Mladenka Šarić (mladenkasaric@gmail.com)

Zastupljenost žena u visokoj politici toliko je mizerna da je jedan pogled na rodni sastav parlamenta dovoljan da svatko tko želi vidjeti shvati kako se kao političko društvo nismo ni milimetra odmaknuli od one po sramoti znamenite uzrečice notornog Ante Kovačevića da je „žena za madraca, a ne za mudraca“.

To što je Hrvatska nekoliko godina imala premijerku ne znači zapravo ništa suštinski bitno. To, svi se sjećamo, nije bilo slobodni izbor stranke, što bi nagovijestilo promjenu klime, nego nametnuta odluka muškarca koji se odlučio povući s premijerske pozicije s planom da na to mjesto instalira vrijednu i lojalnu ženicu koja će ga slušati, pa će on preko nje i dalje upravljati. Plan mu se izjalovio, jer je „ženica“ – bila je to Jadranka Kosor – ozbiljno shvatila premijerski posao i nije pristala biti daljinski upravljač. No, to je druga priča.

Ni to što Hrvatska danas ima predsjednicu nije značajan korak naprijed u pogledu zastupljenosti žena u visokoj politici. Pogodilo se, naime, da HDZ nije imao izglednog muškog kandidata, a Kolinda Grabar Kitarović je bila spremna za predsjedničku utrku, pa su je pustili na teren uvjereni da će izgorjeti. Ironijski rečeno, ne bi bila prva žena u povijesti koja je (iz)gorjela. No, žena je pokazala da je borbena lavica i na opće čuđenje svoje macho stranke postala je predsjednica države.

DOK POLITIČARKE ŠUTE SVE ĆE OSTATI ISTO

Dakle, Hrvatska je imala premijerku i ima predsjednicu, ali da dvije laste ne čine proljeće najbolje se vidi po prošlom, kratkotrajnom, i sadašnjem sazivu parlamenta. U Hrvatskom saboru, naime, žena je tek 19,9 posto – slovom i brojkom njih 28 – iako bi se, da političke stranke poštuju zakon, njihov broj trebao polako penjati prema 40 posto. Zakonom je, naime, propisano da na listama za Hrvatski sabor mora biti najmanje 40 posto žena, no muškim vodstvima upravljane stranke pokazale su da će radije platiti kazne, nego omogućiti pošteniju zastupljenost žena. No, kako to u Hrvatskoj biva, zbog različitih tumačenja zakona na kraju su bile pošteđene i plaćanja kazni.

I što sad? Tko je tome kriv? Može li netko i tko promijeniti to sramotno stanje duha i svijesti u političkim strankama?

Kampanje uoči izbora kojima se traži poštivanje zakonske kvote za žene isu dovoljne. Potrebno je da žene u političkim strankama pruže otpor i osiguraju bolju zastupljenost žena u politici

Drage moje, odgovor o krivnji za žene je poražavajući. Jer, za svoju podzastupljenost, za podcjenjivanje i političku marginalizaciju krive su – ŽENE! I nitko drugi nego – ŽENE! Krive su žene u političkim strankama koje šutke pristaju na to da su demokratski ukras, a ne stvarna unutarstranačka snaga.

Dok političarke šute kad se kroje liste, dok prihvaćaju svaki omalovažavajući „ženski“ model koji im nameću vođe stvari se neće promijeniti. Dok žene u političkim strankama ne shvate da imaju odgovornost i prema svoje rodu, a ne samo prema stranci, sve će ostati ovako kako jest. Žene koje su u ovih 27 godina ušle u Sabor, nažalost, ušle su isključivo zbog odluke muških vodstava koja su baš njih izabrala za kandidatkinje na listama, a ne zato što su se organizirale i zahvaljujući vlastitoj akciji izborile za svoju zastupljenost. Stječe se dojam da Hrvatska, nažalost, ima žene u politici samo zato što je sramota u demokratskom svijetu – nemati žene u politici.

