Alis Marić, vlasnica bloga Čitaj knjigu, prvi put postala je mama s 21 godinom. Naravno i taj put, i još dva poslije, imala je i višak kilograma. No, za rješavanje tog problema, kaže, nema potrebe za luđačkim maratonima neposredno nakon poroda

Nedavno mi se opet upalila crvena lampica na facebook status jedne „slavne mame“ koja je već par tjedana nakon poroda slavodobitno objavila snimke svojeg ranojutarnjeg „maratona“. Moram priznati da sam se u sebi prvo pitala kako je to trčanje uskladila s veličinom grudi punim mlijeka. Pred očima mi se stvorila slika koliko su mi grudi pucale od mlijeka tih par tjedana nakon poroda. Zaista mi nije jasno kako bih s njima nabadala po betonu. U statusu je navedeno kako se još uvijek bori s viškom kilograma i kako još nikako ne može staviti sliku sebe jer njeno dupe nije za slikanje.

BJESOMUČNA UTRKA S KILOGRAMIMA

Po ne znam koji put šokirala sam se. Kakva je to poruka drugim mladim ženama koje će tek postati majke? To nije prvi put da sam naletjela na takav status. Ima ih i previše na svim društvenim mrežama. Žene koje su prije par tjedana tek postale majke na Facebook i Instagram lijepe slike bjesomučnog vježbanja u teretani uz pretjerano znojenje, trčanja po betonu, fotografiranje „zaglađenog trbuha“ u sexy pozama koje nimalo nisu primjerene stanju u kojem se nalaze, a sve zbog paničnog straha i srama od viška kilograma i lošije figure tijela. A rodile su tek prije par tjedana ili mjeseci. Ma čega se te žene srame i boje?

Rodila sam tri puta, s 21, 29 i 33 godine. I bilo je Što više godina,  to više kilograma. Prvi put 12, drugi 17, a treći put 30, ukupno 59 kG viška. I što mi se dogodilo? Ništa! Sva tri puta skinula sam ih za godinu, dvije skinula, bez pretjeranih ludovanja. kao što je i prirodno. I danas s 56 godina ne izgledam ništa lošije od ostalih žena…

Što će se dogoditi ako će par mjeseci ili čak i godinu dana još imati kilograme viška i ako im tijelo neće biti najsavršenije na svijetu? Hoće li im to beba zamjeriti? Hoće li ih muževi ostaviti? Hoće li prijateljice okretati očima ili će te novopečene majke zbog toga nešto važno propustiti? Za koga se to moraju uvući u stare traperice i imati savršenu stražnjicu?

Nakon poroda i majka i dijete trebaju malo mira…

Porod je najveća dobrodošlica u ovom životu. Ali istovremeno i najveća psihotrauma. I za majku i za dijete je to najvažniji trenutak. Prvo se nešto stvorilo da bi se rodilo. A onda je nešto umrlo da bi se novo stvorilo. Nakon poroda, pa makar on bio i najkraći i najlaganiji na svijetu (a takvih je malo) i majka i dijete trebaju neko vrijeme mira, kako tjelesnog tako i duševnog. Čemu ta utrka s kilogramima i kome oni smetaju?

Rodila sam tri puta. Prvi puta u 21. godini, drugi put s 29, a zadnji puta u 33. godini života. Svaki put dobila SAM hrpu kilograma. Što sam imala više godina, to sam dobila više kilograma. Prvi puta 12, drugi puta 17, a treći puta 30, ukupno 59 kilograma viška. I što mi se dogodilo? Ništa! Sva tri puta sam u roku od nekih godinu do dvije skinula te kilograme bez ikakvih pretjeranih iscrpljivanja i ludovanja. Onako kako je to i prirodno. Sve je došlo na svoje. I, eto, danas s 56 godina ne izgledam ništa lošije od ostalih žena koje imaju normalnu kilažu.

