Diana Kučinić, novinarka, urednica, predsjednica Centra za poticanje kreativnog izražavanja “Skupovi”

Kaj misliš, kakva bi vlast trebala Zagrebu? – pita me neki dan prijateljica na razgovoru uz kavu o svemu i svačemu, ne mogavši ne čuti vijesti s radija u kafiću o tome tko će s kim i hoće li netko s nekim na lokalne izbore.
Ženska – odgovorila sam kao iz topa.

Matrijarhat je, prije svega, najstarije društveno uređenje i da nisu žene vladale prvim zajednicama, nisam sigurna bi li se čovječanstvo razvilo dalje od lovaca na mamute ili uopće preživjelo jer bi se muškarci – lovci i ratnici – najvjerojatnije međusobno poubijali. Pustimo sad mitove o Amazonkama i Furijama, govorim o društvenom uređenju u kojem je moć u rukama najstarijih žena u zajednici. Najstarijih! Dakle, najiskusnijih i najmudrijih. Onih koje znaju procijeniti što je važno za zajednicu, postaviti prioritete i bez obzira na to jesu li u svom životu postale majke ili nisu, majčinskom brigom – fenomenalnom kombinacijom strogosti i nježnosti – usmjeriti život prema napretku.

Žene imaju osjećaj za vrijednosti važnije od kamena i betona. Na slici je Britanac, koji pod muškom rukom mijenja lice do neprepoznatljivosti

Ako to znaju napraviti u obitelji, ne vidim razlog zbog kojeg ne bi napravile u tzv. široj društvenoj zajednici.

POUČAK MARIJE TEREZIJE

Eh, da, muškarci. Oni koji su – silom – prisvojili političku prevagu, a u jednom povijesnom razdoblju svaku ženu koja bi počela misliti svojom glavom spalili na lomači, sve dok na vlast nije došla Marija Terezija i ponovno puno toga postavila na pravo mjesto. Mogla bih sad nadugo i naširoko o svakoj daljnjoj tzv. emancipaciji žena, pri čemu je zapanjujući podatak da su žene u Hrvatskoj pravo glasa dobile tek 1945.! Hej, prije samo 72 godine!
No, ajmo natrag u aktualno doba rodne i svake ostale ravnopravnosti, jel’ tak.

ZBOG SNALAŽLJIVOSTI, KREATIVNOSTI, ODGOVORNOSTI KOJE KRASE ŽENE Željela BIH da kormilo grada u kojem živim drži ženska ruka. Žena koja zna da su vodovod i kanalizacija važniji od vodoskoka, dječji vrtić i starački dom potrebniji od podzemne garaže, plac i park vredniji od betona i kamena…

Do sada su žene već naučile kako birati i biti izabrane. Osim svojom strukom, kuhačom i pelenama, bave se i politikom. Kad im se muškarci malo maknu s puta, odlično znaju postaviti prioritete, procijeniti što je važno za cijelu zajednicu i usmjeriti život prema napretku.
A kako i ne bi! Ako žena živi sama, razlog je jednostavan: ona zna sve, zamjenjuje osigurače i žarulje, odlazi na posao ili vodi vlastiti, raspoređuje kućni budžet i nepogrešivo donosi odluku o tome da je zamjena dotrajale pipe u kupaonici hitnija od postavljanja tapete s cvjetnim uzorkom iznad kauča. Ako je pritom i samohrana majka, vješto pretvara dva obroka u tri, klonira se nekoliko puta dnevno, kako bi istovremeno odvela dijete zubaru i automehaničaru, čarolijom ubacuje još jednu srijedu između utorka i četvrtka, kako bi stigla obaviti sve što treba obaviti.
Ako žena živi u nekom obliku partnerstva, stvar je također jednostavna: osim svih sposobnosti koje krase ženu koja živi sama, žena s partnerom zna kako svoje odluke prikazati tako da se čini da i onaj drugi odlučuje te na partnera prebaciti dio obaveza tako da se čini da ih je on sam poželio uzeti.

SVIJET MOŽE BITI BOLJE MJESTO

Naravno, ovdje se radi o zrelim, iskusnim i mudrim ženama starijima od pedeset; one mlađe još pomalo uče kako svladati sve te vještine, da bi svijet postao bolje mjesto.  Da me se pogrešno ne bi shvatilo, o muškarcima mislim sve najbolje! Naročito o onima koji su se emancipirali, pa uz svakodnevni posao stignu na plac i skuhati ručak, pokupiti dijete iz vrtića, probdjeti noć ako je bolesno i ujutro se istuširati, izvesti psa i otići na posao, a pritom ne zaborave ni otići na trening, da ne zapuste tijelo, u kazalište ili na koncert, da ne zapuste dušu, pročitati knjigu, baviti se hobijem, njegovati prijateljstva… Voljela bih da nisam u pravu, ali iskustvo mi govori da takvih muškaraca ima jako malo.
Zato bih željela da kormilo grada u kojem živim drži ženska ruka. Žena koja zna da su vodovod i kanalizacija važniji od vodoskoka, dječji vrtić i starački dom potrebniji od podzemne garaže, plac i park vredniji od betona i kamena… Žena koja zna koliko se isplati platiti i cipele i zahod i autobus, koja razumije kako živi i radnik u tvornici (hm, jel imamo još koju?) i blagajnica u šoping-centru i profesorica u penziji i glumac na bolovanju, kojoj je savršeno jasno da su baština i kultura jedno, a cirkus i vašar nekaj sasvim drugo… Žena koja zna još puno, puno toga što ju je naučilo njezino žensko iskustvo. Žena, majka, gradonačelnica.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here