Alis Marić, vlasnica bloga Čitaj knjigu

Grad Zagreb predstavio je program obilježavanja Nacionalnog tjedna dojenja, koji će rezultirati nizom aktivnosti u tjednu od 1.do 7. listopada, kako bi širu i stručnu javnost, a poglavito mlade majke, informiralo o važnostima dojenja, njegovim dobrobitima za dijete, majku i zajednicu u cjelini. Tim sam povodom vrlo rado pristala sudjelovati u intrigantnoj kampanji „Možeš i ti“ i svojim testimonijalom posvjedočiti o vlastitom iskustvu dojenja, koje je doduše bilo davno, ali nikad neće biti zaboravljeno. Duboko u srce su mi se urezale žalopojke moje majke kada mi je prepričavala svoje loše iskustvo s mojim hranjenjem u dojenačkoj dobi.

BILA SAM GLADNO DOJENČE

Rođena sam 1961. godine u doba najveće zime. Moja mama, nažalost, nije imala dovoljno mlijeka za mene, a možda joj ni nisu znali dati dobre upute kako ipak ustrajati u tome da ono normalno poteče. Kao dojenče sam stalno bila gladna i stalno sam plakala. Tada je na Šalati postojala „banka majčinog mlijeka“ u kojem si mogao dobiti višak mlijeka kojeg su izdajale majke koje su ga imale previše. No, potražnja je bila veća od ponude. Moja majka je svako jutro sa zebnjom jurila na brijeg u nadi da će uspjeti za mene kupiti „tuđe majčino mlijeko“.

Dojenje stvara emotivnu vezu s djetetom, ali majke moraju znati i da ih možda čekaju bolna iskustva

Često to nije bio slučaj. Pokušavala je s umjetnom hranom, ali tada, u to vrijeme, ona nije bila toliko prilagođena i razvijena, i ja sam je povraćala u širokom luku. Jednostavno je nisam prihvaćala. Na kraju sam odrasla na svojevrsnom „kiselom mlijeku“ koje je naučila pripremati za mene. Zamislite koje su to muke i strahovi bili. Stoga sam davno odlučila da ću ja svoju djecu sigurno dojiti. Tada mi se to činilo prirodno i lako. Beba se rodi, ti ju staviš na prsa i ona zadovoljno cica. Daleko je to od prave istine.

„Majčine ruke su utješnije od bilo čijih“. (Princeza Diana)

Kada sam s dvadeset i jednom godinom rodila prvog sina, koji je imao jedva dva i pol kilograma, odmah su nastupili problemi o kojima me nitko nije informirao. Moja beba je bila premala da bi posisala moje mlijeko i moje žlijezde su se vrlo brzo upalile. Sjećam se sestre u Petrovoj bolnici koja me je gotovo s gnušanjem uštipnula za bradavicu (takvu bol ne želim nikome) ustvrdivši kako se ne znam brinuti za svoje nabrekle grudi pune mlijeka. Ostala sam uplakana i obeshrabrena. Ali snagom volje i upornošću preživjela sam sva tri mastitisa (uz temperaturu od 40 stupnjeva i dalje doljila mog sina sve do njegovih 10 mjeseci starosti. Onda sam odlučila prestati, jer moje mu mlijeko nikako više nije bilo dostatno. Na isti način sam odlučila dojiti i drugo dvoje djece.

I ZA SISANJE TREBA UHODAVANJE

Moram napomenuti da je svako od tih iskustava dojenja bilo jedinstveno. Nema univerzalnog recepta za dojenje, jer da je tome tako ono bi već davno bilo patentirano. Svaki put je na početku (prvih 2-3 tjedna) tu bilo dosta natezanja i moje bebe su se trebale zajedno sa mnom uhodati. Kao i u svemu u životu. Boljelo je i kada sam treći put rodila – moju djevojčicu. Prvih deset dana imala sam ozbiljne ragade na bradavicama koje su krvarile i bile jako bolne, mlijeko je samo curilo i osjećala sam se najmanje ženstveno u tim trenucima. Kao i za sve što vrijedi i što je važno, trebalo se malo pomučiti. A onda je sve krenulo kao od šale. Najljepše je svoje dijete držati u naručju, blizu srca i hraniti ga vlastitim mlijekom. Dojenje nema samo nutritivnu vrijednost već i onu emotivnu.
Isto tako naglašavam da nisam pobornica dojenja starije djece, do druge ili treće godine. Smatram to nepotrebnim i neukusnim.

Najljepše je svoje dijete držati u naručju, blizu srca i hraniti ga vlastitim mlijekom. Dojenje nema samo nutritivnu vrijednost već i onu emotivnu.

Sudjelovanjem u ovom projektu, iako više nisam mlada žena koja je netom rodila ili će još rađati, želim prvenstveno svojim primjerom senzibilizirati hrvatske majke na dojenje. Ne na način da ga idealiziram, već da iskreno i realno iznesem njegove prednosti ali i poneku manu. One majke koje ipak ne mogu dojiti ili nemaju dovoljno mlijeka također podržavam u njihovoj odluci da ne doje. To je njihova odluka koju treba poštivati i ne treba ih opterećivati stavom da su zbog toga manje vrijedne majke. Svi trebamo imati pravo izbora i odluka o dojenju je isključivo na majci djeteta.

MAJKE JE POTREBNO INFORMIRATI O DOJENJU, DA BI BILE SPREMNE NA SVE S ČIME SE MOGU SUSRESTI, A ISKUSTVA POPUT MASTITISA I RAGADA SU ITEKAKO BOLNA. NO, ISPLATI SE…

Bravo za udrugu RODA koja je suorganizator ove hvalevrijedne akcije i koja nas je ugostila u svojim prekrasnim prostorijama koje je dobila od Grada Zagreba na korištenje. Prostor je nadasve ugodan, dovoljno prostran i uvijek spreman na pomoć i suradnju za sve nedoumice majki vezanih za dojenje. Drago mi je da se u prostorima udruge RODA našla i najnovija knjiga iz Biblioteke Čitaj knjigu –  “Majka u meni” koja govori o temi majčinstva ali i o dojenju, bez idealiziranja.

“Majka u meni”, novi naslov iz biblioteke Čitaj knjigu, koji opisuje majčinstvo

Cijelo jedno poglavlje posvećeno je toj temi- Evo što o dojenju kaže autorica knjige i mlada majka sada četverogodišnje Franke: „ Dojenje se predstavlja kao prirodan način hranjenja bebe. Dakako, ono to jest. No, početak dojenja nije tako prirodan ni jednostavan. Mnoge su žene osjetile što znači imati mastitis (upaljene grudi), ragade (napukle bradavice), mnogima je umjesto mlijeka kroz bradavice išla krv. Mnoge su se bebe nasisale mamine krvi, doslovce. Moram priznati , nisam imala takvih problema. Može biti da mi se posrećilo, ali vjerujem kako je tu ipak priprema bila ključna…” Dalje čitajte u knjizi “Majka u men. )
I iz ovog poglavlja vidimo koliko je priprema, edukacija i informacija bitna za majke.

Pogledajte filmić koji je snimljen u svrhu ukazivanja na važnosti dojenja:
https://www.youtube.com/watch?v=SQNWaBayS4E
I posjetite Facebook stranicu otvorenu za tu svrhu:
Dojenje je zakon

 

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here