Za svoju podzastupljenost, za podcjenjivanje i političku marginalizaciju krive su – ŽENE! I nitko drugi nego – ŽENE! Krive su žene u političkim strankama koje šutke pristaju biti demokratski ukras, a ne stvarna snaga U SVOJOJ STRANCI

Šef SDP-a Davor Bernardić ovih dana najavljuje da će SDP-ove liste za lokalne izbore biti složene po principu patent zatvarača – muškarac, žena, muškarac, žena… Ili, obrnuto, veli. No, samo nekoliko dana ranije, birajući zamjenu za Zorana Milanovića u Saboru, preskočio je žene koje su na listi bile na redu i u Sabor uveo – muškarca. Tko je tome kriv? Pa, žene u SDP-u, koje su manje-više poslušno prihvatile volju šefa da ne bi ispalo kako ga svojim protestom ruše…

ZABORAVILE SE BORITI

Pred nama su lokalni izbori i uskoro će stranke slagati izborne liste. Samo žene mogu utjecati na to da ih bude više i da ne igraju samo kad im dečki dopuste. Poštena zastupljenost žena na listama, i to na mjestima s kojih mogu ući u lokalne parlamente, nije stvar taštine jednog spola, nego pokazatelj civilizacijske razine jedne zajednice. Na deklarativnoj razini nema se što prigovoriti. Imamo Ured za ravnopravnost spolova, koji uoči svakih izbora priredi medijsku kampanju o potrebi bolje zastupljenosti žena. Imamo i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, koja šalje isti poziv strankama. Imamo i Zakon o ravnopravnosti spolova, koji propisuje kvotu od 40 posto na listama za podzastupljeni spol. Imamo mi svašta, ali stvarnost ne slijedi političku deklarativnost. I tako će biti dok se žene u političkim strankama ne počnu organizirano suprotstavljati lošoj praksi. I bit će dok se u Hrvatskom saboru žene svih stranačkih boja ne počnu okupljati oko zakonskih projekata koji se tiču položaja žena u društvu i, poput zastupnica u finskom parlamentu zajedno djelovati kako bi taj položaj poboljšale.

Žene kroz povijest nikad ništa nisu dobile. Za sve što danas imaju morale su se same izboriti. Borile su se za pravo na građanstvo, za pravo na obrazovanje, za biračko pravo, za pravo da rade, za pravo da odlučuju o svom tijelu, za pravo da odlučuju s kime će u brak… Kad je riječ o potrebi da se i dalje borimo za sebe ništa se nije promijenilo. I zato ako žene nešto nemaju, iako na to imaju pravo, nije kriv nitko nego one same jer su se zaboravile boriti.

ZASTUPLJENOST ŽENA U SABORU 2000.-2017.

4. saziv – 2000.-2003. – 32 žene
5. saziv – 2003.-2007. – 32 žene
6. saziv – 2007.-2011. – 39 žena
7. saziv – 2011.-2015. – 37 žena
8. saziv – 2015.-2016. – 27 žena
Aktualni saziv – 28 žena

ZASTUPLJENOST ŽENA U DRUGIM PARLAMENTIMA

Švedska – 43,6 posto
Finska – 42 posto
Njemačka – 37 posto
Slovenija – 36,7 posto
Srbija – 34,4 posto
BiH – 21,4 posto
Hrvatska – 19,9 posto
SAD – 19,1 posto

6 Komentari

  1. Pored mojeg velikog respekta prema napisanom, tesko prihvacam tvrdnju da su za svoju podzastupljenost “krive” zene u politickim strankama. Kazete: “Zaboravile su se boriti”. Desetljecima promatram taj fenomen ovdje u Njemackoj, smatram ga usporedivim sa HR i svim drugim drzavama. Prije bih rekla odgovorne nego krive a da smo se zaboravile boriti, hm, jesmo li zaistai?
    A kada i gdje nas je netko ucio / ucila KAKO da se borimo?
    Polazeci od cinjenice da je dijete do 7, najkasnije 9 godine Zivota, upijalo i kopiralo dogadjaje i ponasanja odraslih oko sebe, postavlja se pitanje: Kako se to dijete moze ponasati ako ne onako kako je vidjelo od svoje okoline? Koliki postotak odgajatelja djece daje djevojcicama ista prava i iste obaveze kao djecacima? Nisu li sve zene duzne svome rodu zauzimati se za postivanje zakona o 40 % zena u politici, pa tim putem doci u mogucnost da promijene i druge zakone i da na taj nacin prevladamo podzastupljenost zena u politici i domognemo se moci?
    Mi SVE, svaka od nas na svojem mjestu, direktno i indirektno, na samo zene u politickim stranka, koje su poslusno prihvatile volju svog sefa!