OBARANJE SVJETSKIH REKORDA U MRŠAVLJENJU

Prvih godinu dana najvažnije je biti uz svoju bebu (a prvih par mjeseci itekako), upoznavati se međusobno, uživati u tim najljepšim trenucima, ali i osvješćivati da ima i loših dana, da nije sve tako ružičasto, da psiha isto tako treba puno vremena da se stabilizira. Za to vrijeme nije potrebno obarati svjetske rekorde u trčanju, plivanju, dizanju utega i bjesomučnom vježbanju odmah nakon poroda. Za to će vrlo brzo doći pravo vrijeme. Maternica, zdjelica, sve tetive i prepone trebaju neko vrijeme da opet dođu u svoju ravnotežu. Za to postoje lagane vježbe ili joge ili neke druge tjelovježbe i one su sasvim dovoljne za početak. Plivanje je naravno idealno. Jer tada nema nikakvog otpora.

Žao mi je da su upravo te takozvane slavne mame „role model“ ostalim mladim i novopečenim mamama i da im šalju potpuno krive i pomalo opasne poruke. Zašto ne pričaju više o svojim iskustvima na porodu, ili daju korisne savjete oko dojenja, prematanja, organizacije vremena, ritma spavanja bebe i kako se snalaze kao majke? Zar je važnije zanijekati sve te novonastale trenutke i tvrditi kako je sada najvažnije skinuti kilograme i biti opet sexy?

U prvim mjesecima je važnije od skidanja kilograma na brzinu upoznavanje i uživanje s vlastitim djetetom

Mladim ženama bih poručila – budite mame jer nakon poroda je upravo vrijeme za to. Brzo će proći te prve godine života kada bebe i mala djeca trebaju samo mamu i tatu. Pogotovo mamu. Već je odavno poznato da su za emotivni razvoj čovjeka najvažnija te prve godine života, koje na kraju projure kao vjetar, iako se nekad mladim mamama čine kao stoljeća – stoljeća nespavanja, stoljeće nemogućnosti otići s frendicama na kavu ili nemogućnosti bezbrižno tumarati gradom.

Takva razmišljanja su itekako „za ljude“. I treba ih izreći. Ali sve to tako brzo prođe. To je vrijeme koje nikada više nećete moći vratiti. O tom vremenu ovisi čitav djetetov daljnji razvoj i čitav život. Roditeljstvo nije posao ili zanimanje pa se sada tome posvećuješ već je ono život. Sve se događa i dalje bez obzira što si ti mama. Svijet i sve oko tebe ide dalje. Kad tad ćeš opet uskočiti u taj brzi vlak, a kilogrami će se dotad otopiti. Ali budi prvo samo mama i uživaj u tome. Bude teško i naporno, bude ti dosta, ali zar nije tako sa svim segmentima našeg života. Samo što je majčinstvo onaj jedinstveni u kojem djeca nemaju izbora. Njima si ti nenadoknadiva KAO MAMA bez obzira na veličinu stražnjice. Nažalost djeca su u današnjem društvu postala najveći biznis. Čini mi se da su najiskorištenija skupina. Za što se sve djeca koriste i za koje ciljeve odraslih? Društvo je najveći problem za djecu, pogotovo djecu tzv. celebrity roditelja.

I za kraj nekoliko citata iz knjige “Put i krivi putovi uma” Antona Krajcara, posvećeni majčinstvu.

Majčinski instinkt i njena strpljivost su tako jaki.

Roditelji su uvijek u brizi da moraju nešto činiti. Drage mame, činite ono što je prirodno, osluškujte svoje bebe i one će vam reći što treba činiti, više nego sve knjige koje ste pročitali ili ih čitate.

 

Kako je beba sama bespomoćna, potrebna joj je velika pomoć

Rađanje je jako teško i za majku i za bebu, ali teže je bebi roditi majku, nego majci roditi bebu

Porod bi trebao biti najveća dobrodošlica u ovom svijetu.

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here