Mladenka Šarić

“Zemlja ne pripada nama, mi pripadamo Zemlji!”, pametno zbori američka glumica Marlee Matlin, koja je uspjehom što ga je postigla kao gluhonijema osoba u svijet u “savršenih” lica, tijela i glasova, ohrabrila mnoge ljude s hendikepom da krenu i prate svoje snove. Njezinu mudroslovicu o pripadanju čovjeka Zemlji, a ne obrnuto, kako, nažalost, većina čovječanstva misli, u našoj bismo priči mogli prevesti kao pripadanje – zemlji.

DESET GODINA POSVEĆENOSTI ZEMLJI

Da, onoj zemlji koja se piše malim slovom, osim ako je na početku rečenice, ali je velika u kojem god od svojih oblika bila. Dok se među prstima mrvi u sasušenu prašinu, dok se u ruci gruda natopljena vodom, dok pruža otpor kad je želite prekopati ili podatno pušta da uđete u njezinu mekoću i začnete u njoj novi život. Puno o pripadanju čovjeka zemlji zna zagrebačka arhitektica Lana Zake, koja već desetu godinu radije mijenja radni stol, kompjutor i projektiranje u arhitektonskoj tvrtku koju vodi sa suprugom Oskarom za crvenu zemlju u poljima Starog Grada na otoku Hvaru.

Prije 10 godina arhitektica Lana Zake zamijenila je zagrebački ured starograjskim poljem

Prije 10 godina, dakle, započela je pustolovinu koja ju je dovela do toga da danas ima OPG i proizvodi ekološki certificirano povrće i voće, da je podigla maslinik, da uzgaja šljive, jabuke, lubenice, pomidore, paprike, rabarbaru, tikve, kupus, poriluk…, ima planove i sa starim sortama vinove loze… Od ožujka do studenoga uglavnom je na Hvaru, svakog mjeseca skokne i do Zagreba, jer valja povremeno baciti oko na službene papire, ali taj dio života za nju više nema privlačnosti.

“Zagreb me više ne privlači. Nema za mene više ništa uzbudljivo u njegovu asfaltu i užurbanosti. Potpuno ispunjenje i mir pronalazim ovdje, među mojim biljkama, na mojoj zemlji, povezana s prirodom… Zapravo mi malo toga više od ovoga i treba”, govori Lana, prava predstavnica generacije žena 50+, svjesna vrijednosti svoga životnog iskustva i spoznaja o tome što su njezini prioriteti, dok oko nje trčkara Mrvica, trogodišnja curica bretonskog španijela.

Prije 10 godina započela je pustolovina koja je lanu zake dovela do toga da danas ima OPG i proizvodi ekološki certificirano povrće i voće, da je podigla maslinik, da uzgaja šljive, jabuke, lubenice, pomidore, paprike, rabarbaru, tikve, kupus, poriluk…, ima planove i sa starim sortama vinove loze… i ne bi, kaže, mijenjala zemlju za zagrebački asfalt

A ispred Lane prostire se ono što ona naziva svojim vrtom. Pomno obrađeno polje, u kojemu se nižu rajčice, kojih je prije dvije godine posadila 1200 komada, uz paprike, patlidžane, suncokrete…, sve prekriveno stručno konstruiranom mrežastom nadstrešnicom koja biljkama daje sjenu i čuva ih od tuče. Takve se nadstrešnice na poljima baš ne viđaju, no, Zake su, kaže Lana, ipak arhitekti. “Znali smo što hoćemo”, zaključuje. Ljeto se približava svome kraju, i dobro se vidi da je sa svojom toplinom i silinom prohujalo i preko njezinih lijeha. Sezona je na kraju, biljke su na kraju… Još malo pa će priprema zemlje za novu sjetvenu sezonu.

Stručno projektirana i konstruirana nadstrešnica biljkama osigurava hladovinu i zaštitu od tuče, a Lani stabilan urod

A sve je počelo, kako to obično biva, zbog nekih problema. U Laninu slučaju riječ je o alergijama na mnoge namirnice koje su tretirane pesticidima i sličnim proizvodima. Tad je odlučila pokušati proizvoditi hranu za svoju obitelj, a Stari Grad na Hvaru bio je logičan izbor, s obzirom da je njezina majka Starograjka i da se kao dijete neprestano igrala u vrtu svoje none. Već tada je rekla, prisjeća se, da će jednom i ona imati vrt, obrađivati zemlju, saditi, sijati, brati… Prošlo je puno godina otada, ali svoj je djetinji san ostvarila. Uvijek je, veli, govorila da će se vratiti.

TRI GODINE RADA DO EKOLOŠKOG CERTIFIKATA

No, ne bi to mogla, priznaje, bez potpore supruga. “On me je jednog dana doslovno istjerao iz našeg ureda i rekao: “Idi kupi neku zemlju i radi što voliš, ne možemo oboje biti umorni od arhitekture…” Tako je sve počelo”, smije se prisjećajući se tih dana. Njegovu potporu ima i sve ove godine, unatoč tome što dio godine žive razdvojeni. Nekom se to može činiti čudno, živjeti zbog polja tako svatko na svojoj strani, ali ljubav se svodi na to da jedni druge prihvaćamo i podržavamo. Inače, to nije ljubav, zar ne?

Za kilogram sušenih pomidora potrebno je oko 15 kilograma svježih plodova. Suše se, naravno, na suncu

Njezin dolazak u starogradsko polje, koje je UNESCO zaštitio kao kulturni krajolik jer je u njemu antička, grčka podjela zemljišta sačuvana do današnjih dana kao sustav putova i terasiranih parcela, bio je svojevrsna revolucija. Iako ona to, naravno, tako ne gleda. Zahvaljujući njezinu trudu i upornosti, naime, lokalna je vlast u polje dovela vodu, omogućila navodnjavanje i proizvodnju voća i povrća. Bez vode na zemlji nema života.

“SUPRUG me je jednog dana doslovno istjerao iz našeg ureda i rekao: “Idi kupi neku zemlju i radi što voliš, ne možemo oboje biti umorni od arhitekture…”. Tako je sve počelo”, smije se LANA, prisjećajući se  POČETKA

Tri godine je posvetila prilagođavanju proizvodnje ekološkim standardima i danas njezina roba ima eko certifikat. Zahvaljujući i tom trudu u veljači ove godine podnijela je zahtjev za financiranje europskim novcem kroz mjeru 631, a potreba na zemlji je puno. Od modernog sustava navodnjavanja do dizajniranja lijeha.

Različite sorte tikvi iz bodulskog raja

Iako bismo Lanu mogli predstaviti kao mikropoljoprivrednicu, njezina polja rađaju bogato i pokrivaju troškove među kojima je voda, naravno, najveća stavka. Lanine ekološke proizvode kupuju i domaći i gosti, naručuju ih i dolaze na polje po njih, što je poseban užitak za ljude s gradskog asfalta, koji ondje na zemlji sami beru ono što će ponijeti kući… Primjer Lane Zake, njezina ispunjenost i mirnoća koju isijava dokaz su da čovjek može ostvariti snove, samo ako se usudi krenuti za njima…

Ekološka košarica u kojoj ima svakakvoga blaga, od rabarbare, koju rijetko tko uzgaja, do tikava, začinskoga bilja…

 

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here