Silva Celebrini, novinarka specijalizirana za turizam

Sve je mirisalo na prašinu ili možda na Saharu kad sam doletjela u Grad jasmina kako zovu glavni grad Tunisa – Tunis. No, već sutradan, kad sam krenula u obilazak Medine, najveće i najljepše u toj zemlji, slila se kiša. Pravi pljusak. Tunižani su zahvaljivali nebu, a i nama s kojima je, valjda, stigao. Šetajući Medinom s cvijetom jasmina u ruci, obilazeći tradicionalne sukove razmišljala sam što bi me kao novinarku u toj zemlji moglo posebno zainteresirati. Koji dio tamošnjeg života, a da to ne bude obična turistička šetnja, mogu predstaviti hrvatskoj javnosti?

ŽENE SVE POVEZUJU

Svi već znaju što se nudi u sukovima, u ovoj i drugim medinama, svi znaju da se u Tunisu valja cjenkati ponekad i jako dugo, jer to je dio tradicije, svi znaju za deve, Saharu, datulje ili maslinovo ulje… A onda je nekako logika rekla – naravno, to su žene. Jer žene sve to povezuju, one pričaju priču o jednoj arapskoj i muslimanskoj državi na drugačiji način.  Odmah je bilo uočljivo da se žene u Tunisu razlikuju od onih u ostalom arapskom ili muslimanskom svijetu. Tek poneka na glavi je imala tradicionalnu maramu (hidžab) ili prepoznatljivu odjeću, ni jedna nije nosila burku.

Žene u Tunisu drže do obrazovanja, tek rijetke nose marame, a gotovo je nemoguće vidjeti ženu u burki

Pretežno su moderno odjevene, sjede u kafićima, pijući tradicionalni čaj od mente sa sjemenkama pinjola ( jako ukusno) i po ponašanju su vrlo slične europskim ženama.
Tunis je sasvim specifičan po tome što potiče emancipaciju žena pa su one u nekim pitanjima čak u boljem položaju od suprotnog spola. Recimo po pitanju edukacije jer više od polovice studenata su žene. “Obrazovanje za nas znači slobodu i put ka ekonomskoj neovisnosti”, kaže Houda Boubaker, koja se školovala u Nici i vratila u zemlju kako bi radila kao turistički vodič.

“Obožavam svoj posao”, dodaje ova 55-godišnjakinja. Školovanje je, veli, obavezno do 16. godine, a gotovo svako selo ima svoju školu. Državni fakulteti su besplatni ,a plaćaju se privatni. Žene su često dominantne u tvrtkama te ih se može vidjeti na raznim pozicijama i jednako su ili čak bolje plaćene od muškaraca. Žena koja je majka može raditi pola radnog vremena i dobivati 70 posto plaće. Houde se slatko nasmijala na pitanje mogu li muškarci u njezinoj zemlji imati više od jedne žene. Da, kaže, ukoliko žele završiti u zatvoru. Naravno, ta već je Habib Bourgiba ukinuo poligamiju, potaknuo opismenjivanje, omogućio razvode brakova, povisio dobnu granicu za udaju djevojaka… Tunižanke su, dakle, moderne, samosvjesne i emancipirane žene koje najčešće imaju po jedno dijete, zaključujem. Tako i moja sugovornica Houde Boubaker ima jednog sina i, kaže, uživa u slobodi koju ima.

Udala se s 36 godina. Mnoge se Tunižanke također se udaju u kasnijoj dobi. U toj je zemlji s 12 milijuna stanovnika sve manje djece, pa su već sada pojedina odjeljenja u školama prazna ili imaju malo djece, priča Houde.   Razvodi braka sve su češći i po tome je Tunis prvi među afričkim zemljama. Legalan je abortus do trećeg mjeseca trudnoće pa sve češće zbog toga u Tunis navraćaju žene iz susjednih država.

Houda Boubaker, 55 godina, školavala se u Nici i vratila u Tunis kako bi radila kao turistički vodič

“Slobodne smo da same odlučujemo o sebi i uživamo u slobodi koju imamo”, smije se Houde. Njezin je smijeh zarazan. “Kod nas je sve prirodno. Imamo prirodnu kozmetiku, prirodnu hranu, začine i koristimo jako mnogo maslinova ulja. Stabla maslina su posvuda, a među vodećim smo zemljama u proizvodnji maslinova ulja”, kaže moja sugovornica.

Ja sam pak kupila arganovo ulje jer ono pomlađuje i kosu i lice i zato su žene u Tunisu tako mladolike, a koža im je glatka i mekana. Ipak muškarci u Tunisu ne mogu odoljeti plavušama. Nijedna žena plave kose neće proći bez komplimenta. U našoj grupi FIJET-ovaca (međunarodnoj udruzi novinara i pisaca u turizmu) prirodna plavuša Marijana pobrala je brojne komplimente.

ŽENE U POLITICI

Nakon arapskog proljeća sudjelovanje žena u politici daleko je snažnije nego prije iako su još uvijek pri dnu izbornih lista. Ne treba, međutim, zaboraviti da u Tunisu žene imaju pravo glasa još od 1956. godine, ali njihov je položaj bio pogoršan pod autoritarnom vlašću Ben Alija, koji je svrgnut u arapskom proljeću 2010. godine. Ipak, terorizam, koji ne mimoilazi ni ovu zemlju, utječe na turizam koji je sada tek na petini turističkih posjeta iz najboljih turističkih godina, a to utječe na standard. Ljudi su dobrodušni i gostoljubivi posebno kada čuju iz koje zemlje dolazimo. Često bi poruka glasila – napišite lijepo o Tunisu, pomozite našem turizmu!

