Željka Barbarić

Na portalima riječkih kazališta HNK Ivan Zajc i HKD Teatar na Sušaku i dalje se iza linka Rijeka EPK 2020 krije sportska kladionica. A što se tiče građana grada Rijeke i dalje većina njih nema pojma što se krije iza projekta Rijeka EPK 2020. Živjeli!

Uhhh, malo sam sada već i u panici. Pa ne mogu svaki mjesec pisati da Riječani i dalje nemaju pojma što da očekuju od projekta Rijeka europska prijestolnica kulture 2020???!!! Samo čekam da me se proglasi mrziteljicom svoga rodnog grada. A opet ponavljam, ma ni na kraj pameti mi nije da grintam. Voljela bih da stalno, ali stalno, pišem nešto pozitivno i nekoga hvalim. Da ne bi bilo da ja tu nešto mjesecima laprdam o „stidljivosti“ tog velikog riječkog projekta, a da zapravo sve „klizi kao po loju“, potvrdio je i tekst britke novinarke Novog Lista Nele Valerjev Ogurlić: Pukla ljubav između PGŽ i Agencije Rijeka 2020.

kad je riječ o projektu “rijeka europska prijestolnica kulture 2020.” Najbolnije od svega je što oni koji svime trebaju upravljati i svemu davati smjer zapravo nisu ni počeli raditi, a već se svađaju „čiji je veći“. Naravno, u moru prepucavanja nit se izgubila, ljudi na terenu su se pogubili i izgubljeno je dragocjeno vrijeme… Bravo!

Ukratko, kako sam ja shvatila, Županija bi željela kontrolu nad sredstvima koja ulažu. Sasvim legitimno. U konačnici, upravo oni su zajedno sa gradom osmislili i nominirali aktivnosti na osnovu kojeg je projekt i dobiven. S druge strane, Agencija bi uzela novac i radila „kako misli da je najbolje“ bez upliva politike iz lokalne zajednice. Isto legitimno, budući da su za taj posao od tih istih i dobili mandat. Nadzorni odbor se ne petlja. E, to baš i nije legitimno, budući da su oni tu da osiguraju provođenje istog. Najbolnije od svega je što oni svi skupa zapravo nisu još ni počeli raditi, a već se svađaju „čiji je veći“. Naravno u moru prepucavanja nit se razvodnila, ljudi na terenu pogubili i izgubilo dragocjeno vrijeme… Bravo!

Hoće li Rijeka iskoristiti trenutak i ostaviti u nasljeđe nešto vrijedno pamćenja?

ALJKAVOST KOJA IZBACUJE IZ TAKTA

Navođena Tamarinim blogom i odnosom žene/muškarci u vodstvu projekta, na web stranici projekta Rijeka 202. zavirila sam u kategoriju – Tko smo. Cijeli popis funkcija i imena koja su linkana, a iza linka ništa… Ako me išta može izbaciti iz takta to je aljkavost, odnosno kad se nešto započne i ne dovrši do kraja? Pa, može li se jednom nešto u ovoj šašavoj državi kvalitetno privesti kraju??? Ako nemaš fotografiju i tekst koji ćeš staviti iza linka, pa makni pobogu te linkove i vrati ih kada sve skupiš???!!! Mogli su preuzeti tekst i fotografije iz članka u Novom listu ako nisu stigli pripremiti ništa sami!

Još sam na službenoj stranici Rijeka 2020… Nema velikih iznenađenja da ne mislite… Surfajući naletim na članak “Velika očekivanja od EPK, ali i velike mogućnosti”, piše Dorian Celcner 10.07.2017. ( inače voditelj projekta/koordinator u dijelu Razvoj i strateška partnerstva). Smijeh me hvata na sam naslov. Između ostalog kaže autor da treba „upravljati očekivanjima građana jer EPK nije čarobni štapić kojim će se riješiti svi postojeći problemi“. Odlično, niste se pošteno ni oznojili a već pričate da se puno ne očekuju??!!

