Sonja Kožul

Da je način postupanja s otpadom ključni dio obveza preuzetih pristupanjem EU cvrkuću već i vrapci na grani. Da su sve naše dosadašnje vlade odgađale pravovremeno donošenje smislenih rješenja po uzoru na najbolju praksu europskih zemalja, već je simptomatično.  Je li razlog tomu nemar, neznanje ili nešto pogubnije, poput pogodovanja odabranim pojedincima, ostaje za neku drugu analizu, jer, u smeću je zlatni rudnik.

Do 2020. godine moramo odvajati 50 posto komunalnog otpada, a trenutno odvajamo samo oko 24 posto. Neispunjenje te obveze za sobom povlači plaćanje sankcija. Budući da su nas sustigli zadani rokovi Vlada je zabrzala i došla do rješenja – „preko koljena“. Stoga je ekspresno provedena rasprava o Nacrtu uredbe o komunalnom otpadu, tijekom koje je zainteresirana javnost mogla uložiti prigovore i dati svoje prijedloge te je Vlada na sjednici 25. svibnja 2017. i prihvatila Uredbu. I slavodobitno izjavila kako ćemo od ove godine plaćati odvoz komunalnog otpada po količini. Hoće li to biti baš tako?

Vlada je 25. svibnja donijela Uredbu o komunalnom otpadu koja bi trebala zadovoljiti EU. Ali, kako stvari stoje neće njome biti zadovoljni ni u Bruxellese, a ni u hrvatskim domovima

PRIMJEDBE PRIMLJENE NA ZNANJE

Udruge za zaštitu potrošača i udruge za zaštitu okoliša tijekom savjetovanja imale su brojne primjedbe, od kojih su mnoge odbačene, a neke su označene s „primljeno na znanje“, štogod to poslije značilo. Naime, Uredba ne poštuje sasvim načelo prema kojemu „onečišćivač plaća“ i nema kriterij kojim se korisniku omogućuje da kontrolira vlastiti trošak. A i pojam “količina”, koji se spominje u Uredbi kao kriterij za naplatu, samo je uvjetan jer se u praksi svodi na zakupljeni volumen kontejnera, bio on pun ili poluprazan.

Iako se promovira da će otpad biti plaćan prema količini koju kućanstvo proizvede, Vladina uredba to ne osigurava. U stambenim zgradama koje imaju zajedničke kontejnere, npr., i dalje će, prema principu tzv. solidarnosti, svi plaćati za sve…

Ipak, najviše će stradati stanari stambenih zgrada koji koriste zajedničke kontejnere pa će morati solidarno plaćati za sve što se u tom kontejneru nađe jer, njima će se preuzeta količina otpada obračunavati i dijeliti prema broju stanara. Dakle, pravilo prema kojemu kućanstvo plaća zbrinjavanje količine otpada koju proizvede pred svakom stambenom zgradom pada u vodu. Nema ga!

NEMOĆ PRED NESAVJESNIM SUSJEDIMA

Nadalje, ne postoji mehanizam stimulacije za one koji marljivo odvajaju otpad i nije propisano tko će kontrolirati ispravnost sadržaja otpada u kontejneru. Tako je nejasno što stanari mogu učiniti protiv nesavjesnih susjeda koji u zajednički kontejner trpaju sve što im smeta u stanu, bez obzira o čemu se radi. Kako je organizacija odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada u domeni jedinica lokalne uprave i samouprave, a svaki grad ima svoje komunalno poduzeće, rješenja će se razlikovati od grada do grada. Pri tome ostaje nejasno kako će komunalna poduzeća stimulirati građane da im pomognu ostvariti onaj cilj od 50 posto odvojenog komunalnog otpada ako im neće omogućiti kontrolu vlastitog troška, striktno vezanog uz količinu otpada pojedinog kućanstva.

Stanari stambenih zgrada prevareni su jer će odvoz otpada i dalje plaćati svi za sve (Foto: Pixabay.com)

NASJELI NA PRIČU O KUĆNIM LJUBIMCIMA

I uz sve ozbiljne, suštinske zamjerke, koje je zakonodavac ili odbio ili „primio na znanje“, kao anegdota zvuči primjedba koju je zakonodavac bezrezervno prihvatio. Radi se o inkriminiranoj odredbi o kućnim ljubimcima kao ravnopravnim članovima kućanstava, za koje se prema Nacrtu uredbe također trebao razmjerno plaćati odvoz komunalnog otpada, kao i za ljude. Bila je to udica na koju su se svi uhvatili pa uzeli lamentirati o razlikama u proizvodnji otpada jednog psića i jedne zlatne ribice, dok su udruge za zaštitu životinja ozbiljno izražavale svoju zabrinutost kako će se mnoge mace i psići sada naći na ulici jer će vlasnici tako smanjivati svoje račune za komunalni otpad.

Vijest o naplati otpada koji proizvedu ljubimci odvela je raspravu o uredi na krivi kolosijek, jer ako se plaća po količini smeća koje kućanstvo proizvede tako je svejedno je li ga proizvela maca, pas, čovjek… (Foto: Pixabay.com)

Javnost je nasjela na prijetnju sirotim kućnim ljubimcima, a zanemarila osnovno pravo potrošača da plati ono što potroši. Naime, dosljednom naplatom odvoza otpada po količini umjesto po broju članova kućanstva, sasvim je nebitno tko ga je proizveo, čovjek ili pas. Plaća se ono što kućanstvo baci, a ne prema tome tko sve u njemu živi.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here