Ministrica turizma Selma Elloumi Rekik

Nije tako lako zaboraviti pokolj u muzeju Bardo, ali sveprisutna policijska kontrola ulijeva povjerenje. Barikade su vidljive u gradovima, ali u svijetu terorizma već smo navikli na duge cijevi i u europskim gradovima, pa zašto ne i ovdje u Tunisu. Budući da sam u tih pet-šest dana boravka u Tunisu proputovala brojne gradove i sela, od prijestolnice do Hammameta, Sidi-Bou_Saida, Kaioruana, Monastira, Carthage, vidjela sam ono što ni jedna turistička zemlja neće olako pokazati novinarima – siromaštvo i veliku prljavštinu, gomile otpada, plastike i koječega u naseljima i gradovima kroz koje sam prolazila. Tako da će ministrica turizma Selma Elloumi Rekik, dok govori o održivom i ekološkom razvoju turizma u svojoj zemlji, morati pojačati suradnju s Ministarstvom zaštite okoliša kako bi riječi provela u djelo.

Ono što upada u oči u Tunisu je veliko poštovanje koje muškarci iskazuju ženama općenito, a posebno ako su one na položaju poput ministrice Selme. Nema tu ljubomore, tvrdi Houde, muškarci prihvaćaju i s poštovanjem se odnose prema ženama na vlasti.  Tako je u gradovima. No, činjenica je da u Tunisu 30 posto žena živi u ruralnim područjima i tamo je njihov položaj zbog siromaštva vrlo težak. Većina Tunižana zarađuje oko stotinu eura na mjesec, a rijetki su oni koji dosegnu nekoliko stotina eura. Odnos eura i tuniškog dinara je jedan prema tri, znači za sto eura dobije se nešto manje od 300 dinara. Zanimljivo je međutim da su među najbolje plaćenima profesijama profesori, što je još jedna potvrda koliki se značaj daje obrazovanju.

ZANIMLJIVOSTI IZ TUNISA I O TUNISU

Stablo argana nazivaju drvetom života

Arganovo ulje Arganovo ulje naziva se i marokansko ulje jer drvo argana (Argania spinosa) raste u Maroku. Berberi ga zovu drvetom života jer štiti hrani i njeguje, a višestruke su koristi i mogućnosti njegove uporabe. Koriste ga za njegu dječje i odrasle kože, a proizvode ga žene na tradicionalan način te tako priskrbljuju sredstva za život i emancipaciju. Arganovi se oraščići najprije beru pa se razbijaju kamenom i melju, pasta se zatim ručno gnječi da bi se dobilo ulje. Smeđa pasta, koja se zove amlou, koristi se kao namaz i hrana. Žene ulje koriste u kozmetici jer je dokazano da arganovo ulje sprečava nastanak bora zbog velike količine vitamina E. Također pomaže kod problematične kože.

Arapsko proljeće Visoka korupcija, inflacija, nezaposlenost razlog su Revolucije jasmina odnosno arapskog proljeća koje se zbilo 2010. godine, a potaknulo ga je samospaljivanje Mohameda Bouazizija u gradu Sidi Bouzidu. Uslijedio je val prosvjeda a arapsko se proljeće zatim proširilo u drugim zemljama Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Ben Ali, koji je autoritarno vladao 23 godine, nestao je iz zemlje. Neki tvrde da je nakon arapskog proljeća nastupila arapska zima te da je položaj arapskih kršćana drastično pogoršan.

Ulaz u mauzolej Habiba Bourgibe

Habib Bourgiba Muzej Habiba Bourgibe koji se nalazi u njegovom rodnom gradu Monastiru impozantan je mauzolej prvom predsjedniku Tunisa nakon rušenja monarhije. Rođen je 1903. godine, a umro je 2000. godine u 96. godini života. Posljednjih 13 godina života proveo je u kućnom pritvoru u Monastiru nakon što ga je 1987. godine svrgnuo Ben Ali.
Tunis je zemlja kroz koju su u 3000 godina postojanja prolazili i njome vladali Feničani, Rimljani, Bizantinci, Španjolci, Turci i Francuzi. Bio je francuska kolonija do 1956. godine, a drugi jezik u Tunisu zbog toga je francuski. Inače, upravo mirni gradić na moru Monastir privlači brojne Francuze koji dolaze ne samo na ljetovanje, već tu provode svoje umirovljeničke godine, a mnogi i kupuju nekretnine. Zbog zemljopisne blizine Tunis je često odredište hrvatskih turista, a primjerice aranžmani za poznato odredište Hammamet vrlo su pristupačni, posebno nakon pokolja u muzeju Bardo i pada turističkog prometa.

Carthage Kartagu su izgradili Feničani, osvojili Rimljani i preuzeli Arapi u želji da unište kršćanstvo koje je uzelo maha. Na obroncima srušenog grada nalazi se predsjednička palača. Kartaga je poznata i kao grad Hanibala, vojskovođe koji je na slonovima krenuo na Rim. Naravno u svome pohodu nije uspio, a Rimljani su za osvetu sravnili grad sa zemljom. Današnji ostaci Kartage su pak dio grada kojeg su kasnije sagradili sami Rimljani stotinu godina nakon uništenja. U Tunisu danas živi 98 posto muslimana i tek jedan posto kršćana.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here