Tamara Rogić

Napeto je postalo oko EPK Rijeka, barem se tako čini ovako izdaleka zadnja dva tjedna. Probudili se moji Riječani! Divno! Otvorena pisma građana direkciji EPK i natrag, osvrti na prepisku, bombastične vijesti o ostavkama u direkciji EPK, volontiranje ali po kojim kriterijima…. Nakon svega i svačega što se nudi kao tema, teško mi je bilo odlučiti na koju se temu nadovezati. Hm, hm, hm…bit će tema volontiranje! Jer ovako vam ja to volontiranje vidim: Željka iz bliza i ja iz daleka volontiramo za EPK Rijeka već šest mjeseci! A da tog nitko od nas u stvari nije svjestan. Ja sama sam postala toga svjesna čitajući Željkinu i Emininu otvorenu prepisku od pred par tjedana (možete ju naći na ovom portalu). Pa da malo ja to sebi i vama pojasnim.

Građani Rijeke žele znati više o projektu prijestolnice kulture

ŽELJA ZA SUDJELOVANJEM

Kako sam napisala u svom prvom blogu, na ideju da pišem blog sam došla jer sam na neki način željela biti prisutna u svome gradu u kojem ne živim fizički, ali koji uvijek u sebi nosim kao svoj dom. Čitajući kako su se industrijski i lučki gradovi sjeverne Engleske rehabilitirali ili zato što su nosili titulu Europskog grada kulture kao Liverpool ili čak i samo zato što su se kandidirali za tu titulu kao New Castle, iako je na kraju nisu dobili, poželjela sam jednostavno nekako sudjelovati u procesu rehabilitiranja Rijeke uz pomoć kulture. I tako mi je palo na pamet pisati ovaj blog-dvojac Rijeka izbliza i izdaleka. Portalu “One nastupaju” tema se svidjela, pa smo Željka i ja dobile svoj virtualni prostor za sudjelovanje u ponovnom stvaranju Rijeke. Portal daje prostor i vidljivost našoj dobroj namjeri usmjerenoj prema našem gradu. I to je sve. Ili rečeno u koracima – “od ideje do ostvarenja”.

Riječani moji dragi, šaljite svoje ideje na EPK adresu. Ne obeshrabrujte se. Neki od projekata će i proći, možda nećete znati zašto ili kako, ali proći će. I to što prođe, bit će za dobrobit nas svih i našeg divnog grada. Pomoći će mu da (ponovno) punom snagom poteče!

Korak jedan: pada mi na pamet ideja. Korak dva: našla sam za nju partnericu – moju Željku. Korak tri: zahvaljujući Željki pronašle smo način kako da ideju-projekt pretvoriti u zbilju – objavljujemo blogove. Korak četiri: eto, i vi čitate naše blogove. A kako mi za to nismo plaćene, naš angažman zovem čistim volonterstvom za Naš Grad. No, volonterstvo ima još jednu važnu komponentu u svojoj biti, a to je važnost onoga što se radi za širu zajednicu. Zapitala sam se imamo li mi tu komponentu ovim blogom. Da, započela sam pisanje iz nazovimo to sebičnih razloga: da bih sebi pronašla zanimljiv i aktivan način praćena procesa EPK Rijeka 2020. No, osim što sam pronašla prostor za objavljivanje svoga mišljenja, od početka sam se nadala i interakciji s onima kojima se obraćam. A to su prvenstveno građani Rijeke. Kako bismo što je moguće više njih dotaknule, jedna riječka FB grupa odobrava objavljivanje naših blogova u toj grupi.

Upravo su nas te reakcije navele na sve češća i otvorenija kritiziranja rukovođenja EPK-om u zadnjih nekoliko blogova. Jer da ponovim: Riječani ili ne znaju ili ih nije briga za EPK. Pa, za koga se onda to sve radi?! Nadalje, drugi portali ponekad traže dozvolu za prijenos Željkinih blogova na svoje stranice. Primijetila sam i ovo. U mom zadnjem blogu od 2. listopada pohvalila sam preglednost procesa djelovanja odjela “Infrastruktura” koji se može naći na web stranici EPK. Negdje između 2. i 25. listopada kad sam ponovno posjetila stranicu pojavila se podstranica “Budimo na mi” na kojoj, gle čuda, možete pronaći vremensku crtu procesa razvoja EPK projekta kao cjeline. Etape su doduše navedene vrlo globalno, ali da ne cjepidlačimo. Nešto detaljnije i preglednije navedeni su partneri EPK Rijeka. Moram reći da je Infrastruktura i dalje najpreglednija i najdetaljnija, ali joj se opći ustroj procesa EPK pridružio pa makar i u bljeđoj varijanti. Razvoj događanja unutar drugih programa i dalje je na žalost nepoznat. Je li moj blog nekoga u EPK-u naveo na akciju ili je riječ o pukoj koincidenciji, neću nikada znati. Ali mislim da je vrijedno truda primijetiti da se stvari kreću na bolje s EPK.