    Marija Schaible – Turcic

  2. Žene u političkim strankama držim najodgovornijima zato što su one, da se tako izrazim, na prvoj liniji borbe za odgovarajuću političku zastupljenost, odnosno za to da žena u politici bude 40 posto, kao što je zakon propisao. Hrvatsko društvo je u svojoj biti još uvijek dosta patrijarhalno i teško je očekivati da će se žene koje nisu izravno povezane s politikom odlučiti za neku masovnu akciju kojom bi tražile da se u tom segmentu poštuje zakon. Zato su žene u političkim strankama pozvane da to učine. Smatram da bi mogle mijenjati stvari i prisiliti stranačka vodstva da daju više i bolje mjesta na izbornim listama ženama, ali preduvjet je da se organiziraju i nastupe zajedno. Bez toga još se dugo, nažalost, neće promijeniti ništa. Draga Marija, hvala vam na komentaru. Mladenka Šasrić

  3. Razumijem draga Mladenka i slazem se s vasom tvrdnjom, no skepticna sam otkada sam upoznala nekoliko lokalnih politicarki u okviru Savjeta stranaca, te Savjeta zena u mom gradu. Te zene = politicarke su unistile moje iluzije, da od njih mozemo ocekivati vece promjene pod istim uvjetima.
    Te zene su odrastale i zive na isti nacin kao vecina zena oko njih, okruzene su dobro umrezenim muskarcima, vjestima cuvanju svojih pozicija, one trose puno snage da se odrze, da se oglase i ostvare neke svoje ideje i planove, trebaju za to puno snage, dok istovremeno i one vecinom kod kuce “drze tri ugla”.
    Hocu reci, da vise nemam iluziju, da ce one puno Toga promijeniti BEZ da ih mi, koje smo ih birale, pocnemo potezati za rukave i pitati: Sto ste ostvarili od onoga sto ste obecali?
    Naravno, slazem se s vama da su one duzne napraviti vise. Princip vrijedi i za muskarce, naravno.

  4. Draga Mladenka,

    pohvala na osnivanju Udruge i objavi medijske platforme.

    Da, istina je da postoji odgovornost žena u politici za nedovoljnu zastupljenost. Ali nije li odgovornost uvijek pomalo osobna i manje grupna?

    O politici. I ženama u političkim izazovima. Da li postoje osobite razlike zašto određene žene sudjeluju u politici i u određenim političkim strankama? Da. Da li postoje žene koje su se potrudile udružiti i umrežiti da bi postale uspješnije i u politici i u gospodarstvu? Da! Da li je potrebno izdvojiti istaknute žene koje su najviše pridonijele da danas 15 godina poslije i dalje se možemo pohvaliti sa određenim zakonodavnim i institucionalnim pomakom? Osobno izdvajam ugledne žene koje su se potrudile javno zagovarati prava žena na političku zastupljenost i ekonomsku vidljivost u Hrvatskoj – Mirjana Ferić Vac, Dunja Pastizzi Ferenčić, Biserka Fižulić, Gordana Sobol, Đurđa Adlešić, Sonja Lokar, Jill Banderly, ali i članice Europskog parlamenta, Nacionalnog demokratskog instituta, Vijeća Europe i drugih nacionalnih i europskih institucija. Istina da je bilo zahtjevno i da je osobito izazovno i danas. Ali jednako je dokazivo da umrežene žene mogu doista ostvariti pomake i za žene u zajednici. Istina je i da smo 2000. godine osnovale prvu međustranačku žensku mrežu u Hrvatskom saboru (zastupnice SDP-a, HDZ-a, HSLS-a, HSS-a, DC-a,…) i da smo uspijevale povremeno „povezati“ zakonske prijedloge i za „uvođenje“ ravnopravnosti spolova u Ustav, i za osnivanje Odbora, Ureda Vlade i Pučke pravobraniteljice i za usvajanje prvog Zakona o ravnopravnosti spolova. Da li je vrijedno sudjelovati u politici? DA. Uspijevale smo se „umrežiti“ i u Europi i u SAD-u. Pozivale su nas predsjednice država i Vlada. Ali jednako je istina i da je u Hrvatskoj uvijek postojala i da će uvijek postojati „težina“ sudjelovanja u politici. I na lokalnoj i na svim drugim razinama. Uvijek smo nedovoljno glasne ili odveć feministkinje ili premalo vidljive ili previše jasne. Ukoliko smo uspješne (vjerojatno) umišljamo. Potruditi će se dokazati da griješimo. Ukoliko smo „na putanji“ pravodobno ćemo biti uklonjene. Ako izražavamo drugačije mišljenje, olako će nas osuditi. I osporiti mogućnost na pravično suđenje. Ali pokažemo li da vjerujemo jedna drugoj i da smo otvorene za suradnju sa političarima koji podržavaju načelo ravnopravnosti, moguće je da ostvarimo pomak. Poželjno je da se udružimo i ohrabrimo. A i vrijeme je, zar ne?

    • Draga Dijana, apsolutno je vrijeme da počnemo vjerovati jedna drugo i da osporimo onu da je žena ženi vučica. Samo udružene možemo pomaknuti stvari.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here