uvijek čeka službena informacija, prema neslužbenim informacijama objavljenim u medijima slovenski sud nema namjeru priznati u potpunosti hrvatski Lex Agrokor, a sud u Srbiji već je odlučio da ga ne želi priznati. Još na ljeto Ramljak je kao državni upravitelj Agrokora dogovorio povratak brenda slovenskog Mercatora na tržište Bosne i Hercegovine, odnosno odvajanje kompanija koje su se tek djelomično spojile pod tada upravljačkom palicom Todorićeva šefa Konzuma Darka Kneza. Sve što je Todorićev Agrokor stekao u regiji zadužujući se na međunarodnom tržištu više od onoga što ikad može vratiti danas je imovina koju Agrokor može izgubiti što zbog spora njegovih vjerovnika oko naplate duga, što zbog nastojanja Slovenije i Srbije da nakon polunacionalizacije Agrokorove imovine u Hrvatskoj s pozicije svojih vlasti odgovore istom mjerom koristeći krilaticu zaštite svojeg gospodarstva.

Ukratko, Konzum možda ostane bez Mercatora. I tada sva priča o spašavanju Agrokora pada u vodu. Bez obzira na sve njegove manipulacije, Ivica Todorić je u pravu kad kaže da bez akvizicija u regiji Agrokorove kompanije nemaju vrijednost koja je potrebna da se izvuku iz dugova koje nose. Primijenimo li tu logiku, ostane li Konzum bez Mercatora tada ni ono što će američki strvinarski fond dobiti u nagodbi s ostalim vjerovnicima ne vrijedi dovoljno da bi oni za novac koji su dali ostvarili posebno veliku zaradu.

ostane li konzum bez Mercatora, priča o spašavanju Agrokora pada u vodu. bez akvizicija u regiji, naime, Agrokor se ne može izvući iz dugova jer će mu vrijednost pasti…

Propast Agrokora u oku običnog čovjeka trenutačno nije realna. Jer su police Konzuma napunjene, a kupcima su novčanici dovoljno puni da imaju čime kupovati. To je tako zahvaljujući tome što je niz kreditora, predvođen američkim strvinarskim fondom, prije ljeta u Agrokor ulio svježi novac kojim je kupljena roba da bi bile napunjene police Konzuma, isplaćen dio duga dobavljačima, refinanciran dio starog duga te isplaćene plaće radnicima.

LAŽI, AKROBACIJE I POLITIČKI PROGON

Za novac koji je u tom trenutku bio nasušno potreban trebalo je učiniti niz akrobacija i prodati veću količinu političkih laži. Bilo je potrebno poništiti Stečajni zakon donošenjem popularno zvanog Lex Agrokora, a potom je bilo potrebno potajno praktično poništiti Lex Agrokor ugovorom s novim kreditorima u kojem se država praktično kompletno odrekla nadležnosti svojih zakona u budućoj sudbini sporova oko Agrokorovih dugova predajući kreditorima koji su dali svježi novac na buduće raspolaganje praktično svu imovinu Agrokora u Hrvatskoj. Država je preuzela upravljanje biznisom i odrekla se svojih redovnih i izvanrednih zakona. Time je stvorila primjer možda i najveće izopačenosti u svijetu navodno “tržišne ekonomije”.

Nehotice ili namjerno, država je pomogla obitelji Todorić. U prvom redu, naravno, Ivici Todoriću, da se skloni od domaćeg pravosuđa

Od proljeća do jeseni poslovni sustav koji je u Hrvatskoj nosio epitet strateškog u prehrambenom, trgovačkom i poljoprivrednom sektoru isporučen je u nadležnost stranih sudova, a njegov sada samo formalni vlasnik Ivica Todorić sam je sebe isporučio stranom pravosudnom sustavu pod tezom da se mora štititi od političkog progona. Progone li ga? Realno, institucije Republike Hrvatske su mu zapravo omogućile da odseli u London i dale mu dovoljno vremena da počisti sve svoje poslove prije formalnih pravosudnih tjeralica. Dakle, sustav je, možda nehotice, a možda namjerno pomogao obitelji Todorić.

BOŽO PETROV JE S POZICIJE ŠEFA SABOR KAZNENO PRIJAVIO TODORIĆA. MARTINA DALIĆ GA NEPRESTANO NAZIVA KRIMINALCE I LICEM S TJERALICE, Ramljak ga optužuje za kriinal… Svojim ponašanjem oni sami dokazuju da s pozicija vlasti ili pozicija imenovanih od strane vlasti zaista gone Ivicu Todorića i smatraju ga unaprijed krivim…

Međutim, dok je još bio predsjednik Sabora Božo Petrov je protiv Todorića, glumeći običnog građanina, izvan radnog vremena, podnio kaznenu prijavu. Još uvijek aktualna potpredsjednica Vlade Martina Dalić tog istog Ivicu Todorića naziva kriminalcem kad god stigne i prije nego je protiv njega podignuta ikakva optužnica. Izvanredni upravitelj Agrokora Ante Ramljak moguće neuspjehe svojeg upravljanja s pozicije na koju ga je imenovala država i za koju je plaćen desetak tisuća eura netto mjesečno – i to nije htio javno priznati – unaprijed pravda pozivajući se na još uvijek nedokazani kriminal prije njegove ere. Svi zajedno tjeraju vodu na Todorićev mlin. Svojim ponašanjem oni sami dokazuju da sa pozicija vlasti ili pozicija imenovanih od strane vlasti zaista gone Ivicu Todorića i smatraju ga unaprijed krivim.

Predstavnici države Boži Petrov, Martina Dalić i Ante Ramljak daju povod za tezu o političkom progonu

U međuvremenu, kompanije poput Leda, Zvijezde, Jamnice koje su nekad imale epitet perjanica Agrokora, izvještavaju o padu prihoda. Na njihovim dionicama ulagači trenutačno bilježe velike gubitke, a na njima površni političari grabe bodove pokušavajući podići svoju popularnost. Istini za volju, sve te kompanije objavile su poslovne izvještaje tek za prvih šest mjeseci ove godine. Agrokor pod upravljačkom palicom države nije se udostojio u mjesecu studenom jasno izvijestiti kako je sustav poslovao u turističkoj sezoni, tijekom srpnja, kolovoza i rujna. Dakle, onoj sezoni za čije su financiranje kreditorima predvođenim strvinarskim fondom dali sve što je trebalo samo da dođu do novca kako bi mogli napuniti police. Ako se Ivici Todoriću na čelu Agrokora nije moglo vjerovati, nažalost izvanrednoj upravi koju je postavila država može se vjerovati jednako toliko malo ili niti toliko.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here