AKTIVNI GRAĐANI

Nadam se da ćete se složiti da je zajednički nazivnik ovih događanja potaknutih našim blogovima ”značenje za širu društvenu zajednicu”. Naše djelovanje, započeto kao osobna želja za praćenjem razvoja EPK projekta, u šest se mjeseci pretvorilo u opipavanje pulsa građana i njihove zagrijanosti za pretvaranje Rijeke u grad koji pulsira životom umjesto ustajalošću. Ja našu inicijativu, dakle, vidim kao civilnu inicijativu s mogućim značenjem za širu društvenu zajednicu. Neplaćenu. Volontersku!

I, gle, što sam još novoga našla na EPK webstranici: “Civilne inicijative: Aktivni građani aktivnog grada”. Pa kažu ovako: “Cilj programa je aktivno uključivanje građana u kreiranje kulturnih i društvenih programa te poticanje produkcijskih i organizacijskih kapaciteta neformalnih civilnih grupa i pojedinaca”. Upravo to isto direktorica EPK kaže u otvorenom pismu Željki da očekuju od volontera: da se ljudi sami prijave sa svojim idejama, ali i opisom sposobnosti. Jer ”kroz sustav mikropotpora podržat će se kulturne i društvene inicijative građana, neformalnih civilnih grupa i udruga o kojima će odlučivati komisije sastavljene od predstavnika različitih grupacija građanki i građana grada Rijeke. Tako će se omogućiti aktivna participacija građana u proizvodnji kulturnih programa, a istovremeno će se potaknuti odgovornost u odlučivanju o relevantnosti prijavljenih kulturnih programa za širu zajednicu”.

Vauu, pa Riječani gdje ste? Gdje su vaše ideje? Imate otvorene ruke da predlažete što želite, ali da i sami odlučujete što ćete izabrati pod uvjetom da bude važne za širu zajednicu. U žaru otkrića htjela sam prijaviti naš blog kao civilnu inicijativu. Ali, pogodite što: nisam je imala kome prijaviti. Jer je mogu jedino EPK organizatorima prijaviti. Ali to onda nije to. I tužno sam zaključila: još jedna zanimljiva inicijativa i mogućnost, ali tek u pripremi, još uvijek neprovediva do kraja. Vremenska linija projekta mi šapće da budem strpljiva jer je projekt tek u fazi mapiranja i pozicioniranja. Navelo me to na daljnje razmišljanje kako EPK-ovci namjeravaju ovu bottom-up inicijativu provesti u djelo. Jer, logično se čini da će EPK organizatori izabrati između prijavljenih građana one koji će ocjenjivati projekte svojih sugrađana. I to je OK, netko mora proces nadgledati unutar globalnih tematskih smjernica EPK. Ali, ono što i dalje ostaje mistično je po kojim će kriterijima EPK-ovci izabrati one koji će odlučivati. Jer te civilne inicijative ne spadaju ni pod koju od sedam osnovnih programa EPK. Kako onda znati kao volonter uklapa li se tvoj program u globalne smjernice, ako je program “Civilne inicijative” svrstan pod “Program Plus” uz kategoriju “Programski pravci”. Ispada da je to program sam za sebe. Što je OK. Ali tko i po kojim kriterijima će izabrati zainteresirane građane da budu izbornici civilnih inicijativa svojih sugrađana? Zbunjena sam skroz.

Ako osjećaju da im u okviru projekta EPK nema mjesta, jer ih organizatori isključuju, građani moraju pronaći način da se probiju kroz barijere i tunele…

Imam primjer koji će pojasniti tu zbunjenost. Jedna je gospođa u Facebook grupi podijelila da je EPK-u, na volonterskoj bazi, ponudila niz koncerata svojeg komornog orkestra. Isto je ponudila i Gradu i Turističkoj zajednici. Nitko joj nije odgovorio niti ju je podržao. Gospođa je koncerte samostalno promovirala i svejedno ih održala. Naravno da je ljuta, a kako i ne bi bila. Samoinicijativno je nešto pokrenula, što je sigurno od šireg društvenog značenja što je, dakle, baš ono što po definiciji EPK-ovci traže. Onda opet, lako mi je zamisliti da se koncerti klasične glazbe teško uklapaju u provokativni umjetnički izričaj prve velike izložbe u organizaciji EPK ili u teme tribina i konferencija koje čitam u rubrici Vijesti. Ako točno nagađam, imaju EPK-ovci specifično definirano tematsko-umjetničku orijentaciju EPK. Baš me zanima je li umjetnički pravac EPK: konceptualnost, hermetičnost izričaja, provokativnost, marginalnost (oprostite ako sam što zaboravila). Kakav bio da bio umjetnički pravac EPK, ne bi li bilo u redu da to negdje u rubrici “Civilne inicijative” i stoji? Jer kako itko može volontirati u EPK Rijeka a da ne zna što se traži?