Ej, ekipa, HELLO! Građani pojma nemaju što radite, što planirate, gdje bi se mogli, smjeli, trebali uključiti, što Vam mogu pomoći, a kamo li što bi trebali očekivati. Ili možda bolje da ne očekujemo ništa, pa će nas sve što se dogodi ugodno iznenaditi! Valjda…
Za koga se zapravo sve ovo radi? Rade li te lokalne službe sve to ne bi li opravdale svoje postojanje? Nemaju li potrebu provjeriti zamišljeno, tražiti eventualno pomoć, mišljenje od dokazano sposobnih ljudi ili su toliko samouvjereni (da ne kažem neki drugi izraz) da njima nitko ne treba jer oni sve znaju? O da… Hrvatski sindrom… Ni u ludilu nemoj pitati savjet, priznati da ne znaš ili u svom timu imati pametnije i sposobnije od sebe. Bolje je da imaš podobne, analne alpiniste jer tada je zagarantiran „put ka uspjehu“.

Ej, ekipa, vi koji se prepucavate, HELLO! Građani pojma nemaju što radite, što planirate, gdje bi se mogli, smjeli, trebali uključiti, što Vam mogu pomoći, a kamo li što bi trebali očekivati. Ili možda bolje da ne očekujemo ništa, pa će nas sve što se dogodi ugodno iznenaditi! Valjda…

O pametnima, sposobnima i pozitivnima se ne govori na televiziji, niti pišu novine. Čak još gore, takvima se pošto-poto treba nešto negativno iskopati, ako baš i nema – izmisli, nije to valjda problem?!

PLJUVAČINA PO SVIMA KOJI ZNAJU, MOGU, HOĆE, ČINE…

Pa tako recimo… Jeste li čuli za Biljanu Cerin? Žena koja je izabrana u upravni odbor najveće svjetske organizacije za informacijsku sigurnost? Pa o njoj bi trebao govoriti svaki drugi dnevnik sljedećih mjesec dana. Svi bi trebali znati tko je NAŠA USPJEŠNA ŽENA! A znate li tko su braća Kutić i što rade u svojoj istarskoj softveraškoj tvrtci Infobitu, koja ima urede na šest kontinenata u više od 30 država. Ono malo što čujemo o Mati Rimcu odnosi se na onaj famozni auto, a cijeli niz stvari koje je ovaj mladić pokrenuo se ne spominje. O Bruketi i Žiniću, čija agencija je proglašena drugom najučinkovitijom neovisnom reklamnom agencijom na svijetu, teško da ćete nešto pročitati, a Nenad Bakić je sa STEM revolucijom postao skoro pa negativac. I to nije kraj, to su samo oni koji su mi prvi pali na pamet.

Mi kao da se natječemo da sve što iole valja ne objavimo, ne pohvalimo, ne hvalimo se njime ili još bolje zatremo u začetku. Sve što valja neka se ne spominje! A sve te pametne najbolje da izoliramo. Neka budu pametni za sebe, koji će klinac nama ta pamet??!!! Ma da se vratim ja na moj grad…

Prije 15-tak dana bila sam na odličnom koncertu Đorđe Balaševića. Iscrpio je nas „stare“ naviknute na dva, najviše tri sata muzike četverosatnom svirkom, pa nam nije nedostajao bis i nismo unezvijereno tražili baladu o Vasi Ladačkom. Red pjesme, red priče i onako između pjesama izvalio je Đole jednu koja mi je zasvrbila uho… Pa kaže: “Kada si u Jugi htio biti poznat otišao bi u emisiju Saše Zalepugina (inače to je ona država o kojoj se sada niti jedna pozitivna riječ ne smije reći jer si odmah najljepše rečeno jugonostalgičar-ja kažem). Nakon te emisije svi su znali tko si i što radiš. A ako si imalo vrijedio nije ti trebala više nikakva reklama”. Zanimljivo sjećanje… Željka, treba ti jedna mala anketica o prošlosti…

