Mladenka Šarić (mladenkasaric@gmail.com)

Karma is a bitch, my darling! Sudbina je kurva, i nikad ne znaš kad će ti vratiti udarcem u želudac. O tome bi trebala razmišljati Milanka Opačić nakon što ju je vlastita stranka smijenila s pozicije potpredsjednice Hrvatskog sabora.

Umjesto što sebe javno oplakuje opisujući se djetetom SDP-a koje neće nitko prisiliti da napusti stranku u kojoj je odraslo i traži suosjećanje publike nazivajući se žrtvom revanšizma stranačkog vodstva koje uvodi verbalni delikt ta bi iskusna političarka trebala uzeti čašu hladnog vina, nazdraviti samoj sebi i reći: “Milanka, my darling, karma is a bitch…”

TRAMPE SLOBODU ZA POZICIJU

Jer, kao u onoj Terezinoj pjesmi, tako i u politici – sve se vraća, sve se plaća. To je tehnologija i logika politike. Barem u hrvatskim strankama. Je li to u redu ili ne, nije bitno. Stranačka pripadnost podrazumijeva i određenu dozu odricanja od vlastite slobode. Neki će trampiti vlastito pravo da nešto javno kažu protiv politike vodstva stranke za profitabilan politički položaj, dobru plaću i pripadajuće povlastice. Neki smatraju da je pristajanje i na ono s čime se do kraja ne slažeš osobni ulog u oživotvorenje politike koja je u globalu dobra za društvo. Oni, pak, koji smatraju da unatoč svemu trebaju javno reći da je neka politika njihove stranke štetna i da će društvo imati ozbiljne posljedice moraju biti spremni platiti cijenu za to. Neki će u javnosti biti heroji jer su pokazali hrabrost iako im je bilo komotnije šutjeti. Drugi će biti shvaćeni kao plačljivi gubitnici koji se i u tom trenutku bore samo za sebe, ili plaču samo zbog sebe.

Milanka Opačić sad proživljava iskustvo koje su prije nje proživljavali drugi njezini stranački kolege i kolegice, koje je Zoran Milanović odstrijelio bez ispaljena metka, a ona i ostali u tadašnjemu vodstvu SDP-a to su prihvaćali kao nešto što se podrazumijeva, što je prirodno, što je politički mudro i neupitno. Sjetimo se, naprimjer, tihe eliminacije iz politike Željke Antunović i Davorka Vidovića te neuspjelog pokušaja marginalizacije Tonina Picule. Dizali su ruke kad je to Zoran tražio. Šutjeli su kad je on to od njih očekivao. Klimali su glavom kad im se smiješio. Spuštali su glavu kad ih je kritizirao. Davali su pravovjerne intervjue medijima u kojima su obrazlagali zbog čega je on u svemu u pravu.

Milanka Opačić sad proživljava iskustvo koje su prije nje proživljavali drugi njezini stranački kolege i kolegice, koje je Milanović odstrijelio bez ispaljena metka, a ona i ostali u tadašnjemu vodstvu SDP-a to su prihvaćali kao nešto što se podrazumijeva, što je prirodno,  politički mudro i neupitno…

Zoranova predsjednička era bila je veliki Milankin uzlet, njezin politički zenit. Kad je on pao došao je Davor Bernardić, a on joj, pak, od početka nije sjeo. I nije se ustručavala to javno govoriti. Čak i uoči dva kruga lokalnih izbora, kad je SDP udrugom krugu morao pokušati popraviti loš rezultat iz prvoga.

MILANOVIĆEV KLUB OBOŽAVATELJA

Isto to odnosi se i na Miranda Mrsića, bivšega ministra rada i socijalne politike, koji je među prvima javno zakukurikao kako je ih je Bernardić prevario, kako je zapravo nesposoban i da treba dati ostavku i pustiti stranku da izabere novoga predsjednika, koji će se bolje snalaziti, a on bi se u toj konstelaciji rado i kandidarao… Pri tome valja reći da duo Mrsić/Opačić potpuno nekritički, a sasvim sigurno svjesno, gura u stranu činjenicu da je njihov obožavani vođa Milanović izgubio sve izbore osim jednih parlamentarnih, a da oni nijednom nisu spomenuli (valjda ni pomislili!) da bi šef stranke koji niže poraz za porazom trebao snositi neke posljedice jer očito ne vodi pobjedničku politiku…

Dok je bila ministrica socijalne politike sudjelovala je na različitim događanjima koja su joj donijela negativan imidž (Izvor: Index.hr)

No, vratimo se tom kurvinskom zaokretu sudbine koja je Milanku Opačić u jednom trenutku, unatoč tome što je bila obožavateljica bivšega predsjednika SDP-a, postavila na mjesto SDP-ove potpredsjednice Sabora baš tijekom mandata novoga stranačkog šefa Bernardića, koji joj je bio odbojan. Dakle, smijenjena je i to je očekivano. Čak se dogodilo i bitno kasnije nego što bi se tehnologiji politike očekivalo. Bernardić joj je uzeo ono što joj je i dao. Umjesto da dostojanstveno prihvati to što se dogodilo, Milanka Opačić ističe da je Bernardićeva politička žrtva i da je stradala zbog javne riječi, da je ona godinama gradila SDP i da je danas više demokratičnosti u HDZ-u nego u SDP-u. U redu, ljudski je razumljiva njezina ljutnja i reakcija. Politički – nije.

PARALELA SA SLUČAJEM KOLARIĆ

Kako to da je zaboravila, naprimjer, silnu energiju koju je uložila u objašnjavanje kako je sasvim u redu što je Milanovićev SDP izbacio Aleksandru Kolarić iz stranke upravo zbog javno izgovorene riječi? Nije li i to bio verbalni delikt, protiv kojega je ona kao demokratkinja koja brani principe trebala ustati? Nije li se tada trebala založiti za pravo svakog člana na javno iznošenje stava, pa makar on bio i kritičan prema vladajućoj stranačkoj garnituri? Zar stvarno misli da je opravdano da ona (i Mirando Mrsić) javno govore protiv politike Davora Bernardića i da za to ne budu kažnjeni te da je bilo opravdano da Aleksandra Kolarić bude izbačena iz SDP-a jer je javno govorila protiv politike Zorana Milanovića i tadašnjeg vodstva? Ako je i jedno i drugo bilo opravdano, onda netko stvarno ima problem s kriterijima, zar ne? I nema pojma o tehnologiji politike.

Milanka Opačić bila je bliska suradnica Zorana Milanovića, i njegove je odluke podržavala i javno branila bez pogovora (Izvor: dalje.com)

Energiju koju je svojedobno uložila u tumačenje opravdanosti Milanovićeva čina prema Aleksandri Kolarić, danas, kad joj je kurva sudbina okrenula leđa, ulaže u tumačenje da je Bernardić nedemokrat koji uvodi verbalni delikt u SDP, iako je on prema njoj, ruku na srce, bio blaži nego što je Milanović bio prema Aleksandri Kolarić. Ona je, naime, bila isključena iz stranke, a Milanki Opačić samo je oduzeta funkcija u Saboru, koja ionako pripada stranci, a ne pojedincu. I dalje ostaje članica SDP-a i saborska zastupnica. Ne bi li to trebalo biti dovoljno? Bi, ali nikad nije. Ego je jednostavno jači.

1 komentar

  1. Kako ste ovo dobrooooo napisali jooooj…kako ste nadareni…joj..izvrsno..istinito..objektivno..precizno..činjenično.. Isuse predobro..hvala vam.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here