Jedna mala paralela. Grad Leeuwaarden, u jednoj od manje razvijenih i poznatih nizozemskih provincija, bit će Europska prijestolnica kulture 2018. Na njihovoj službenoj web stranici se također mogu prijavljivati volonteri. Traže ih puno. Za razliku od web stranice EPK Rijeka, na njihovoj su stranici navedene sve kategorije djelatnosti za koje su potrebni volonteri. Dakle, svatko tko je zainteresiran može usmjereno djelovati odmah od početka. Odmah znaš za šta se prijavljuješ i na koji način tvoje sposobnosti mogu služiti široj društvenoj zajednici. Rijeka i Leeuwaarden već surađuju u programu “27 Susjedstva” (oprostite ako sam još koji program suradnje zaboravila). Zašto je onda teško preuzeti dobru praksu od onoga tko je u istom procesu gotovo na kraju?

OSTAVKA KAO FARSA

I da podvučem crtu za danas. Sva pohvala i kritika današnjeg bloga opet se svodi na komunikaciju. Nedovoljno jasan način komuniciranja EPK-ovaca, kao i EPK ideja i projekata, provlači se kroz sve naše blogove kao crvena nit. Zato sam osjetila zadovoljstvo kad sam pročitala da je direktor komunikacija EPK dao ostavku. Ne brinite, ne mislim da je to bilo zbog naših blogova! No, jednako sam se brzo rastužila kad sam shvatila da je ostavka samo farsa. Još jedna slučajna (?) paralela. Sredinom listopada, direktorica Stedelijk Museum Amsterdam (Muzej suvremene umjetnosti u Amsterdamu) dala je ostavku kad su novinari počeli preispitivati poslovanje njezine osobne tvrtke, u kojoj gospođa radi i koju vodi uz posao direktorice Stedelijka. U fokusu istrage bilo je nekoliko što financijski, što moralno sumnjivih djelatnosti njezine tvrtke. Usprkos dobrom PR-u i objašnjenjima direktorica se dobrovoljno povukla s funkcije. I ne samo s funkcije, nego i iz radijusa djelovanja Stedelijk Muzeja. Probala je, išlo je dok je išlo. Kad se doznalo, otišla je. Zašto to ne prolazi kod nas?!

Riječani moji dragi, šaljite svoje ideje za programe na EPK adresu. Ne obeshrabrujte se. Neki od projekata će i proći, možda nećete znati zašto ili kako ali proći će. I to što prođe, bit će za dobrobit nas svih i našeg divnog grada. Pomoći će mu da (ponovno) punom snagom poteče!

1 komentar

  1. Pisali smo, još lani. Mislioli smo, moja supruga i ja u Rijeci otvoriti srednovjekovnu staklanu, malu manufakturnu radionicu gdje bi se staklo puhalo na staklarsku “lulu”kao nekada. I radili skulpure od stakla po uzoru na stare njemačke i češke majstore. Gdje bi i turisti mogli probati puhati staklo u starinskom ambijentu. Bila bi to vjerujemo turistička atrakcija. Ali nismo dobili nikakav odgovor. Odustali smo od toga za sada jer radimo na nekim drugim projektima.
    Sada tražimo zemljište u okolici Rijeke da ga kupimo i da možemo napraviti svoju srednjovjekovnu radionicu i organizirati umjetničke klonije tokom ljeta. Imamo prijatelje umjetnike sa kojima bismo mogli organizirati različite radionice seminare sa staklom, keramikom, drvetom, kožom, slikarskim tehnikama, … u svome vrtu, da ne ovisimo o nečijoj milosti ili mitu.
    Da privučemo medijsku pozornost, napravit’ ćemo jedan veliki vitraj-skulpturu koji će plesati i svirati na vjetru, jer ovdje ima dovoljno snažnog vjetra. Nešto novo što još svijet nije vidio. Imamo puno ideja, ali smo apolitični pa smo uvijek na marginama. Ali nismo nikome ništa dužni pa možemo biti slobodni umjetnici.
    Ako netko ima neku staru kuću, nije važno u kakvom stanju samo da je jeftino, sa 2-3.000 kvadrata okučnice u krugu do 15 km od Rijeke, (ali ne uz more) neka nam se slobodno javi.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here