Pitala sam obitelj, prijatelje i opet angažirala jednu FB stranicu, sjećaju li se čega su maskote Vučko, Zagi ili medvjedica Adriana? A znaju li tko je hrčak Hrki? Prve tri maskote svi se redom sjećaju. Dobar dio njih pamti i godinu događanja, a za Hrkija skoro nitko nije ni čuo. Ček ček, je li to klizanje? To je nešto što je bilo ne tako davno, ali mi ne pada na pamet… Tek mali broj ljudi zna da je Hrki bio službena maskota studenskih igara u Rijeci i Zagrebu 2016. Pa, je li moguće da nam je nešto što je bilo prije više od 30 godina još u glavi, a nečeg što je bilo lani se ne sjećamo???? Što se to događa?

CURE, POKRENITE SE KAD STE DOBILE PRILIKU

 

Građani Rijeke i dalje nemaju pojma što se zbiva u okviru projekta, što je najbolji znak da se sa svime debelo kasni

Ups! Upalilo mi se zvano za uzbunu! Je li to možda jedan od razloga zašto mi nemamo pojma što se skriva iza Rijeka 2020? Puno portala, što lokalnih što nacionalnih, društvene mreže jedna, druga, treća, televizijskih programa koliko voliš??? Je li zapravo to mnoštvo izvora napravilo da imamo disperziju informacija? OK, opet malo istraživanja. Kolika je posjećenost pojedinačnih izvora? FB stranicu Rijeka 2020 – Port of Diversity prati cca 11000 ljudi, nije loše čini mi se. Na žalost, objave su slabije lajkane nego kada ja na svoj privatni profil stavim fotografiju sebe kako u japankama kopam i sadim lavandu. Ni Youtube kanal ne stoji bolje. Broj pogleda malo je reći tragičan. Na glavnoj stranici projekta pod linkom Aktivnosti kud god kreneš iste informacije. Osim najave festivala glazbe i hrane Porto etno koji je btw značajnije zapažen, produžen je rok za prijavu na Lab for European Project Making. Tko se prijavi u ovaj projekt (i naravno prođe) ima besplatnu edukaciju na temu upravljanja međunarodnim kulturnim projektima. Edukacija je u tri modula, a zadnji je modul u Rijeci u srpnju 2018???? Ljeto 2018??? Što, tek tada će netko, nešto naučiti o vođenju projekta koji bi trebao Rijeku dignuti u vrh europske scene 2020.??? Tko je tu lud? Pa mi već sada danas kasnimo?

Jesu li žene stavljene na čelo Rijeka 2020. stavljene da bi bile Pedro ili da počnem sumnjati u način izbora – politika i podobnost ispred sposobnosti? Što god da je razlog, cure moje, probudite se kada ste već dobile priliku! Sigurna sam da to možete, samo molim propitkujte, tražite pomoć i ubacite u četvrtu jer ovako neće biti dobro. Ovakva prilika / projekt dobije se samo jednom i NE SMIJEMO propustiti šansu!

P.S.

Noći riječkih trgova kao nova ljetna manifestacija bila je pravo osvježenje što izborom gostiju što posjećenosti. Svaka čast organizatorima. Čestitke i svim riječkim davateljima krvi i riječkom ogranku Crvenog križa na organiziranoj akciji u samom središtu Rijeke kod Malog salona. To se zove akcija i animacija, a i odziv. Pojedinci su čekali i po sat i pol ne bi li dali krv. Još ima par projekata koje su neke gradske službe same osmislile, nominirale i privele kraju, ali su me zamolili da ih ne hvalim jer bi mogli završiti na neželjenoj listi. Evo dragi moji samo da znate mislim na Vas! Dragi moji, a da malo pomognete ovim kulturnjacima?

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here