Željka Barbarić, menadžerica u telekomunikacijama i blogerica

Koliko ste puta čuli da život piše romane? Moje dvije prijateljice, nazvat ću ih za potrebu ove priče Smješka i Sjajna, svaka na svom kraju našeg grada. Obje žene 50+. Dvije žene, jedan grad, slične godine i – dva životna romana. Za neka su iznenađenja, onako odoka gledano, premlade, a za druga su, pak, prestare. Na žalost, život ne pita jesi li spremna na iznenađenje. Iznenadi te sam. I ne samo tebe…

SMJEŠKA NA RUBU ŽIVOTA

Toga petka bili smo na večeri kod Smješke i njezina supruga. Raspoloženje na visokoj frekvenciji smijeha. Mi gradska djeca, koja se poznaju godinama, odavno smo već i nečiji “starci” i ne bi nas iznenadilo niti da nam podmladak najavi da ćemo biti nonići, sušimo pršute. To je tako kada ti djeca odrastu, pa nemaš “pametnija” posla nego samo smišljati što ćeš dobro pojesti. Nema druge nego zasukati rukave i uhvatiti se u koštac s nekim novim izazovima… I tako iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec bodemo mi i bodemo čačkalicama te jadne pršute i njušimo… Uh… Ovaj je dobar! Nas četvero i sve se ori od smijeha. Naravno rugamo se sami sebi, jedni drugima. Odličan je ovo period života. Djeca velika, pametna i vrijedna, a mi u najboljim godinama. Lijepi i pametni… Neka netko proba reći drugačije.

Danas smo vesele, sretne, družimo se s prijateljima, uživamo… Život je nepredvidiv i možda već sutra sve se raspada u komadiće

Smješka kao i obično ima osmijeh na licu. Sjaj u oku obasjao je cijelo njeno lice puno života. Uvijek je takva kad je kod kuće, vesela i vedra. Opet je izvukla sve na stol da ne bismo slučajno bili gladni i žedni. Žena je to kojoj otkad je poznajem nikada ništa nije teško. Da je bilo što pitaš, za bilo koga, ako može – pomoći će ti. Koncentrirana energija, zmaj žena. Red posla, red vrta, red kuće i okućnice, ali i dva reda uživanja s obitelji i prijateljima. Pohvalila nam se. Kupila je crveni auto. Vauuuu, kako je dobar! Zabranila je suprugu da ga vozi… Smijemo se cijelu večer. Samo tri dana kasnije, u ponedjeljak – šok! Pala je, iznenada, zavrtjelo se, tempirana bomba za koju nije ni znala, hitna pomoć, hospitalizacija, crna prognoza…

Smješka se ne smije. Nitko se više ne smije. Kako? Zašto? Što se dogodilo? Otkud sad to, pa ona je mlada??!! Je li se žalila na ovo, na ono…? Tisuću pitanja, a nigdje suvislog odgovora, samo crne prognoze… Tu i tamo koja tamno siva… Užas! Prošlo je sad već mjesec dana. Naša ratnica se bori i što je najvažnije POBJEĐUJE! Ništa više nije crno, a niti sivo. Možda će samo jedno vrijeme biti nekih tamnijih boja, ali sigurna sam da će opet biti i zeleno i plavo i žuto. Ipak je to naša Smiješka, naš borac, žena zmaj… Drži se stara. I požuri brate, jedva čekam da me provozaš u onom crvenom novom autiću!

MAMA SJAJNA I NJEZINA POBJEDNICA

Ovoga proljeća moja prijateljica Sjajna, žena u dob i 50+, i ja odlučile smo se počastiti. Uh, ubile bismo obje za slatko. Ma, kakve veze ima što je ljeto na vratima, vreća ne može stajati prazna, tješimo jedna drugu vrišteći od smijeha. Na prvi pogled vidjela sam da se udebljala, ali baš joj dobro stoji sto puta sam joj ponovila. Nema bora! Na žalost, iza osmjeha koji ju krasi krije se sjena: “Željka, mislim da sam trudna!” Moja reakcija je kao i obično bila vrlo „suptilna“: “Ti nisi normalna! Pa kako?! Gdje vam je bila pamet?!”  Kad sada malo bolje razmislim, sreća da me Sjajna voli.

Neočekivana prinova u godinama u kojima se više ne razmišlja o majčinstvu, veselje i strepnja hoće li beba preživjeti. No, Pobjednica je bila jača od svega. Isto kao i njezina sjajna mama Sjajna…

Da skratim priču, ovo ljeto rodila se prekrasna djevojčica imena Pobjednica. Iako rođena puno prije vremena hrabro se izborila za svoje mjesto pod suncem. Nanizalo se u ovih dva, tri mjeseca svašta. Bilo je puno teških, ali i odličnih dana. Moja mama HRABROST, moja Sjajna nije posustajala. I onda kada su je mučile najcrnje misli bila je čvrsta kao stijena – nepokolebiva. Na svaki negativan znak, i prije potvrde istog tražila je rješenje, izlaz. I uspjela je! Obje su uspjele!

Ovaj vikend bila sam im prvi put u posjetu. Pobjednici obraščići kao u hrčka. Mala je to štručica sada već tri kilograma teška. Prekrasna tamnoputa ljepotica nalik tati, ali mamine energije, bezbrižno spava. Uživa u sunčanim satima okružena ljubavlju svojih roditelja i sestrica – već prelijepih djevojaka. A moja Sjajna blista. Blista joj koža, ruke, tijelo, lice. Jedna prekrasna žena koja je prevalila pola stoljeća zablistala je treći put u ulozi majke, čemu se ni u najluđim snovima nije nadala. Iskreno, onako na tren (samo tren) zavidim joj na sjaju, na nekoj ponovljenoj mladenačkoj energiji. Zavidim joj na dojenju, na onim malim ručicama koje će je uskoro grliti i ljubiti. Zavidim joj na prvom koraku i prvoj izgovorenoj riječi mama. Divno je opet i ponovo biti MAMA, pa čak i sa 50+!
Još malo pa ćemo nas tri u šetnju. Jedva čekam…

Dvije strane grada, dva romana, dvije žene borci i dva sretna završetka. Cure su zakon!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here