Snježana Mlinarević

Ministar financija Zdravko Marić nema mira. Kad mu je propao porez za nekretnine, otkrio je drugu masovnu bazu po kojoj može haračiti. Šokirao se kad je vidio da čak 75 posto vlasnika automobila ne plaća porez jer su vozila starija od 10 godina. I umjesto da ga je zapanjila potrošačka bijeda hrvatskog stanovništva, on je zaključio da treba opaliti zeleni porez, jer krntije na cesti su opasnost, a da ne govorimo o ispušnim plinovima i emisiji CO2 koja nas guši. I druge zemlje,  doduše, rješavaju taj problem, ali ne porezima nego poticajima. No, za građane nije predviđen takav luksuz. Ali jest za izvođače obnovljive energije koju pošto-poto moramo uvesti. I to žestokim tempom, u zemlji koju nemilosrdno zagađuje masovni vozni, sve stariji park.

POTICAJI ZA ODABRANE, A NE ZA GRAĐANE

Proizvođači tzv. zelene energije u Vladinoj politici imaju povlašten status

Malo je ljudi upoznato s time da se, s druge strane, događa profitabilan i siguran mega posao novih proizvođača zelene energije. Njima je sve osigurano: zajamčena isporuka HEP-u koliko god proizvedu, a dodatno i poticaji, zbog čega je svim domaćinstvima poskupjela struja. Objašnjenje je da bez poticaja taj biznis nije profitabilan. A tko bi ulagao, da ne zarađuje? Tako svi građani plaćaju biznis u kojem poduzetnik nema nimalo rizika.

Potpuno u zavjetrini odvija se biznis proizvođača tzv. zelene energije, koji je osiguran od svih rizika. Sve je umotano u EU propise o uvođenju energije koja ne šteti okolišu. A pozadina je prozaična. Od 2007., kad je počela isplata poticaja do 2016. povlaštenim proizvođačima isplaćeno je 3,07 milijarde kuna…

Poznato je da se ni jedna vjetrenjača/vjetroelektrana nije zavrtjela u Hrvatskoj ako nije bilo poticaja. Čim bi nastupila kriza u vezi poticaja stala bi gradnja dok lobiji ne bi odradili posao, kao što je bilo zadnji put, kad im je ministar Ivan Vrdoljak ponovo otvorio pipu. Potpuno u zavjetrini (osim malo gunđanja zašto je struja poskupjela) odvija se tako biznis osiguran od svih rizika. Sve je to lijepo umotano u EU propise i standarde o postupnom uvođenju energije koja ne šteti okolišu. A pozadina je sasvim prozaična. Uglavnom strani investitori dolaze u Hrvatsku, uzimaju domaće partnere (jer im tako zakon nalaže) koji ne moraju imati ni novaca ni znanja, s jeftinim kreditima i uglavnom s polovnom opremom kojoj je cijena na zapadnom tržištu vremenom i itekako pala.

UMJESTO DA SE ZAUSTAVI NELOGIČNO RAZBACIVANJE NOVCA IZ PRORAČUNA, RAZMIŠLJA SE O PUNJENJU DRŽAVNE BLAGAJNE NOVIM GULJENJEM OSIROMAŠENIH GRAĐANA. možda da nam počnete oporezivati cipele i zrak koji dišemo?

Tako se jedna grupacija u Hrvatskoj lagodno bogati, ali oni nisu zanimljivi ministru Mariću, nego ga magično privlači masa, makar sirotinjska, ali je široka i kap po kap, stotine milijuna se sliježu u državnu blagajnu.

IRITANTNIJE OD POREZA NA NEKRETNINE

Stariji vozni park kao izdašna porezna baza

Od 2007. godine, otkada je započela isplata poticaja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, pa do 2016. godine povlaštenim proizvođačima isplaćeno je čak 3,07 milijarde kuna. Samo 2015. za poticaje je isplaćeno nešto više od milijardu kuna, a kako broj postrojenja i količina otkupljene električne energije raste, u poticaje se moraju uključiti i građani plaćajući skuplju struju.

Načelnik Babine Grede Josip Krnić izjavio je svojevremeno da je plakao cijelim putem od Zagreba do Babine Grede kada je čuo za propast projekta elektrane na biomasu koju je gradila belgijsko-turska grupacija, potpomognuta domaćom investitoricom, bivšom manekenkom Sunčicom Lalić. Zamišljao je financijsku neovisnost Babine Grede i 200 radnih mjesta. Poslije 2015., kada se njegov san trebao ostvariti, nije bio previše govorljiv. Umjesto njega sada plaču svi ostali koji plaćaju povlaštene proizvođače električne energije.

Porezna presija kao način obnove voznog parka? Možda u bogatijoj zemlji, ali u Hrvatskoj sigurno – ne

Zbog ovakvih nelogičnosti i rasipanja novca na projekte od kojih samo uska grupa pojedinaca ima koristi, porez na stare automobile (a kao da se kroz registraciju ne plaćaju razni nameti) još je iritantniji od onoga na nekretnine. Pa i sama ideja da ministar plasira takvo nešto. Idući put možda smisli porez na cipele, jer svi ih moramo nositi, pa makar par lipa, kao i za struju. Koja bi to tek porezna masovka mogla biti!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here