Snježana Mlinarević

Svjetski ekonomski forum procjenjuje da će stoljetne rodne razlike nestati tek 2186. godine! No, Skandinavci nisu čekali evoluciju, uveli su ‘ženske kvote’ i napravili revoluciju u izjednačavanju prava žena i muškaraca.

Richard Branson, poznati britanski milijarder, avanturist i filantrop nedavno je duhovito primijetio da je manje vremena prošlo od vremena kad je golub nosio poštu do interneta nego što će proći od danas pa do godine kad će se izjednačiti prava žena i muškaraca.  I doista ako je vjerovati metodama izračuna Svjetskog ekonomskog foruma, a nema razloga da ne, rodni jaz – koji se mjeri prema razlici žena i muškaraca u pristupu zdravstvu, obrazovanju, ekonomskim prilikama i političkom osposobljavanju – neće nestati do 2186.! To je čak 169 godina od danas, a toliki protok vremena od skoro dva dodatna stoljeća izgleda nevjerojatno. Pogotovo kada znamo kako se svijet mijenja, kako nastaju nove tehnologije i mijenjaju živote svih nas. No, pitanje ravnopravnosti spolova izgleda da najmanje dotiču. Jednaka temeljna prava žena i muškaraca najotpornija su ‘materija’ na sve promjene i to ne samo u nerazvijenim zemljama. Možemo li toliko čekati i zašto toliko dugo?

Dok u politiku polako ulaze u većem broju, u upravna i nadzorna tijela kompanija ženama se nije lako probiti

MOŽE LI BRŽE

Možemo samo zamišljati, a čak ni mašta nije toliko snažna da dočara što će se u društvenom i tehnološkom svijetu događati do tada. Valjda će Bransonova tvrtka Virgin Group organizirati rutinska turistička putovanja u svemir, roboti će raditi mnoge poslove umjesto čovjeka, ali ni oni neće ujednačiti do kraja da temeljne pozicije dva spola budu iste. Pa ipak, zar ne može brže?

Ženske kvote probile su se u politici, na aktualnim lokalnim izborima sve stranke poštivale su zakonske odredbe. No, u gospodarstvu ženska kvota se niti ne spominje. Kod nas se ipak utjecaj i moć ne žele dijeliti sa ženama

Zašto skandinavske zemlje mogu, a ostatak svijeta s manje ili više truda ne može, dosegnuti skandinavske standarde? Vikinzi koji nisu bili toliko tolerantni ni nježni prema ženama u prošlosti odlučili su svoja društva posložiti tako da temelj razvoja počiva na ravnopravnosti spolova i vidjeli su da je svima bolje. Ulaganje u žene isplatilo se na svim područjima. Nekoliko zakonskih propisa kojima su u centru ženske kvote u zadnjih desetak godina napravile su pravu revoluciju na tom planu. U politici, gospodarstvu, obiteljskom životu, životu djece i konačno cijelog društva. U Švedskoj koja se smatra najboljom zemljom za život žena, lako je biti majka jer je porodiljski dopust dobro plaćen, u kompanijama su dobro došle, u političkom životu također. Skandinavske zemlje po mnogo čemu prednjače u svijetu, pa i kada je riječ o stvaranju uvjeta za ravnopravnost spolova. Porodiljski dopust se plaća izrazito dobro, broj fakultetski obrazovanih je 6:4 za žene u odnosu na muškarce, polovicu ministarskih mjesta u Finskoj zauzimaju žene, a u Švedskoj 57 posto.

PET NORDIJSKIH UZORA

Tako da i ne čudi kada izveštaj o ravnopravnosti spolova Svjetskog ekonomskog foruma (Global Gender Gap Index, World Economic Forum – WEF) na prvih pet mjesta postavlja pet nordijskih zemalja: Island, Finsku, Norvešku, Švedsku i Dansku. U ovim zemljama najveće su i kvote za broj žena u upravnim odborima kompanija na burzi – u Norveškoj čak 40 posto.

Razvijene zemlje EU ipak i dalje muškarce plaćaju 20-tak posto više nego žene na istim radnim mjestima, u SAD-u isto, a da se ne govori o drugim zemljama.  Zakonski okviri u ne diskriminiraju žene, to je odavno napušteno i standard je koji se podrazumijeva. No, u praksi ne donosi baš prevelike rezultate i zato su Skandinavci posegnuli s pozitivnom diskriminacijom i ženskim kvotama do 40 posto u privatnom i javnom sektoru, lokalnim tvrtkama, politici na svim razinama. A to je već nešto sasvim drugo, kada je propisano i mora se primijeniti.

Slovenija koja se također pokušava razvijati u skandinavskom smjeru. posegnut će također za ženskim kvotama jer Slovenci priznaju kako je žalosno gledati koliko malo žena imaju među ekonomskom elitom. Kod nas deklarativno također solidno stanje. Ženske kvote probile su se u politici, na aktualnim lokalnim izborima sve stranke poštivale su zakonske odredbe. No, u gospodarstvu ženska kvota se niti ne spominje. Kod nas se ipak utjecaj i moć ne žele dijeliti sa ženama. kada je u pitanju kapital i novac.

Kanadski premijer Justin Trudeau komponirao je vladu u kojoj je isti broj ministrica i ministara

Iako se žene svugdje u svijetu bore za svoja prava, one to ne mogu same unedogled. Za prava polovice svjetske populacije bitni su muškarci, vlade, politike, zakoni, demokratski razvijena društva, utjecajni pojedinci. U zadnje vrijeme ističu se tri predvodnika rušenja tabua i predrasuda. Ne samo deklarativno Justin Trudeau i Emmanul Macron vode Kanadu i Francusku u skandinavskom smjeru, sastavljajući svoje vlade polovicom žena.

Spomenuti Richard Branson nije samo bogataš i čovjek koji često izlazi iz zone komfora. Njegov utjecaj je velik. Njega zanima razvoj svijeta na svim osnovama, a ženska ravnopravnost posebno. U njegovih 400 kompanija žene su motor pokretač, a njegovo zalaganje za postavljanje žena u upravne i nadzorne odbore daleko se čuje. Zato je i dobio titulu Sir, a ona se ne daje za samo bogatstvo nego za dobrobit široj zajednici i društveni utjecaj.

I ako se tako puno zemalja upreglo da omoguće ravnopravan položaj ženama, zašto je potrebno tako puno vremena da se cilj ostvari? Velike razlike po zemljama i kulturama kada su ženska prava u pitanju razlog je tako sporom procesu. A i u onim zemljama koje su najviše postigle ima još puno posla…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here